Istu prenosimo u cijelosti:

Hoće li relativni mir u svijetu biti ugrožen raspadom najmoćnijeg vojnog saveza, dijelom će ovisiti o tome hoće li republikanci u Kongresu pokazati rijetku odlučnost u suprotstavljanju svom nepopravljivom predsjedniku.

Drugi ključni faktor je hoće li europski čelnici , koji su na najnoviju eskalaciju odgovorili čeličnim jedinstvom, zaprijetiti posljedicama za Trumpa i SAD. Europska unija je ogroman trgovinski blok, a odmazda bi mogla pogoditi američke burze koje Trump hvali kao barometar ekonomskog blagostanja.

No, trgovinske odmazde ili ograničavanje vojne suradnje mogli bi na kraju više naštetiti američkim saveznicima nego njihovom zaštitniku.

Veleposlanici Europske unije održali su u nedjelju hitne konzultacije u Bruxellesu, a nekoliko čelnika saveznika NATO-a koji su prijateljski nastrojeni prema Trumpu pozvalo je kako bi izrazili odlučnost oko Grenlanda , poluautonomnog danskog teritorija.

S obje strane Atlantika postoji opipljiva uzbuna da bi se NATO mogao raspasti. Takav prethodno nezamisliv scenarij predstavljao bi povijesnu pobjedu za Rusiju i Kinu i možda najdestabilizirajući ishod Trumpovih dvaju mandata u Bijeloj kući.

U Kongresu također postoji zabrinutost zbog Trumpovih ludorija. Ali ima li dovoljno visokopozicioniranih republikanaca koji su toliko zaštitnički nastrojeni prema NATO-u, temelju američke globalne moći, da bi se kladili na iznimno rijedak prekid s njim? Pojavile su se pukotine u Trumpovoj bazi moći u Kongresu – posebno zbog dosjea Jeffreyja Epsteina – ali mnogi republikanski zastupnici i dalje ga se boje.

Međutim, u konačnici, teška sudbina saveza ovisi o predsjedniku koji američku vojnu moć smatra svojom bez zakonskih ili ustavnih ograničenja i koji prezire NATO kao reket. Stjecanje Grenlanda bilo bi veće nasljeđe od stavljanja njegovog imena na Kennedyjev centar ili izgradnje nove plesne dvorane Bijele kuće ; to bi ga postavilo uz bok Thomasa Jeffersona i Williama McKinleyja kao predsjednika koji su proširili teritorij Sjedinjenih Država.

Trumpova carinska prijetnja riskira egzistencijalni sukob sa saveznicima

Trump je u subotu poslao udarne valove preko Atlantika pojačavajući svoje agresivne zahtjeve za Grenland dok svoju vanjsku politiku “Umjetnost dogovora” gura do krajnosti. U subotu je rekao da će od 1. veljače uvesti carinu od 10% na “svu robu” iz Danske, Norveške, Švedske, Francuske, Njemačke, Ujedinjenog Kraljevstva, Nizozemske i Finske, koja će se povećati na 25% 1. lipnja, dok se ne postigne dogovor.

Trump je ispravno istaknuo da su mnoge zemlje NATO-a uzimale američki sigurnosni kišobran zdravo za gotovo smanjujući svoje oružane snage u posljednjim desetljećima. Njegov bijes, kao i prijetnja koju je istaknula ruska invazija na Ukrajinu, potaknuli su mnoge države članice da obećaju znatno povećanje obrambenih izdataka.

No time što ne isključuje vojnu silu za zauzimanje Grenlanda, riskira uništenje NATO-a i njegove klauzule o međusobnoj obrani iz članka 5. zbog osobne opsesije. To je unatoč tome što američki birači ne žele posjedovati otok ili platiti za njega. Više ih brinu visoke cijene godinu dana nakon početka Trumpovog drugog predsjedničkog mandata.

„Predsjednik ima puni vojni pristup Grenlandu kako bi nas zaštitio od bilo kakve prijetnje. Dakle, ako želi kupiti Grenland, to je jedna stvar. Ali da on izvrši vojnu invaziju, to bi potpuno preokrenulo Članak 5 NATO-a i u biti nas dovelo u rat sa samim NATO-om“, rekao je u nedjelju za ABC-jevu emisiju „This Week“ zastupnik Michael McCaul, republikanac iz Teksasa i počasni predsjednik odbora za vanjske poslove i domovinsku sigurnost Zastupničkog doma.

„To bi na kraju značilo ukidanje NATO-a kakvog poznajemo, organizacije koja nas je… štitila od svjetskih ratova“, rekao je McCaul.

Trumpov prvi potpredsjednik Mike Pence rekao je Jakeu Tapperu za CNN u emisiji “Stanje nacije” da, iako SAD ima interes kontrolirati i u konačnici posjedovati Grenland, Trumpove metode su kontraproduktivne. “Mislim da trenutni stav, za koji se nadam da će se promijeniti i ublažiti, prijeti razbiti taj snažan odnos, ne samo s Danskom, već i sa svim našim saveznicima u NATO-u”, rekao je Pence u nedjelju.

Zastupnik Ohia Mike Turner, koji vodi američku delegaciju u parlamentarnoj skupštini NATO-a, složio se da Trump ima legitimne zabrinutosti za nacionalnu sigurnost na Grenlandu. No, u nedjelju je u emisiji “Face the Nation” na CBS-u rekao da “svakako nema ovlasti da predsjednik upotrijebi vojnu silu za otimanje teritorija od zemlje NATO-a”.

Hoće li Kongres išta učiniti da zaustavi Trumpa?

Republikanski senator iz Kentuckyja, Rand Paul, i demokratski senator iz Virginije, Tim Kaine, planiraju uvesti ležače policajce. U zajedničkom nastupu u emisiji “Meet the Press” na NBC-u rekli su da raspravljaju o novoj rezoluciji o ratnim ovlastima za Grenland. Također planiraju osporiti nove tarife i istaknuti zakon koji propisuje da predsjednik ne može izaći iz NATO-a bez odobrenja Kongresa.

Paul je rekao da Trump “trese kavez” odbijajući isključiti silu zauzimanja Grenlanda. Ali je dodao: “Nisam čuo da to republikanci podržavaju, većina članova našeg kluba rekla je da to neće podržati.”

Neki republikanci se nadaju da se Trump samo igra igre morskog psa na tržištu nekretnina. „Mislim da je to jednostavno način na koji se Trump nosi sa stvarima. Mislim, pogledajte, postigao je dobre poslove zauzimajući agresivan stav“, rekao je senator Floride Rick Scott za Fox News.

No čini se da je administracija koju je osnažio venezuelski predsjednik Nicolás Maduro prestala biti majstor pregovaranja. Nekoliko dana nakon što je Trump rekao da želi Grenland jer mu je “psihološki važan”, ministar financija Scott Bessent u nedjelju je, čini se, potvrdio percepciju da administracija misli da su SAD toliko jake da mogu uzeti što god žele.

„Sjedinjene Države su trenutno najtoplija zemlja na svijetu. Mi smo najjača zemlja na svijetu. Europljani projiciraju slabost. SAD projiciraju snagu“, rekao je Bessent u emisiji „Meet the Press“.

NATO je imao podjele – ali nijednu ovakvu

NATO se suočio s mnogim napetostima u svojih gotovo 77 godina. U Sueskoj krizi 1956. godine, SAD su se protivile britansko-francuskoj invaziji na dijelove Egipta. U 1990-ima, neke europske nacije bile su frustrirane početnim oklijevanjem Washingtona da uključi NATO kako bi se zaustavio rat u bivšoj Jugoslaviji. Početkom 2000-ih, nakon razdoblja preispitivanja svoje uloge nakon Hladnog rata, NATO se prvi put pozvao na Članak 5 u obranu SAD-a nakon napada 11. rujna. Kasnije je predvodio kampanju u Afganistanu. Ali ljutite podjele su se rasplamsale oko Iraka.

Trumpov pritisak na NATO slijedi nakon rekordnog razdoblja za savez nakon što su se Švedska i Finska pridružile tijekom Bidenove administracije nakon ruske invazije na Ukrajinu. Trenutni raskol je bez presedana jer nitko od čelnika koji su ga njegovali sedam desetljeća nije mogao shvatiti scenarij u kojem jedna članica prijeti drugoj.

Činjenica da je zaraćena strana Sjedinjene Američke Države – najvažnija država članica – čini situaciju još nevjerojatnijom.

Trumpova fiksacija na Grenland, koji postaje sve važniji kako se utrka za kontrolu nad Arktikom ubrzava, ima strateškog smisla. Ali njegovo obrazloženje zašto Sjedinjene Države moraju imati Arktik za sebe je nejasnije.

SAD ima ugovore s Danskom koji im omogućuju slanje trupa tamo. Trump kaže da je otok ključan za njegov projekt raketne obrane Zlatna kupola . Ali baza američkih svemirskih snaga tamo već se fokusira na sustave ranog upozoravanja na rakete. Grenland i Danska također su otvoreni za komercijalne sporazume sa SAD-om za iskorištavanje rijetkih zemnih minerala. Trumpova tvrdnja da bi Kina i Rusija mogle izvršiti invaziju je neiskrena jer je otok već teritorij NATO-a koji bi savez branio.

No Bessent je iznio zapanjujuću logiku koja implicira da Trump može jednostrano djelovati po bilo kojem globalnom pitanju. „Nacionalna izvanredna situacija izbjegava nacionalnu izvanrednu situaciju. To je strateška odluka predsjednika“, rekao je za NBC. Trumpovo pozivanje na izvanredne ovlasti za uvođenje carina kao dio njegovih trgovinskih ratova ključna je točka spora dok Vrhovni sud raspravlja o tome jesu li predsjednikove carine uzurpirale trgovinske prerogative Kongresa.

Zašto je Grenland toliko važan za Europu

Nakon Trumpovih zahtjeva za Grenland, europski čelnici koji su proteklu godinu pokušavali umiriti i laskati predsjedniku pooštrili su svoj ton.

Problem nije samo u teritoriju. On zadire u srž europskog ideala, kovanog kroz stoljeća kontinentalnog krvoprolića, da nacije i narodi imaju pravo na samoodređenje i da nisu tek vazali svemoćnih država.

Predsjednik Emmanuel Macron povukao je upečatljivu paralelu između Trumpovog i ruskog predsjednika Vladimira Putina, koji je na X napisao da Francuska podržava neovisnost i suverenitet svih naroda. „Nikakvo zastrašivanje ili prijetnja neće nas utjecati – ni u Ukrajini, ni na Grenlandu, ni bilo gdje drugdje u svijetu kada se suočimo s takvim situacijama“, rekao je.

Britanski premijer Keir Starmer i talijanska premijerka Giorgia Meloni – od kojih je svaka pokušala sprijateljiti se s Trumpom – razgovarale su s njim telefonom. Meloni, populistička konzervativka, rekla je da se “ne slaže” s tarifama vezanim uz Grenland.

Ali trebat će više od riječi da se umiri Trump. Mogu li mu republikanci na Capitol Hillu ili saveznici iz NATO-a pokazati da će biti osobnih i političkih posljedica ako aneksiju Grenlanda učini glavnim prioritetom?

Postoje znakovi da bi Trumpove prijetnje mogle osujetiti ratifikaciju trgovinskog sporazuma između EU i SAD-a koji je SAD-u nudio povoljne uvjete – dijelom i zato što je Europa znala da ne može riskirati povlačenje američke obrambene potpore. Propast sporazuma ili uzvratne tarife mogle bi naštetiti Trumpu naglim porastom cijena uvoza u godini izbora na sredini mandata u kojoj su birači nezadovoljni njegovim ekonomskim učinkom.

Raspad NATO saveza u konačnici bi mogao prouzročiti probleme Sjedinjenim Državama ukoliko bi uključivao zatvaranje vojnih baza u Britaniji, Njemačkoj ili drugdje koje SAD koristi za projiciranje sile na Bliskom istoku i u Africi. I mogao bi opteretiti opterećenu američku vojsku isključivom odgovornošću za obranu Arktika.

Prekid transatlantskih veza također bi zakomplicirao neke od Trumpovih drugih prioriteta, poput njegove želje za europskom podrškom i financiranjem njegove inicijative za stabilizaciju i obnovu Gaze. A ako je doista ozbiljan u vezi s okončanjem rata u Ukrajini, to se ne može pravedno učiniti bez Europe. Članice NATO saveza također bi se mogle okrenuti od kupnje i ulaganja u američko oružje.

Ipak, države NATO-a ostaju duboko ranjive na Trumpa. Desetljeća nedovoljnog trošenja na obranu ostavila su ih ovisnima o američkoj vojnoj moći 80 godina nakon Drugog svjetskog rata i gotovo 35 nakon završetka Hladnog rata.

U Europi postoji istinska volja za većom neovisnošću. No, trebat će desetljeća da se izgradi opseg i sveukupna otpornost, pod pretpostavkom da slabe vlade mogu uvjeriti nezadovoljne birače da se žrtvuju za obrambene troškove.

U konačnici, ova neuravnotežena dinamika u zapadnom savezu ima jednako veze s trenutnom pat-pozicijom kao i s američkim predsjednikom koji je izvan tračnica.

/Desk/

Objava Analiza CNN-a: Tko može spasiti NATO od Trumpa dok on želi prisvojiti Grenland? pojavila se prvi puta na Republika.

Autor analize: Nick Paton Walsh za CNN

Zatražili su 30-dnevni prekid vatre na cijeloj bojišnici, bez uvjetovanja. U utorak su dobili – nakon teatralnog jednotjednog čekanja i još stotina izgubljenih života – relativno malu razmjenu zatvorenika, hokejaške utakmice, više razgovora i – prema očitanju Kremlja – jednomjesečnu uzajamnu stanku u napadima na “energetsku infrastrukturu”.

Ovom posljednjom frazom počinje tehničko minsko polje koje se lako može izbjeći. Prema objavi američkog predsjednika Donalda Trumpa i njegove tajnice za tisak, Karoline Leavitt, sporazum se ticao “energije i infrastrukture”. To su dva potpuno različita područja.

Rusija kaže da neće napadati ukrajinske električne mreže i opskrbu plinom, kao što je nemilosrdno činila proteklih godina, do te mjere da su ukrajinske zime uvijek bile ples na kocki sa hladnoćom u domovima i rezervnim izvorima energije.

Bijela kuća je zbunjujuće – zbog neslaganja, tiskarske pogreške ili nijanse prijevoda – proširila ovo primirje na potencijalno svaki dio Ukrajine koji se smatra infrastrukturom: mostove, možda ključne ceste, ili luke, ili željeznice.

Stvorio je uvjete koji su gotovo nemogući za nemilosrdni ritam zračnih napada Rusije – koji su nastavljeni, kao i svake večeri, u utorak navečer.

Vjerojatno, s krajem ljeta i hitnom potrebom da Ukrajinci smanje grijanje, prestanak napada na energetsku infrastrukturu Moskvi nije veći ustupak.

Za Kijev, međutim, zahtjev da prestanu udarati po ruskoj energetskoj infrastrukturi uklanja jedan od najmoćnijih oblika napada koje Ukrajina ima. Mjesecima su koristili bespilotne letjelice i projektile dugog dometa za napad na ruske naftne rafinerije i cjevovode, uzrokujući ozbiljnu štetu glavnom alatu Kremlja za prikupljanje sredstava: izvozu njegovih ugljikovodika, uglavnom u Kinu i Indiju.

Ukrajinski predsjednik Volodymyr Zelensky u utorak se činio kako se slaže s idejom pauze, ali je rekao da još mora znati “detalje”.

Važno je naglasiti da Trumpov dugo najavljivani razgovor s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom nije polučio gotovo ništa izuzev predvidljive činjenice da šef Kremlja osjeća kako može nadmudriti svog američkog kolegu bez napora.

Razmjena 175 zarobljenika i povratak 23 teško ranjena Ukrajinca manji je dogovor i miriše na nešto što se već radi, s obzirom na učestalost sličnih prošlih razmjena i činjenicu kako bi se to trebalo dogoditi već u srijedu.

Izvan ovoga i pauze u napadima (koji god da su dogovorili), Rusija je iskoristila ovu cjelotjednu odgodu i telefonski poziv kako bi naglasila da želi obustavu svake strane pomoći i razmjene obavještajnih podataka kao dio dogovora i uspostavljanja niza “radnih skupina” o odnosima Ukrajine i Rusije i SAD-a.

“Radne skupine” je ruski diplomatski eufemizam za gorljivu nezainteresiranost.

Putin je to dokazao očito odmah izvršivši pauzu u energetskim napadima, ali ostavivši sve stvari koje nije želio raditi za drugi niz sastanaka u neodređeno vrijeme. Čini se da je Putin spreman vratiti se na ideju da se sva pomoć Ukrajini zaustavi, nešto što je Trump već jednom učinio, na otprilike tjedan dana.

Ponovno ću se vratiti na njihov razgovor.

Neke od ovih tehničkih zamki bile su postavljene temeljnom prirodom početne izjave SAD-a i Ukrajine u Jeddahu. Bilo je divljenja vrijedno, ali krajnje pojednostavljeno, zahtijevati trenutni jednomjesečni prekid svih neprijateljstava u trogodišnjem divljačkom ratu.

U prijedlogu nije uzeto u obzir koliko bi vremena trebalo za provedbu takvog koraka s vojnicima koji su često odsječeni od svog zapovjedništva, a nije spomenuto tko će nadzirati njegovo pridržavanje.

Američki državni tajnik Marco Rubio sugerirao je da bi “sateliti” mogli pružiti sav potreban nadzor. To je gotovo sigurno točno, ali ta zamisao pretpostavlja kako bi Moskva bila zadovoljna da Sjedinjene Države detaljno proučavaju položaje na prvoj crti i da budu arbitar tko je što prekršio.

Cinik bi mogao kazati da je prijedlog iz Jeddaha bio usmjeren na ugađanje Trumpovom pojednostavljenom, ali poželjnom zahtjevu za trenutačnim mirom, ali također je dopustio da se uobičajeno i pedantno traženje rupa u zakonu Moskve uhvati u zamku zbog nedostatka tehničkih detalja. I Putin je smjesta pokušao iskoristiti ovaj “obilan korov” u dogovoru.

U konačnici, Kremlj nije želio raspravljati o “nijansama” – finijim točkama, na primjer, o tome hoće li OESS ili UN nadzirati crtu bojišnice – nego je umjesto toga ponudio što manje ustupaka što je mogao, a da Trumpu ne ponudi jasno “ne”.

Ali jasno “ne” je ono što je Trump dobio. Upakirano je kao “djelomično primirje”, ali to je jednostavno prva faza ruske obnove svoje desetljeće duge varljive diplomacije. Pristali su na pauzu u napadima koji će – uglavnom od sada pa nadalje – oštetiti bankovnu bilancu Moskve.

Doista, početna i amaterska zbrka oko onoga što je dogovoreno otvorilo je ponor u svakom budućem mirovnom sporazumu dovoljno širok da Putin može provesti još jednu invaziju punog opsega. Nisu li obje strane nakon poziva odvojile osoblje da pripreme identično očitavanje onoga što je dogovoreno?

Kazalište u vodvilju prošlog mjeseca trebalo bi malo utješiti da je rat iznenada krenuo prema miru.

Da, Trumpova administracija razgovarala je o miru na način na koji to nitko do sada nije učinio u ovom ratu. Ali uspjeli su i potvrditi, ukratko, da Moskva traži pukotine slabosti i kroz njih nemilosrdno “probija tenk”. Trump je smatrao kako može uvjeriti, nagovoriti ili nadmudriti Putina. Ništa od toga. To tek treba učiniti. Opipljivo je izgubio u njihovom prvom izravnom diplomatskom sučeljavanju.

Za milijune Ukrajinaca njegov sljedeći izbor određuje njihove živote. Gubi li interes, vrši li pritisak ili opet daje ustupke? To je vrtoglava perspektiva.

Njegov protivnik nije usredotočen na poboljšanje odnosa s ruskim protivnikom, Sjedinjenim Državama, ili s njezinim sadašnjim predsjednikom Donaldom Trumpom, već na pobjedu u njezinom najegzistencijalnijem sukobu od nacista. Ovo nisu dvije slične perspektive dogovora.

/Desk/

Objava CNN analizira neuspjelog primirja Ukrajine i Rusije: Putin izblefirao Trumpa pojavila se prvi puta na Republika.

Khan je rekao da ICC također traži naloge za izraelskog ministra obrane Yoava Gallanta, kao i još dvojicu najviših čelnika Hamasa — Mohammeda Diaba Ibrahima al-Masrija, vođu brigada Al Qassem i poznatijeg kao Mohammed Deif, i Ismaila Haniyeha, političkog vođu Hamasa.

Nalozi protiv izraelskih političara označavaju prvi put da je ICC ciljao na čelnika bliskog saveznika Sjedinjenih Država. Ova odluka stavlja Netanyahua u društvo ruskog predsjednika Vladimira Putina, za kojim je ICC izdao nalog za uhićenje zbog rata Moskve protiv Ukrajine, podsjeća CNN.

Vijeće sudaca ICC-a sada će razmotriti Khanov zahtjev za naloge za uhićenje.

Khan je rekao da optužbe protiv Sinwara, Haniyeha i al-Masrija uključuju “istrebljenje, ubojstvo, uzimanje talaca, silovanje i seksualni napad u pritvoru”.

“Svijet je bio šokiran 7. listopada kada su ljudi iščupani iz svojih spavaćih soba, iz svojih domova, iz različitih kibuca u Izraelu”, rekao je Khan Amanpouru, dodajući da su “ljudi enormno patili”.

Optužbe protiv Netanyahua i Gallanta uključuju “izazivanje istrebljenja, izazivanje gladi kao metode rata, uključujući uskraćivanje humanitarne pomoći, namjerno ciljanje civila u sukobu”, rekao je Khan Amanpouru.

Kad su se prošli mjesec pojavila izvješća da glavni tužitelj ICC-a razmatra ovaj način djelovanja, Netanyahu je rekao da bi svi nalozi za uhićenje ICC-a protiv visokih izraelskih državnih i vojnih dužnosnika “bili uvreda povijesnih razmjera”, te da Izrael “ima neovisan pravni sustav koja rigorozno istražuje sva kršenja zakona.”

Na pitanje Amanpoura o komentarima Netanyahua, Khan je rekao: “Nitko nije iznad zakona.”

Rekao je da, ukoliko se Izrael ne slaže s ICC-om, “slobodni su, bez obzira na svoje prigovore na nadležnost, pokrenuti prigovor pred sucima suda i to je ono što im ja savjetujem da učine.”

Izrael i Sjedinjene Države nisu članovi ICC-a. Međutim, ICC tvrdi da ima nadležnost nad Gazom, istočnim Jeruzalemom i Zapadnom obalom nakon što su palestinski čelnici formalno pristali biti vezani temeljnim načelima suda 2015. godine, izvjšćuje CNN.

/Republika/

Objava CNN: Haški sud traži uhićenje Sinwara i Netanyahua pojavila se prvi puta na Republika.

Na početku teksta se ističe da Hamasovi militanti nisu bili jedini koji su 7. listopada zabilježili zločine koje su počinili tijekom smrtonosnog napada na jug Izraela.

“Neke od njihovih zvjerstava snimili su fotoreporteri sa sjedištem u Gazi koji rade za novinske agencije Associated Press i Reuters čije rano jutarnje prisustvo na probijenom graničnom području postavlja ozbiljna etička pitanja”, navodi se. Autori se pitaju je li to bilo koordinirano s Hamasom.

https://twitter.com/IsraelMFA/status/1722457691811877082?ref_src=twsrc%5Etfw%7Ctwcamp%5Etweetembed%7Ctwterm%5E1722457691811877082%7Ctwgr%5E1d185695f3763206b1a2f02e166cecaf5dfce001%7Ctwcon%5Es1_&ref_url=https%3A%2F%2Fwww.klix.ba%2Fvijesti%2Fsvijet%2Fizrael-optuzio-novinare-reutersa-cnn-a-ap-a-i-new-york-timesa-da-su-7-oktobra-saradjivali-s-hamasom%2F231109032

“Jesu li ugledne agencije, koje su objavile njihove fotografije, odobravale njihovo prisustvo na neprijateljskoj teritoriji, zajedno sa infiltratorima terorista? Jesu li fotoreporteri koji su slobodni za druge medije, poput CNN-a i The New York Timesa, obavijestili ove kuće? Sudeći po slikama linča, otmice i napada na izraelski kibuc, čini se da je granica probijena ne samo fizički, već i novinarski”, stoji u tekstu.

Navode da se četiri imena pojavljuju na fotografijama AP-a iz graničnih područja Izrael-Gaza 7. listopada, Hassan Eslaiah, Yousef Masoud, Ali Mahmud i Hatem Ali.

Eslaiah je freelance novinar koji također radi za CNN koji je tijekom napada fotografirao zapaljeni izraelski tenk i upad u kibuc Kfar Azza. Također su objavili sliku na kojoj se vidi Eslaiah s liderom Hamasa i idejnim tvorcem napada od 7. listopada Yahyom Sinwarom.

In the hours following our expose, new material is still coming to light concerning Gazan freelance journalist Hassan Eslaiah whom both AP & CNN used on Oct. 7.

Here he is pictured with Hamas leader and mastermind of the Oct. 7 massacre, Yahya Sinwar. https://t.co/S9pXeIGaFq pic.twitter.com/RmEZU5RsM8

— HonestReporting (@HonestReporting) November 8, 2023

Yousef Masoud, koji se također potpisao na AP-ovu sliku radi i za The New York Times.

“Ali Mahmud i Hatem Ali bili su pozicionirani kako bi dobili slike užasnih otmica Izraelaca u Gazi. Mahmud je uhvatio kamionet koji je prevozio tijelo njemačko-izraelske državljanke Shani Louk, a Ali je dobio nekoliko snimaka kidnapiranih osoba”, navodi se.

Također autori optužuju Reutersove fotoreportere Mohammeda Fayqa Abu Mostafe i Yassera Qudiha da su se baš u vrijeme napada Hamasa zatekli na granici.

Obojica su fotografirali zapaljeni izraelski tenk na samoj granici, ali je Abu Mustafa fotografirao tijelo izraelskog vojnika kojeg više ljudi izvlači iz tenka.

“Reuters je bio ljubazan da doda grafičko upozorenje na naslov fotografije, ali to nije spriječilo urednike da ga besramno označe kao jednu od ‘Slika dana’ u svojoj uredničkim bazama podataka”, navodi se.

Autori ističu da novinske agencije mogu tvrditi da samo rade svoj posao, a dokumentiranje ratnih zločina može biti dio toga.

“Ali, to nije tako jednostavno. Je li oguće pretpostaviti da su se ‘novinari’ samo slučajno pojavili rano ujutro na granici bez prethodne koordinacije sa teroristima? Ili su oni bili dio plana?”, stoji u tekstu.

S tim u vezi pozvali su da se redefinira granica između “novinarstva i barbarstva”.

HonestReporting je nevladina organizacija koja “prati medije zbog pristranosti prema Izraelu” i koju je nekoliko novinskih kuća opisalo kao “pro-izraelsku grupu za nadzor medija”. Registrirani su u Sjedinjenim Američkim Državama u New Yorku, a novinari imaju sjedište u Jeruzalemu, piše Klix.

/Desk/

Objava Tanka etička linija između novinarstva i barbarstva – Izrael optužio novinare Reutersa, CNN-a, AP- i New York Timesa za suradnju s Hamasom pojavila se prvi puta na Republika.

„Srbija će naravno pozvati na odgovornost sve ljude koji su počinili kaznena djela. a nađu se na našoj teritoriji. On je dostupan i na našoj teritoriji i tužiteljstvo će uraditi svoj posao“, rekao je Vučić za CNN.

On je u intervjuu s Christiane Amanpour rekao da izvešća SAD o gomilanju pripadnika Vojske Srbije blizu Kosova „nisu bili u potpunosti točni“.

Ipak, rekao je da je broj smanjen i da Srbiji ne trebaju nikakvi ratovi i sukobi s NATO, već joj odgovara veće prisustvo KFOR-a, posebno na sjeveru Kosova.

„Uvijek smo slušali kada su naši partneri tražili od nas da deeskaliramo situaciju“, rekao je Vučić. Predsjednik Srbije je naveo da vojska prati situaciju na terenu i da je “pomjerila snage onako kako su vjerovali da može biti najkorisnije“, ali je kazao i kako nije potpisao da se vojska podigne na viši stupanj uzbune.

Međutim, podsjetimo da su nakon oružanog napada na sjeveru Kosova, iz Bijele kuće istaknuli kako “Sjedinjene Države prate zabrinjavajuće raspoređivanje srpske vojske duž granice s Kosovom što destabilizira regiju” te je Beograd pozvan na povlačenje snaga, a glasnogovornik Bijele kuće za nacionalnu sigurnost John Kirby rekao je novinarima da će mirotvorne snage Kosova povećati prisutnost NATO snaga na sjeveru zemlje zbog rastućih tenzija.

“Srbija je posljednja zemlja kojoj su bili potrebni ti incidenti na Kosovu. Svi su mogli vidjeti da je Srbija bila konstruktivni partner”, rekao je Vučić.

On je optužio Prištinu da provodi „postupno etničko čišćenje“ na sjeveru, na što je Amanpour konstatirala da se sa tom ocjenom ne slažu Europska unija i SAD.

Ona je podsjetila Vučića da je nakon pregovora u Ohridu rekao kako nije potpisao sporazum jer ga „boli ruka“, te ga je upitala “boli li gai dalje ruka” ili je spreman na sporazum. Vučić je na to ustvrdio Srbija bila konstruktivna i da su to govorili i međunarodni predstavnici Josep Borrell i Miroslav Lajčak.

Američki Wall Street Journal (WSJ) piše kako američki dužnosnici nastoje smiriti rastuće tenzije na Balkanu, jer je sada tamošnji val nasilja natjerao NATO na jačanje svoga prisustva u regiji te da može izazvati širi sukob između Srbije i Kosova. “Neki zapadni dužnosnici privatno priznaju da ne žele vršiti pritisak na Vučića jer je pristao da preko trećih zemalja isporučuje prijeko potrebno streljivo iz tvornica u Srbiji u Ukrajinu”, piše Bojan Pancevski za WSJ.

„Ja sam činio sve što sam našim prijateljima iz SAD i EU rekao da ću činiti, a postoji i srpski ustav i ja ga moram poštovati“, rekao je Vučić.

Upitan podržava li lidera Republike Srpske Milorada Dodika i destabilizaciju Bosne i Hercegovine, rekao je kako podržava Daytonski mirovni sporazum i teritorijalni integritet BiH i da nikada to nije dovodio u pitanje.

Amanpour se osvrnula i na činjenicu da je tenisač Novak Đoković na kameri posle jednog meča napisao ‘Kosovo je srce Srbije’, te kakav je njegov stav o tome.  Predsjednik Srbije je odgovorio kako je “Đoković to napisao od srca“ i da “to mišljenje dijeli 99 posto Srba”.

Američki dužnosnici opisali su napad kao “vrlo organiziran” i rekli da su “napadači vjerojatno imali značajne resurse iza sebe”. Kirby je rekao da su naoružani napadači uklonili više desetina sportskih terenskih vozila koja su korištena za transport oružja sa „alarmantno sofisticiranošću“. On je rekao da oružje predstavlja prijetnju ne samo za Kosovo, već i za međunarodne trupe koje su tamo stacionirane. Mirovna misija koju vodi NATO djeluje na Kosovu od 1999. godine, a Alijansa ima nekoliko tisuća vojnika stacioniranih u zemlji.

Podsjetimo da je u nedjelju, 24. rujna došlo do oružanog sukoba grupe dobro naoružanih Srba, predvođene doskorašnjim potpredsjednikom Srpske liste Milanom Radoičićem, i Kosovske policije u selu Banjska na sjeveru Kosova. Tom prilikom ubijeni su jedan kosovski policajac i trojica naoružanih Srba.

Radoičić je u pisanoj izjavi koju je javnosti pročitao njegov odvjetnik, preuzeo odgovornost za sukob u Banjskoj, tvrdeći da vlasti u Beogradu nemaju s tim nikakve. S druge strane, službena Priština ističe kako ima dokaze o umiješanosti državnog vrha Srbije predvođenog Vučićem u ovaj napad. Traže reakciju i sankcije za Srbiju od Međunarodne zajednice, te tvrde i kako se oružana skupina obučavala i na vojnim poligonima u Srbiji dok, s druge strane, to Srbija negira.

/Desk/

Objava Vučić na CNN-u: Tužiteljstvo će pozvati na odgovornost zbog napada na Kosovu, Srbiji ne trebaju sukobi s NATO-om pojavila se prvi puta na Republika.

Ipak, ono što sada već možemo vidjeti su neki procesi koji bi mogli oblikovati, ali i ubrzati njegov odlazak. Dodatno, čak i ako se zadrži na moći, Putin nikada neće dosegnuti imidž koji si je sam stvorio, piše za CNN Mark Galeotti, direktor konzultantske firme Mayak Intelligence i počasni profesor na University Collegeu London, također i autor nekoliko knjiga o ruskoj povijesti, prenosi N1.

Posebice u ranim danima rata, mnogo se uzbuđeno spekuliralo o Putinovom zdravstvenom stanju. Tvrdilo se da ima sve od raka krvi do Parkinsonove bolesti. Mnoge od tih glasina nestale su, pogotovo nakon što se čini da je nestala napuhnutost njegova lica i neobično trzanje koje je služilo kao dokaz teorija o bolesti.

Ne iznenađuje da je interes za ovu temu bio velik: Takav scenarij nudio je jednostavan izlaz vladama Zapada koje su žarko željele brzinsko rješenje za sve dileme izazvane sukobom.

Ipak, američki obavještajci koji su proučavali to pitanje kažu da, iako je Putin možda i imao problema sa zdravljem, nema nikakvih znakova koji bi mogli ukazivati na njegovu skoru smrt ili nesposobnost. Poznato je da Putin godinama pati od problema s leđima, a moguće je i da pati od stanja koje je kompromitiralo njegov imunološki sustav, što bi objasnilo ekstremne mjere koje je poduzeo da se zaštiti od covida-19.

Egzistencijalno pitanje za režim

Ipak, on ima 70 godina i njegovo zdravlje zaista je postalo egzistencijalno pitanje za sustav. Uostalom, iako ruski ustav navodi korake u slučaju da predsjednik umre za vrijeme mandata (premijer preuzima funkciju do prijevremenih izbora), ne postoji plan za scenarij da predsjednik na dulje vrijeme bude onesposobljen, a ne postoji uloga potpredsjednika koji može privremeno preuzeti funkciju.

Ovo je točno onakva politička kriza koja bi mogla izazvati tenzije unutar političke elite, a one bi mogle dovesti do kraha režima.

Zasad su izgledi za ustanak u palači tek malo veći od šansi da će Putina s vlasti maknuti prosvjedi na ulicama. Sigurnosne snage jedna drugu balansiraju: U Moskvi, na primjer, vojni garnizon, posebni odred Nacionalne garde i pukovnija Kremlja svi odgovaraju različitim zapovjednim hijerarhijama. Federalna sigurnosna služba nadgleda svo troje, a njih nadgleda Federalna služba za zaštitu.

Dokle god Putin kontrolira vođe tih organizacija, a njima su one same odane, čini se da će ga biti teško smijeniti. Ipak, iako izgleda da čvrsto kontrolira vlast, njegov sustav postaje sve krhkiji gubitkom resursa koji su u prošlosti pružali otpornost zbog koje je mogao reagirati na neočekivane izazove.

To su prije svega financijski resursi. Sankcije ostavljaju posljedice, a trošak rata raste, što znači da je novca sve manje. Gotovo trećina budžeta za 2023. (9 bilijuna od ukupno 29 bilijuna rublji) otići će na obranu i sigurnost, što znači da ostaje vrlo malo za podršku regionalnim budžetima i održavanje opterećene industrije na životu.

Međutim, to također znači slabljenje legitimnosti i dobre volje od strane sigurnosnih službi i lokalnih elita. Putinova popularnost uvijek je bila umjetno visoka, budući da ne postoji značajna oporba s kojom se može uspoređivati, no ona svejedno opada.

Nacionalna garda, ključna jedinica čiji je zadatak kontrola prosvjeda na ulicama, osakaćena je u borbama u Ukrajini. Članovi garde također su bijesni jer su iskorišteni kao topovsko meso u ratu za koji ta, zapravo glorificirana interventna policija, nikada nije bila niti obučena niti opremljena.

Istovremeno, iako ogorčeno mrmljanje unutar elita ostaje pažljivo tiho, ono je svejedno očito. Kao što je činio i tijekom pandemije, Putin težak i nepopularan posao osnivanja “volonterskih bataljuna” prepušta lokalnim vođama i guvernerima. Neki su to, kao na primjer guverner Sankt Petersburga Aleksandar Beglov, iskoristili kao priliku za dobivanje Putinove naklonosti, a drugi su potiho zgroženi.

Sve to dodatno otežava predviđanja o budućnosti Putina i njegovog režima. Čak i krhki režimi mogu dugo opstati. Carska Rusija bila je praktički mrtva već do 1911., kada je u atentatu ubijen brutalni premijer Petr Stolipin, ali svejedno se održala na životu kroz tri godine katastrofa u Prvom svjetskom ratu prije nego je konačno krahirala 1917.

Slabija otpornost na krize

Ipak, to znači da je Putinov režim mnogo manje sposoban da se nosi s nepredviđenim krizama koje su istovremeno teško predvidive i neizbježne. One bi mogle doći u svakakvim oblicima, od općeg poraza u Ukrajini do ekonomskog kolapsa kod kuće, Putinove ozbiljne bolesti ili odbijanja sigurnosnih snaga da uguše prosvjede na ulicama.

U takvim okolnostima, kao i u ožujku 1917., moguće je da će se s glavnim zapovjednikom suočiti visoki generali i političari koji će ga natjerati da se makne s vlasti za opće dobro države.

U ovom trenutku takav scenarij je teško zamisliv, ali u ruskoj eliti, kako vojnoj tako i političkoj, ne postoje ‘putinisti’, već samo nemilosrdni oportunisti. Oni su Putina podržavali jer im je to u interesu, još uvijek su lojalni jer je rizik koji donosi pobuna vrlo velik.

Međutim, ako počnu vjerovati da je Putin ranjiv, vjerojatno će se ubrzano ograditi od njega. Nitko ne želi biti posljednji lojalist režima osuđenog na propast.

Što god da se dogodi, Putinovi snovi o stvaranju Rusije kao velike sile kroz vojnu moć gotovi su, kao i njegove ambicije da si osigura mjesto u povijesti kao jedan od najvećih graditelja države kojeg je Rusija ikad imala.

Njegova vojna mašinerija je slomljena, ekonomija njegove države toliko je oštećena da će joj trebati godine da se oporavi, njegova reputacija geopolitičkog genija leži u ruševinama. Putin kao čovjek može se još godinama držati na vlasti, ali Putin kao legenda je mrtav.

/Desk/

Objava Zašto je legenda o Putinu mrtva pojavila se prvi puta na Republika.

Danas poznat po nekim od najvećih i najjačih benzinskih motora na svijetu ikad ugrađenih u cestovno auto, Bugatti je ponovo rođen 2003. godine kao “dragulj u kruni” Volkswagen grupe. Osim Volkswagena, ostale marke ovog svjetskog proizvođača automobila uključuju Audi, Porsche, Lamborghini i Bentley.

Od tada, Bugatti je služio kao tehnološki izlog za kompaniju, pomjerajući granice onoga što su inženjeri i kupci mislili da je moguće. Automobil koji prelazi 250 milja na sat i košta gotovo 4 milijuna dolara, a sve to umotano u elegantno dizajnirano, ručno izrađeno tijelo po mjeri od skupih materijala.

Ipak, snažni motori koji se pokreću naftnim derivatima više nisu tehnološka čuda. Oni su stara škola. A 2021. Bugatti konačno treba ući u doba električnih vozila.

Tu dolazi Mate Rimac, koji je 2009. godine osnovao Rimac Automobili, hrvatsku startup kompaniju koja proizvodi električni superauto Rimac Nevera od 1.900 konjskih snaga. Ovaj genijalac je već osvojio naslovnice tek što je izišao iz srednje škole i od tada privlači pažnju u ovoj industriji, piše CNN Business.

U srpnju se Bugatti spojio s kompanijom Rimac Automobili, prenijevši većinsko vlasništvo nad Volkswagenom s jednog od najvećih svjetskih proizvođača automobila na mali startup.

Rimac je imao nevjerojatan i brz put do pozicije direktora ove kompanije. Počelo je kada je odlučio je pretvoriti BMW u električni trkački automobil, prenosi N1 BiH.

To se dogodilo puno ranije nego što je Tesla počeo prodavati obiteljske limuzine visokih performansi, a kamoli postao jedna od najvrjednijih kompanija na svijetu. Do tada je obitelj Rimac napustila tadašnju Jugoslaviju — današnje mjesto u kojem se rodio u Bosni i Hercegovini — i provela je oko deset godina u Njemačkoj prije povratka u Hrvatsku.

“Budući da sam bio u Hrvatskoj, puno sam čitao o Nikoli Tesli, koji je također rođen u Hrvatskoj. Nikola Tesla je prije 160 godina izumio elektromotor koji sada koristimo svuda i pitao sam se: ovaj savršeni stroj koji je Nikola Tesla izumio, zašto ga nitko nije koristio da automobile učini zabavnim i uzbudljivim?”, priča Rimac.

Njegov električni BMW, nazvan Green Monster, nastavio je postavljati rekorde i privlačiti pažnju medija. No Rimac je brzo shvatio da postavljanje elektromotora u stare automobile nije dugoročno održiv posao. Umjesto toga, odlučio je da će od samog početka praviti vlastite električne automobile visokih performansi.

Rimac je u to vrijeme tek završio srednju školu. Pohađao je Univerzitet ‘VERN’ u Zagrebu, ali nije diplomirao.

“Morao sam učiti sve od nule, što je ovdje bilo prilično teško bez mentora i prateće industrije. Puno sam morao naučiti na teži način“, ističe Rimac, prisjećajući se prvih koraka u autoindustriji.

Nije imao velike investitore koji bi financirali svoju ideju, pa je, dok je on i njegovi prvi zaposlenici radili na tom električnom superautomobilu, preuzimao i projekte etabliranih kompanija. Razni proizvođači su tražili stvaranje električnih i hibridnih automobila, a njegovo jedinstveno razumijevanje tehnologije bilo im je dragocjeno.

Taj dio poslovanja – prodaja EV tehnologija drugim tvrtkama – postao je najveći izvor stvarnog prihoda tvrtke i razlog zašto su Rimac Automobili bili profitabilni gotovo od samog početka, naglašava Rimac.

Sada je ta djelatnost izdvojena u zasebnu firmu koju također vodi, pod nazivom Rimac Technology. Tu će se nastaviti razvijati nove tehnologije električnih vozila za druge proizvođače automobila.

“Prvo su to bile kompanije za koje niste čuli, a onda počeli raditi za male proizvođače automobila poput Koenigsegg, a zatim Aston Martin, a zatim i za veće kao što je Renault”, pojašnjava.

Dva velika proizvođača, Hyundai i Porsche, postali su veliki ulagači u Rimac Automobile. Porsche je bio ključan u spajanju Rimac Automobili i Porscheove sestrinske marke Bugatti. Porsche sada posjeduje 45% Bugatti-Rimac kompanije.

Cijelu priču možete pročitati OVDJE.

/Republikainfo.com/

Objava CNN piše o Mati Rimcu: Inženjersko čudo rođeno u BiH pojavila se prvi puta na Republika.

Naime, Ward je na jednoj fotografiji prikazana u zapadnjačkoj odjeći bez ikakvih pokrivala, a na usporedno prikazanoj fotografiji iz reportaže snimljene nakon pada Kabula nosi burku čime je aludirano da se zbog talibana morala pokriti.

No novinarka je pojasnila da situacija nije baš takva kavom se prikazuje.

– Ovaj “meme” koji se širi nije točan. Na gornjoj fotografiji sam izvještavala s privatnog posjeda. Na donjoj fotografiji sam na ulicama Kabula koje su okupirali talibani. I prije sam uvijek nosila maramu na ulicama, iako ne s potpuno pokrivenom kosom i bez abaje. Dakle, postoji razlika, ali ne tako velika – napisala je novinarka uz fotografije na svom Twitter profilu.

Inače, Ward u današnjoj reportaži s ulica Kabula govori o stanju nakon talibanskog preuzimanja vlasti. Komentira kako se na ulici nalazi policija, kako je većina trgovina otvorena i kako su se ljudi dijelom vratili na posao, no i da na ulicama uopće nema žena. Govori i kako posao najbolje ide prodavačima burki i kako ih ljudi u strahu kupuju svojim suprugama i kćerima.

Opisuje kako su talibani novinarke pozdravili i rekli im kako mogu nastaviti sa svojim poslom.

– Ovo je scena kojoj sam mislila da nikada neću svjedočiti. Gomila talibana i američko veleposlanstvo iza nas – govori Ward dok u kadru stoji s desecima talibana.

Izlozi s fotografijama nepokrivenih žena preko noći su prekrečeni, a zapovjednik talibana Assad Massoud Khistani joj je kazao kako će stroga islamska pravila uvoditi postupno.

Upitala ih je kako će zaštititi žene koje strahuju da neće smjeti ići u školu i raditi.

– Žene će moći nastaviti sa svojim životima. Mogu ići u školu, nastaviti obrazovanje, ali će morati nositi hidžab – kazao je, a potom joj objasnio sa smiješkom da misli na nikab, što znači, kako je opisao, da će morati imati pokrivena i lica i ruke.

– Kaže li Islam zaista da moraju žene nositi nikab – upitala ih je hrabra Ward, na što joj je Khistani potvrdno odgovorio, prenosi Jutarnji list.

Objava Reportaža CNN-ove novinarke iz Kabula pojavila se prvi puta na Republika.

Evo što je Meghan radila samo par dana prije objave zaruka s princom Harryjem! Imamo i sliku…
Bez velike pompe, Meghan Markle, vojvotkinja od Sussexa, odlučila je stati pred kamere američke televizije CNN i u vrlo kraljevskoj maniri poslati poruku nade, potpore, zahvale i utjehe za protekle teške mjesece koje su njezini sunarodnjaci proveli u krizi izazvanoj pandemijom koronavirusa.

– U godini koja je bila izuzetno teška i izazovna za cijeli svijet, inspirirana sam pričama dobrih ljudi u našoj zajednici. Diljem naše zemlje mnogi su svoje potrebe stavili po strani i okrenuli se onima kojima je pomoć bila najpotrebnija – započela je 39-godišnjakinja.

Supruga britanskog princa Harryja, prozvana američkom princezom, koja posljednjih mjeseci s obitelji živi u Los Angelesu, osvrnula se na proteklu godinu u svojoj dvominutnoj televizijskoj poruci u sklopu programa CNN Heroes special.

– Još u ožujku kriza koronavirusa pogodila nas je jako i dočekala nespremne. Neupitno je da je promijenila sve oko nas. Za mnoge je obitelji ova pandemija bila katastrofa od koje se nikako ne mogu oporaviti. Mnogi su ostali bez primanja te se susreli s pitanjem kako staviti hranu na stol za svoju obitelj. No u svemu tome, može se pronaći i nešto dobro. Našli su se ljudi koji su odlučili pomoći upravo takvima, onima najranjivijima. Svjedočili smo snazi ljudske dobrote i humanosti. Vidjeli smo dobre susjede, zajednice i organizacije koji su udruživanjem odlučili pomoći – nastavila je.

– Vidjeli smo zajednice kako ustaju i poduzimaju mjere. Kad su se dječji programi ručka zaustavili, vidjeli smo kako se naši susjedi pobrinu da ta djeca dobiju potrebnu prehranu. A kada oni koji su oslabljeni ili najranjiviji ne mogu napustiti svoje domove, mi smo se kao zajednica pojavili kako bismo hranu donijeli na kućni prag – istaknula je Meghan.

Rekla je i kako u izazovnim vremenima socijalne distance, ljudima upravo hrana pruža utjehu. Zato je još jednom podsjetila koliko je bitno osigurati je onima koji do nje ne mogu doći.

(izvor: dnevnik.hr)

Objava Ovo nitko nije očekivao: Meghan Markle iznenada osvanula na CNN-u i pričala o koronavirusu! pojavila se prvi puta na Republika.