U pola milenija dugoj povijesti Švicarske garde nije bilo Hrvata zbog samo jednog razloga: pripadnik te najmanje i najpitoresknije vojske na svijetu mora biti rođen u Švicarskoj, a ondje se Hrvati nisu rađali sve do epohe «gastarbajtera».
Ostale uvjete je bilo lakše ispuniti: biti švicarski državljanin, katolik, u dobi između 19 i 30 godina, visok barem 174 centimetra, maturirati, proći švicarsku vojnu obuku, biti u odličnoj fizičkoj i doličnoj moralnoj kondiciji, a ne biti oženjen, barem dok ne postignu dočasnički čin, piše katehetski-nadbiskupija-split.net, a prenosi narod.hr
Prvi među njima, Aleksandar Barbarić, prisegnuo je 1998. kao prvi Hrvat koji je ikada primljen u sastav papinske Švicarske straže. Bila mu je 21 godina, rođen je u Švicarskoj, u St. Gallenu, gdje se davno nastanio njegov otac, Zagrepčanin.
Tada je to bila vijest, poslije je postala praksa: uslijedili su Štefan Radoslav Brauer, Željko Pavelko, Ivan Šarić, i Andrew Galantay, kome je djed po majci otišao raditi u švicarski kanton Ticino, ali se familija svake godine vraćala u Biograd, pa i kad se kao zet pridružio otac Galantay.
Ivan Šarić, koji je čuvao i Benedikta XVI. i papu Franju, je među njima prvi koji se odlučio za svećenički poziv i nalazi se u sjemeništu u Švicarskoj.
Švicarski vojnici još od ranog srednjeg vijeka slovili su kao dobri najamnici. Iako su Švicarci kao vojnici služili pape još od početka XIV. stoljeća, do njihova ustroja kao vojske podložne izravno papi došlo je tek za pape Julija II. Na temelju ugovora s kantonima Zürich i Luzern on je zatražio da mu pošalju 200 vojnika.
Prvi kontingent od 150 vojnika stigao je u Rim pod zapovjedništvom kondotjera Petera von Hertensteina i kapetana Caspara von Silenena, a sam ih je papa 22. siječnja 1506. blagoslovio na Trgu Sv. Petra. Upravo se taj datum smatra danom službenog osnutka te najstarije vojne postrojbe na svijetu.
Švicarci su ustrojeni u snažnu i discipliniranu postrojbu koja je bila podređena izravno papama, a njihov je broj varirao ovisno o prilikama. Ipak, Papinska garda nije zadržala kontinuitet jer su je nekoliko puta raspuštali i ponovno ustrojavali, pa tek od 16. stoljeća kontinuirano služi i čuva Svetog Oca.
Svoj najsvjetliji, ali ujedno i najtragičniji trenutak Papinska švicarska garda doživjela je 6. svibnja 1527. kada su plaćeničke čete cara Karla V. zauzele i opljačkale Rim. Braneći uzmak pape Klemeta VII. u Anđeosku tvrđavu, od 189 švicarskih gardista poginulo ih je čak 147, zajedno sa zapovjednikom Kasparom Röistom.
(Izvor: KT)