U Hrvatskoj se počinju najavljivati studentski prosvjedi, po uzoru i na druge europske zemlje. Očito je kako se nemiri žele prenijeti i na Hrvatsku, kao što je očit utjecaj oporbene ljevice u njihovim izazivanjima, a posebno se ne može isključiti utjecaj ruskog hibridnog ratovanja općenito u prosvjedima koje potresaju europske zemlje.
Prosvjedi predvođeni studentima prijete prelijevanjem i u Hrvatsku. Jutarnji list piše kako su se stotine mladih okupljenih oko inicijative Štrajk mladih Hrvatska mobiliziraju generaciju Z da 20. studenoga bojkotira nastavu i izađe ispred svojih obrazovnih ustanova.
Kao i u prosvjedima u Belgiji, Italiji, Francuskoj, Njemačkoj…u središtu njihovih zahtjeva su bolje obrazovanje, dostupnije stanovanje i protivljenje militarizaciji društva.
Jutarnji piše kako je to dio su “međunarodne kampanje International Youth Strike”, koja se provodi u više od 16 europskih zemalja, s bojkotom zakazanim za isti dan. Iako su u kontaktu s europskim pokretom, ne primaju naredbe od kolega, niti itko želi takav odnos, navode iz Štrajka mladih Hrvatska.
Kako su istaknuli, ujedinjuju ih, između ostaloga, nepristupačno tržište rada, gotovo nerješivo stambeno pitanje, rastući troškovi života, pogoršanje javnih usluga poput obrazovanja i zdravstva, zagađenje okoliša, nedostatak nastavnog osoblja i ulaganje u vojsku umjesto u obrazovanje.
“Zanemarujući odlazak mladih, uveli su vojni rok koji smatramo financijskom ucjenom: ili ćemo postati vojnici, ostvariti privilegije pri zapošljavanju i umirati u njihovim ratovima ili ćemo izgubiti te privilegije i trpjeti novčanu diskriminaciju u vremenima kad studenti moraju raditi nisko plaćene poslove kako bi održali krov nad glavom”, navode vođe studenata za Jutarnji list.
Hibridno rusko ratovanje i utjecaj oporbene ljevice
Ove izjave dolaze u vrijeme kada Hrvatska vapi za radnicima te je prisiljena “uvoziti” radnu snagu iz inozemstva, kada se bilježi skoro 100-postotni odziv mladih na služenje vojnog roka mladoj domovini čiju slobodu i neovisnost mogu zahvaliti herojstvu tisućama poginulih i ranjenih branitelja. No, itekako stoje navodi o “nemogućoj misiji” dolaska do vlastitog doma zbog visokih troškova stanova.
Ovdje nije isključena mogućnost i utjecaja hrvatske ljevice koja traži način za obračun s vladom Aleksandra Plenkovića.
Ne umanjujući ozbiljna ekonomska i financijska izdavanja kojima države EU-a daju podršku obrani napadnute Ukrajine od strane Rusije, vrlo znakovito je kako su ovi prosvjedi potresaju Europsku uniju, unoseći nestabilnost u ovim opasnim vremenima, dovodeći u pitanje čak i europsku demokraciju.
Govori se o prosvjedima tzv. Generacije Z. Ovim imenom zasigurno je najzadovoljniji i sam ruski predsjednik Vladimir Putin, na čijim je tenkovima bilo ispisano slovo ‘Z’.
Naravno, riječ je o čistoj slučajnosti jer rusko ‘Z’, a kako je to svojedobno izvijestilo Rusko Ministarstvo obrane objavilo je da slovo ‘Z’ dolazi od fraze +Za pobedu’. Ovo ‘Z’ pretvorilo se u simbol podrške ruskoj invaziji na Ukrajinu.
Generacija Z (Gen Z) označava demografsku skupinu ljudi rođenih između 1997. i 2012. godine. Dolaze nakon milenijalaca (Generacije Y), a prije Generacije Alfa. Glavna karakteristika im je da su prva generacija koja je odrasla uz pametne telefone, brzi internet i društvene mreže od najranijeg djetinjstva. Naziv ‘Generacija Z’ nastalo je isključivo kao nastavak abecednog niza koji je započeo desetljećima ranije.
No, ovdje se postavlja zanimljivo pitanje: Kako to da u Rusiji nema ‘Generacije Z’ i prosvjeda protiv izdvajanja milijardi za rat, protiv međunarodnih sankcija i, sada skoro petogodišnjeg rata koji je na ruskoj strani odnio više od 1,5 milijuna ljudi?
Iako su studenti zahtjevi opravdani, iako i EU proživljava ozbiljan ekonomski udar na svoje ekonomije odričući se od jeftinijih ruskih energenata i tražeći nove alternative, te upućujući milijarde pomoći Ukrajini, pri tom i izdvajajući za vlastito naoružavanje, ne može se zanemariti snaga hibridnog djelovanja u ovim prosvjedima koji potresaju najsnažnije zemlje EU-a koje daju čvrstu podršku ukrajinskoj obrani od Rusije.
Činjenica je kako su mnogi drugi projekti i višegodišnji planovi razvoja zakinuti izdvajanjem velikih sredstava europskih poreznih obveznika za Ukrajinu. Također je i činjenica da je u europskim zemljama više od 4,4 milijuna ukrajinskih izbjeglica što je također značajan udar na državne proračune.
No, ovo je samo nastavak ekonomskih gubitaka nakon vrhunca migrantske krize 2015. godine i one poznate izjave njemačke kancelarke Angele Merkel “Wir schaffen das” (Uspjet ćemo u tome), kada je u Europu pristiglo između 5 i 6 milijuna migranata iz zemalja izvan europskog kontinenta, što je nevjerojatan pritisak na europske proračune jer svi oni su uživali blagodati zaštite azilanata i financijske pogodnosti koje donose, a koje često zloupotrebljavaju.
To znači da je europski proračun, u samo 10-ak godina, opterećen izdavanjem milijardi za više od 10 milijuna migranata i izbjeglica, posljedicama pandemije i ruske invazije na Ukrajinu, ratom čiji se kraj ne nazire.
Nakon ovog izbjegličkog vala, i EU pogađa četiri godine pandemije, a potom dolazi ruska invazija na Ukrajinu. Jednostavno, pritisak je presnažan, a razvoj stagnira.
Studenti imaju pravo prosvjedovati tražeći svoja prava i bolje uvjete života, ali to ne znači da se nezadovoljstvo i frustracija ispoljava nemirima, paljenjem gradova, uništavanjem i krađom. To je nestabilnost koju u europske zemlje nastoji “uvesti” Putin uz asistenciju desničarskih stranaka.
U Hrvatskoj je nešto drukčije – tu bi mogle “asistirati” stranke ljevice, podržane “neopredijeljenima”.
(Republika/V.S.H.)