Zvuči gotovo nadrealno, no što bi se jednostavno reklo: gdje ima volje, ima i načina…
Ovo su zaista priče iz ironične rubrike švedske tragedije. Posljednjih desetljeća švedska vlada suočila se s problemom s kojim većina država nikad nije. Ponestalo im smeća!
Zvuči bizarno, ali kad prerađujete smeće i ostanete bez materijala kojeg drugi imaju na bacanje – uvoz je skroz normalna opcija. Gdje odlazi švedsko smeće? U spalionice koje ga pretvaraju u energiju – primjerice, Šveđani se i griju na smeće. Koriste ga kao zamjenu za fosilno gorivo.
Drugo pitanje koje mnogi postavljaju jest: kako su došli do te razine svijesti? Zvuči gotovo nadrealno, no što bi se jednostavno reklo: gdje ima volje, ima i načina.
Vlasti svih razina uključile su se u ovaj proces, a stanovnici koji ionako rado provode vrijeme u prirodi objeručke su prihvatili ideju koja će pomoći da tu istu prirodu – zadrže.
Švedska kućanstva recikliraju čak 99% smeća. Od 38% recikliranog smeća 1975. godine, stigli su do ove nevjerojatne brojke. Iako, oni kažu kako to nije nevjerojatno, već moguće za sve. Sve je to dio švedske „reciklirajuće revolucije“.
Tako su Šveđani postali uvoznici smeća, koje im najviše pristiže iz Norveške. Lijepo li je barem švedski susjed biti.
Smeće uvoze i druge europske zemlje poput Njemačke i Nizozemske, no Švedska prednjači. Iako, ističu kako ni spalionice u koje dovode smeće nisu idealno rješenje – no sigurni smo da će uz ovoliko volje i truda uskoro pronaći i bolje metode. Kada bismo barem hvatali korak.
