Nedvosmislena kritika upućena je ovih dana osuđenom ratnom zločincu Dariju Kordiću s nimalo očekivanog mjesta. Naime, kritike su Kordiću upućene s oltara katoličke crkve u rodnoj mu Busovači, i to na dan kada župa ovog malog mjesta smještenog u srednjoj Bosni slavi svoj najvažniji dan – Svetog Antu, izvjestio je portal Lupiga.com.
Na središnjem misnom slavlju pred tisućama vjernika, mahom Kordićevih sugrađana, pred crkvom svetog Ante, u utorak je središnje misno slavlje držao fra Mario Katušić, gvardijan fojničkog samostana, koji se tijekom propovijedi jasno osvrnuo na video snimku koja je nekoliko dana prije blagdana svetog Ante dospjela u hrvatske i bosanskohercegovačke medije. Riječ je o snimci na kojoj se vidi Darija Kordića u većem društvu te ga se čuje kako govori da ga je netko neimenovan pitao je li vrijedilo.
„Pitao me je li vrijedilo zatvora, je li vrijedilo rata. Ja sam mu rekao: sve bih ponovio, ni sekunde ne bih zamijenio, svaka je sekunda vrijedila“, ushićeno govori Kordić uz glasan smijeh nakon čega društvo oduševljeno plješče ratnom zapovjedniku HVO-a i potpredsjedniku takozvane Hrvatske republike Herceg Bosne te bivšem predsjedniku HDZ-a u BiH. Međunarodni sud za ratne zločine u Haagu Kordića je osudio na 25 godina zatvora zbog ratnih zločina počinjenih nad bošnjačkim stanovništvom u Lašvanskoj dolini tijekom 1993. i 1994. godine, uključujući i pokolj u selu Ahmići, gdje su pripadnici HVO-a 16. travnja 1993. godine ubili 116 civila, među kojima i 32 žene i 11 djece. Pušten je na slobodu nakon što je odslužio dvije trećine kazne, a posljednjih godina može ga se susresti na manifestacijama poput Hoda za život ili kao gosta predavača studentima u organizaciji zagrebačkog Studentskog pastorala čiji je kapelan kontroverzni don Damir Stojić.
Upravo na tu epizodu iz video snimke se nedvojbeno osvrnuo fra Mario Katušić u svojoj propovijedi za blagdan svetog Ante u Busovači gdje je Kordić rođen, odrastao i živio veći dio života do odlaska u Haag.
„Najgore je što se sve negativnosti, laži, progonstva neistomišljenika čine mirne savjesti. Strašna je činjenica da drugome nanosimo zlo, a da se uopće ne kajemo. Strašna je činjenica kada govorimo javno da bismo sve do sada ponovili, svo zlo koje smo učinili, opet bi ga uradili. Ne govore to neki drugi, ne govore s onog drugog svijeta, iz drugog naroda, nego mi vjernici. Mi koji se svaki dan Bogu molimo, mi koji smo stalno u crkvi, znamo se vraćati na svoja zla, na svoje neistine, svoje laži“, poentirao je gvardijan samostana u Fojnici čiji muzej čuva jednu od najvrjednijih kulturno-povijesnih zbirki u Bosni i Hercegovini.
Na istom mjestu upozorio je i na licemjernost nekih vjernika po pitanju drugih i drugačijih.
„Ne možemo vjerovati u Boga, a ne vidjeti ga u masama koje su u potrebama, koji su skrajnuti, koji su na marginama našeg društva. One naše male zajednice koje smo protjerali. One koji ne misle kao ja treba protjerati. Kao da se među nama događa etničko čišćenje svih onih neistomišljenika, svi oni koji drugačije misle, svi oni koji žele drugačije živjeti. Sve to radimo“, poručio je s oltara mladi fratar poentirajući da vjernik-katolik, koji ispovijeda vjeru na temelju Svetoga pisma „ne smije biti nijemi promatrač života“.
Govoreći o tri vrste vjernika u svojoj propovijedi fra Mario Katušić se dotaknuo i još jedne aktualne teme – „molitelja“ koji svake prve subote u mjesecu „zauzimaju“ gradske trgove u Hrvatskoj, a odnedavno i javne prostore nekih gradova u Bosni i Hercegovini.
„To su oni koji smatraju da Isusa ljube, njima nije potrebno nikakvo znanje o Bogu, takvih je ponajviše, čini mi se. Oni stalno govore da treba izaći na trgove, treba propovijedati Boga među drugima, a o njemu ništa ne znaju. Ne znaju da drugome treba oprostiti, oni nisu pročitali da Isus sa svima sjeda za stol“, istaknuo je.
Fra Mario Katušić jedan je od onih franjevaca koji ne prežu od društvene kritike i ne dodvoravaju se masi, već se prvenstveno u svom radu vode ljudskim vrijednostima. O razlozima zašto je to tako nedavno je govorio u intervjuu za agenciju Anadolija.
„Uloga i zadatak religijskih zajednica je da svojim propovijedanjem, svojim životom, svojim primjerom nadopunjuju i izgrađuju društvo u kojem živimo. Nažalost, mi smo svjesni da često to nije bila uloga vjerskih zajednica, da su bile na drugoj strani, na onoj na kojoj ne bi trebali biti. Svjesni smo da i danas postoje ljudi koji su na takvoj lošoj strani. Žalosno je što vidimo da oni koji su najbliži crkvi i džamiji i bilo kakvoj vjerskoj instituciji, da su religiozni samo izvanjski, da su religiozni samo obredno, da su religiozno samo u velikim danima, a da u svojim postupcima u biti nisu. A, oni upravo najviše reklamiraju vjerske institucije i ono čemu su posvećeni“, kazao je u intervjuu vođenom uoči Uskrsa.
Da ovaj slučaj nije tek iznimka kod bosanskih franjevaca pokazuje i fra Ivo Marković, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, koji je pišući tekst o svojim ratnim iskustvima s Kordićem ustvrdio kako se po izlasku iz zatvora Kordić predstavljao kao vjerski obraćenik, gotovo kao kršćanski mistik, dok i površna teološka analiza pokazuje da kod njega nije bilo nekog istinskog obraćenja već se radi o umišljenosti da ga je Bog ovlastio i opunomoćio da nastupa u ime Božje, kao Božji poslanik.
„U iskrenoj predanosti Bogu, vjernik najprije osjeti potrebu očišćenja duha, tj. kajanje, potom osjeti snažnu potrebu i poziv za pozitivan zaokret, u dobrotu, u mir, u ljubav. U Darija nema tih tragova kajanja niti pozitivna zaokreta. Da ima, otišao bi u Ahmiće, posjetio bi svoje žrtve, oslušnuo bi njihovu bol, omogućio bi da i oni čuju bol Križančeva sela, viteške djece stradale na igralištu, bol Šušnja, Bikoša i sve Lašvanske doline“, napisao je fra Ivo Marković, piše portal Lupiga.
/Desk/