Susjedi Afganistana pod najvećim izbjegličkim pritiskom, osim jednoga: ‘Tamo bi ih progutao mrak‘

Pinterest LinkedIn Tumblr +

Zračnim mostom izvučeno je 123.000 ljudi, a većina zemalja sada kaže da ne može primiti nove izbjeglice.

Spasio je Bidena 2008. u Afganistanu, a ovaj ga je zaboravio: ‘Predsjedniče, izvucite mi obitelj…‘
“Pravi izbor je bio između odlaska i eskalacije”, rekao je američki predsjednik Joe Biden u obraćanju javnosti u utorak navečer. Velika Britanija u srijedu je izvijestila da je u izravnim pregovorima s talibanima o sigurnom izlasku iz Afganistana britanskih državljana i Afganistanaca koji su radili za tu zemlju, rekao je glasnogovornik vlade.

Uz njih, postoji i dio stanovništva koji ne želi živjeti pod talibanskom vlašću i traži izlazak. Reuters navodi da pregovori traju u Dohi, ondje je i indijsko izaslanstvo, a obje strane navode da bi do kraja godine oko pola milijuna Afganistanki i Afganistanaca moglo napustiti zemlju. U ovom trenutku, prema informacijama UNHCR-a, UN-ove agencije za pomoć izbjeglicama, na svijetu ima 79,5 milijuna ljudi koji su nasilno razmješteni. Najveća brojka od završetka Drugog svjetskog rata.

U ovom je trenutku 3,5 milijuna Afganistanki i Afganistanaca nasilno razmješteno unutar granica zemlje, a 2,2 milijuna ih je u susjednim zemljama. Najviše u Pakistanu, 1,4 milijuna i Iranu gotovo 800.000.

Budući da je zračni put zatvoren jer aerodrom u Kabulu, kao i ostali, ne radi, jedina je mogućnost kopneni put. Vijeće sigurnosti UN-a je u rezoluciji usvojenoj u ponedjeljak zatražilo od talibana da omoguće siguran prolaz onima koji žele napustiti zemlju. Što sa sobom nosi obvezu skrbi za one koji napuste zemlju. Stoga su iz New Yorka pozvali susjedne zemlje da otvore granice i međunarodnu zajednicu da im pomogne.

Nije nužna kriza

– Većina izbjeglica u svijetu nalazi sigurnost u susjednoj zemlji – rekao je Chris Boian, glasnogovornik UNHCR-a. “Gotovo svi se žele vratiti svojim kućama što je prije moguće.” Tako je bilo u Siriji, odakle su odlazili u Libanon, Jordan i Tursku. Boian ističe da, kako UNHCR vidi, zbivanja u Afganistanu nije nužno izbjeglička situacija. “Slika je prilično složena jer se ljudi sele iz različitih razloga. Tako biste mogli vidjeti neke ljude u obitelji koji se sele iz jednog dijela zemlje u drugi, gdje su sigurniji uz istovremene pokrete u suprotnom smjeru iz različitih razloga.”

Sve donedavno se za odlazak iz Afganistana koristio kopneni put preko Irana i Turske pa dalje prema Europi. Teheran je, u međuvremenu, talibanima dao do znanja da je zaustavljanje migracija jedan od aksioma na kojim se mogu graditi budući odnosi. Teheran ne želi da šijitska manjina napusti Afganistan nego ih želi ondje kako bi preko njih mogao utjecati na aktivnosti nove vlasti. Turska ih zaustavlja na granicama i ne pušta u zemlju.

Taj je put, dakle, zatvoren. Što potvrđuje Reuters izvještavajući o tisućama ljudi koji su se okupili na graničnom prijelazu Islam Qala na granici s Iranom. Izgledno je da Teheran neće otvoriti granicu. Uz mogućnost da onima koji žele ponudi prebacivanje u treće zemlje. Za što je potreban dogovor s trećim zemljama.

Većina nema papire

Torkham je glavni granični prijelaz s Pakistanom s kojeg dužnosnici, kako javlja Reuters, poručuju: “Velik broj ljudi čeka na afganistanskoj strani na otvaranje vrata”. Nema velike razlike ni na prijelazu Spin Boldak, odakle BBC izvještava o kaotičnim scenama. Talibani su preuzeli kontrolu prijelaza i iz zemlje puštaju samo one koji imaju trgovinske obveze i osobe s urednim papirima. Većina onih koji žele napustiti zemlju nema dokumente. Prema BBC-u, za međunarodne je snage radilo oko 300.000 Afganistanki i Afganistanaca, a u zračnom mostu je iz zemlje izvučeno oko 100.000.

Uzbekistan je pozvao SAD da prebaci afganistanske pilote koji su onamo izbjegli jer će talibani tražiti da ih vrate. Vlada u Taškentu nije sklona primanju većeg broja izbjeglica jer je zabrinuta kako bi to djelovalo na odnose s novom vlašću. Druga je razina nesklonosti prijemu mogućnost da unutar izbjeglica budu ekstremisti koji bi mogli potaknuti pripadnike Islamističkog pokreta Uzbekistana da nastave borbu protiv sekularne vlade. Čini se ipak da je vlada sklona neformalno preuzeti ulogu tranzitne zemlje za izbjeglice. Ilegalne, koji prelaze preko rijeke Amu Darje.

Istovjetne brige more i Tadžikistan, koji je nakon raspada SSSR-a bio poprište teške borbe radikaliziranih elemenata pristiglih iz Afganistana i sekularne vlade. Diktatorske, treba dodati. Vlada u Dušanbeu je u srpnju najavila da bi mogla primiti do 100.000 izbjeglica. Sada su granice zatvorene. Eurasianet.org je objavio da je primljeno 1000 ljudi koji bi trebali biti prebačeni u treće zemlje.

Isti izvor je izvijestio o očekivanom ponašanju ekstremne diktature u Turkmenistanu. Koja je među prvima priznala novu afganistansku realnost, istodobno dajući do znanja da odbija bilo kakvo sudjelovanje u humanitarnim operacijama te je na granicu dovela vojne snage. Izbjeglice se i ne okreću prema 800 kilometara dugoj granici s tom zemljom, svjesni da bi ih ondje mogao progutati mrak.

 

 

(izvor: jutarnji.hr)

Share.

Comments are closed.