“Tim se sporazumum pokušava informirati međunarodnu zajednicu o migracijama kako bi se mogla uspostaviti zajednička politika koja bi mogla služiti kao smjerokaz”, rekao je Župarić Iljić za Jutarnji.
“Sporazumom se nastoji djelovati i na razloge migracija, točnije na političke i ekonomske procese u zemljama iz kojih ljudi migriraju. Tim će se zemljama potom nastojati pomoći. Istovremeno, sporazumom obraća pozornost i na društva u koja migranti useljavaju. Tu se prvenstvno nastoji poboljšati život migranata i njihovih obitelji kroz zaštitu njihovih radničkih i obrazovnih prava.”
Župarić Iljić kaže da sporazum sadržava 34 stranice i 23 zajednička cilja te da se on kao takav neće potpisivati, kao što se to često u medijima spominjalo. “Predstavnici ministarstava vanjskih poslova i vlada država međunarodne zajednice i Ujedinjenih naroda na tom će sastanku reći hoće li se ili neće držati načela sporazuma”, pojašnjava i dodaje da sporazum nije pravno obvezujuć.
“Sve što piše unutra su dobre preporuke. Postavlja se pitanje legitimira li se njome pravo na mobilnost, odnosno migracije kao ljudsko pravo. Ona zapravo doslovno priča o zaštiti migranata. Ljudska prava migranata moraju biti jednako vrijedna kao i ljudska prava svih nas. Njezin je cilj suzbijanje negativnih fenomena kao što su rasizam, ksenofobija i diskriminacije.”
U video prilogu novinarke Slavice Parlov Horvat pogledajte što sociolog Župarić Iljić kaže o prijeporima koje je sporazum izazvao u Hrvatskoj, zašto su neke zemlje odustale od sudjelovanja u sporazumu, po čemu se razlikuju migranti i izbjeglice te zbog čega se ljudi boje migranata.
{youtube}YvE3JrwWBaU{/youtube}
(Izvor: Jutarnji list)