Opći izbori u Bosni i Hercegovini proteklog mjeseca održani su uz primjenu modernih tehnologija i po prvi put u modernoj povijesti zemlje prošli bez iole ozbiljnijih pritužbi. I poraženih i javnosti.
Nadalje, rezultati su više nego jasni što bi trebalo značiti i brzo formiranje stabilnih većina. Ovo stabilnih treba u BiH shvatiti uvjetno – stabilne mogu biti po broju ruku, ali po funkcioniranju vlasti nikada do sada nisu bile jer svaka strana se bori za vlastite partikularne i partijske interese, a ne za državu i narode, piše Dragan Bradvica u komentaru za Dnevni list.
Ipak, Dragan Čović, čelnik HDZ-a BiH, i Milorad Dodik, predsjednik SNSD-a, svojski se trude da stvari ne budu ‘čiste’ i jasne. Razlog? Moraju spašavati svoje korisne idiote iz opskurne, ali zato do bola nesposobne sarajevske ‘trojke’ (SDP, NiP, NS). Čak i više nego voditi računa o interesima svojih strana. O interesima naroda koji politički predstavljaju nikada i nisu vodili previše računa.
Spašavanje SDP-a. Pod svaku cijenu
SDA je uvjerljivi pobjednik izbora kod bošnjačkog političkog tijela. Uz već javno proklamirane partnere – SBiH i DF, imaju komotne većine. Primjerice, ove tri stranke u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije same, bez HDZ-a BiH, imaju većinu zastupnika.
Međutim, isto tako uvjerljivim pobjednicima unutar srpskog i hrvatskog naroda – SNSD-u i HDZ-u BiH, to nije dovoljno. Netom nakon održanih izbora najgori federalni premijer u povijesti tog entiteta, poznati spengator, samoprozvani mesija i ‘vječni’ predsjednik SDP-a Nermin Nikšić trči svom pravom šefu Čoviću u Mostar moleći ga da ovu stranu pošto, poto zadrži u vlasti. Nakon toga Čović ide u Banja Luku i nakon sastanka s Dodikom više je SDP bio tema konferencije za medije nego ove dvije stranke.
Dodik jasno poručuje kako će SDP biti dio vlasti, a Čović da se Nikšić i lider SDA moraju dogovoriti. Što bi se, primjerice, dogodilo da Izetbegović sazove konferenciju za medije i jasno kaže da je uvjet za formiranje vlasti da se Čović dogovori s čelnikom HDZ-a 1990 Ilijom Cvitanovićem? Ili da Dodik mora sjesti s liderom liste Za pravu i red Nebojšom Vukanovićem?
Ne bi mogli ostati od HDZ-ovih i SNSD-ovih dobro plaćenih javnih narikača o uništavanju demokracije, legitimiteta, naroda i koješta drugoga. A onda Čović i njegovi poslušnici malo povlače ručnu kočnicu, a ne scenu stupaju blisku mu mediji i ‘neovisni’ analitičari. Oni su se, pak, sjetili ‘genijalne’ ideje o tome zbog čega SBiH ne može u vlast.
Naime, tvrde kako ih tamo ne želi Veleposlanstvo SAD-a u BiH. Za to, naravno, ne podastiru apsolutno nikakav dokaz. Takvim medijima i ‘neovisnim’ analitičarima, naravno, nije važno da se otpravnik poslova u Veleposlanstvu SAD-a u BiH John Ginkel sastao s liderom SBiH-a Semirom Efendićem.
Iz Veleposlanstva SAD u BiH morali su se i službeno ograditi od ovoga: ‘O formiranju vlasti u BiH odlučuju izabrani predstavnici BiH. Medijska izvješća da SAD na bilo koji način pokušavaju uticati na taj proces potpuno su neistiniti’, kazali su za Avaz.
Dakle, potpuna neistina i jasan dokaz još jednog pokušaja HDZ-ovih jurišnika da se umile šefu i tako osiguraju bolju poziciju za sebe u budućim raspodjelama izbornog kolača. Međutim, ukoliko hipotetski uzmemo za istinu da neko veleposlanstvo ne želi SBiH u vlasti, što bi se pisalo i govorilo od istih tih medija i ‘neovisnih’ analitičara da sutra kažu da ne žele HDZ BiH u vlasti?
Iz minute u minutu svakog dana bi slušali kako je BiH protektorat, kako će majorizira Hrvate, ruši BiH… Prevedeno, princip legitimiteta, konstitutivnosti i jednakopravnosti vrijedi samo za ‘naše’, a za ‘njihove’ nipošto.
A onda na scenu stupa Dodik. Nakon što je bez ikakvog racionalnog pojašnjenja tvrdio kako DF ne smije u vlast, sada to isti tvrdi za SBiH. Dodik i SNSD neće podržati vlast s te dvije stranke. Razlog? Njihove politike prema Republici Srpskoj. Naravno, potpuna besmislica.
Po čemu se to politike SBiH-a razliku od SDA po ovim pitanjima? Pravi razlog, je, naime, nešto drugo. Kada već u vlast ne mogu sačuvati cjelokupnu ekipu izvođača radova za njih, onda mogu probati barem dijelove. Točnije, dio koji je barem dobio iole ozbiljniji kontingent glasove – SDP.
SNSD-u i HDZ-u BiH važnije je uza sebe imati ovu stranku, pa makar oni sami imali manji dio kolača. Valjda i to dovoljno govorio o kako se moralno oronuloj stranci radi. Otužno je gledati kako Čovićev i Dodikov privjesak gromoglasno šuti i javno se ne ograđuje od svega ovoga.
Njima očito i jeste cilj da ih ovaj dvojac ugura u vlast, a da onda oni nastavljaju njima isporučivati sve što ovi požele. Naravno, Dodik je na istoj to konferenciji za medije na kojoj je ‘pljuvao’ po Bošnjacima, od njih tražio poslušnost i diktira im tko smije, a tko ne u vlast, jasno dao do znanja da nikome ne pada na pamet da njima određuje kako će se ponašati i koga gurati u fotelje. Otužno.
Čović mora voditi računa o budućnosti Hrvata u BiH
I dok RS ipak ima određeni dio samostalnosti u odlučivanju, zaštitu pa si može dopustiti ovakvu retoriku barem neko kraće postizborno vrijeme, Hrvati nemaju taj luksuz. Čović jeste u prošlom mandatu bio apsolutni vladar Federacije, a u dobroj mjeri i države. Podkapacitirana ‘trojka’ mu je dala apsolutno sve.
Međutim, to za hrvatski narod nije značilo puno toga. Jeste za Čoviću bliske ljude, partijske poslušnike, političke kapitaliste. I sada Čović ima ogromnu moć, ali bi barem trebao misliti i na budućnost, kada to već ne čine oni koji čekaju u redu za kakvu poziciju i još državnog novca.
Što će se s Hrvatima u BiH događati za četiri, osam ili dvanaest godina? Ukoliko smo već nakon Općih izbora 2022. godine ‘pljunuli’ na izbornu volju Bošnjaka (što je i sam Čović priznao nakon što je iz BiH otišao bivši američki veleposlanik Michael Murphy) što ćemo pozitivno dobiti ako to uradimo sada? Što kada se ovi konsolidiraju i to isto urade Hrvatima? Kome onda pojašnjavati bilo gdje u svijetu da su Hrvati politički ugroženi, da im se ruše politička prava kada u dva uzastopna mandata to oni čine Bošnjacima?
Nije nikakvo čudo da to ogromnu većinu istaknutijih dužnosnika i članstva HDZ-a BiH niti zanima niti o tome uopće i vode računa, kao i gotovo nitko iz bliskih im medija i ‘neovisnih’ analitičara, barem bi čovjek koji je apsolutna alfa i omega te stranke o tome jednostavno morao voditi računa.
U porivnom ćemo se svi naći u ogromnim problemima. U demografskim i ekonomskim već jesmo, a tada i u političkim. Politika nametanja u državi kakva je BiH pokazala se katastrofalnom za bilo koga (kada su to Bošnjaci u dva mandata radili Hrvatima platili su veliku cijenu, a o tragikomičnoj ulozi u bh. politici Željka Komšića i DF-a da i ne govorimo) i od toga se treba kloniti. Jednom za svagda. Vlast trebaju praviti oni koji su pobijedili. Oni sami trebaju birati svoje partnere, kakvi god da oni jesu i očima drugih. Nitko drugi. Sada i zauvijek.
/Desk/