Sociolog Bruno Šimleša na svom facebook profilu napisao je zanimljiv komentar o djeci. Točnije o štetnosti fanatičnog obožavanja djece umjesto odgovornom odgoju budučeg odraslog čovjeka za život. Na ovaj komentar ponukali su ga komentari potpu “tatina princeza” za koje ne smatra da su kompliment, a koje su njegovi pratitelji pisali nakon što je na svom profilu objavio fotografiju svoje kćeri.
Prenosimo njegov komentar:
“Moja kći nije nikakva moja princeza!
Jučer sam objavio zajedničku fotku pa je nekoliko ljudi komentiralo u stilu: Ah, tatina princeza, a neki su odmah podigli ulog pa je postala i kraljica.
Ali ja ne odgajam princezu niti joj želim graditi tron. Zapravo se svim silama trudim ne poticati princezastost.
Princeza pruži ruku i očekuje sve.
Princeze su infantilne.
Princeze misle da su vrednije od drugih.
Princeze misle da će se princ pojaviti sam od sebe.
Uglavnom, princeze nadrljaju u životu. Niti je obožavam u toj mjeri da zaboravljam da je moja uloga odgojiti je i pripremiti za svijet, a ne tetošiti je 24/7.
Volim je, do srži, nemojte me krivo shvatiti.
Ali nikako je ne obožavam. Obožavanje topi mozak i zdrav razum koji mi je potreban kada pokušavam odgonetnuti što joj je potrebno od mene, kako da je odgojim kao zdravu, samosvjesnu djevojku. Ljubav omogućava upravo takvu pozornicu odgoja.
Dakle, ja ne odgajam princezu.
Želim odgojiti ratnicu i radnicu!
Želim odgojiti djevojku koja će biti svjesna da se mora potruditi za ono što želi. Koja neće čekati da joj netko skine zvijezde s neba, nego će sama napraviti te ljestve. Ili krila. Ne želim da njezine zvijezde ovise o bilo kome drugome.
Princeze nadrljaju, ljudi moji. Sebično je odgojiti princezu. To paše tatici. Ali neće pasati njezinom životu.
Ja odgajam ratnicu koja će tražiti ono što zaslužuje i neće trpjeti ničija sranja. Trenutačno nam je ključno i da se makne od ekrana, ali odgajanje ratnice je uvijek na vrhu prioriteta.
I zato – princeze ostavite u bajkama jer princeze ne žive svrhovito.
Znam da će se neki osjetiti napadnuto pa će se uvjeriti da nema ništa problematično u komentaru o tatinoj princezici, ali ima. Princeziranje djece je štetno. Obožavanje djece je štetno. Voljenje nije, naravno. Jer s voljenjem dolazi i odgovornost prema njihovoj budućnosti, a ne samo stvaranju slatkastih trenutaka u sadašnjosti”, poručio je Šimleša.
“Samo ću kratko dodatno pojasniti jer vidim da su neki pripisali drugačije značenje pojmovima koje koristim, a to nije dobra ideja.
Kada govorim o princezi mislim na osobu koja je entitled (naš jezik nema precizan prijevod), ali opisao sam to u postu. Kojoj sve pada s neba neovisno o tome kakva je prema sebi i drugima. Naravno da mislim da Anabela zaslužuje sve blagoslove ovoga svijeta, ali treba ih znati privući, prepoznati, a moje nekritičko obožavanje tome neće doprinjeti. Ljubav hoće. I razumne granice hoće. I povremeno “ne”. Mislim da je obožavanje princezica štetno.
Želim da se bori i izbori za ono što zaslužuje ne u smislu da je život konstantna borba i patnja i moraš ići protiv nečega, a ne za nešto, nego samo da se trebaš potruditi. Samo to. Tako lupam kontru tom ‘entitlementu’ koji postaje epidemija među današnjom djecom.
E, pa ja ću napraviti sve da moje dijete nije u tom krugu, nadam se da će nam i dalje uspijevati, a drago mi je da, prema vašim komentarima, neće biti usamljena”, poručio je Šimleša te svojim pratiteljima, ali i šire, jer se objava počela brzo dijeliti društvenom mrežom, dao zanimljivu temu na promišljanje.