Na južnoj granici Europe, onoj između Turske i Grčke, trajno je ratno stanje. I već petu godinu pojačava se ujesen i na proljeće. To su oduvijek bila idealna godišnja doba za osvajanja, bez obzira na to dolazili osvajači na tenkovima ili pješice, bez obzira na to kakvim svojim izmišljenim pravom legitimirali svoj nasilni ulazak u tuđi prostor, u tuđu državu, u tuđu kuću, bez obzira na to jesu li osvajali svoje “pravo” na “Lebensraum”, svoje “pravo” na Srbiju dokle seže ijedan srpski grob ili pak gaženjem temelja europskih pravnih poredaka ostvaruju svoje “pravo” na bolji život u Europi.
Piše: Višnja Starešina/Slobodna Dalmacija
Dakle, taj osvajački rat protiv Europe, pokrenut iz središta islamskog svijeta, trajan je, ima svoju definiranu i već toliko puta javno obznanjenu doktrinu, strategiju i taktiku, ciljeve i planove. Ovih je dana i aktualno vodstvo EU-a, predvođeno šeficom EK Ursulom von der Leyen, bilo prisiljeno spustiti se do europske južne, tursko-grčke granice, da bi iz helikoptera pogledali kako to izgleda kad migranti na silu probijaju svoj put u EU. Dva su razloga za tu, dosad najveću demonstraciju europske odlučnosti da obrani sebe i svoje granice.
Prvo, turski predsjednik Erdogan javno je rekao da će pustiti prema EU-u novi val od milijun migranata i, da bi potvrdio vjerodostojnost svojih riječi, uistinu je ponešto pojačan pritisak na grčku granicu. I drugo, Grčka je uistinu suočena s osvajačkom i sigurnosnom prijetnjom s kojom se sve teže nosi, i grčki premijer Kiriakos Micotakis uistinu treba pomoć.
Ako mu se ne pomogne obraniti grčku granicu, EU kao koncept i ostale države članice, Hrvatska među prvima, uistinu će se naći suočeni s najozbiljnijim obrambeno-sigurnosnim problemom, s porazom Europe.
Zato ta političko-diplomatska ofenziva najviših dužnosnika EU-a – predsjednici von der Leyen pridružili su se i predsjednik Europskog vijeća Charles Michel, predsjednik Europskog parlamenta David Sassoli, a poveli su i našeg Andreja Plenkovića, kao predstavnika države predsjedateljice – nije, nažalost, bila demonstracija europske odlučnosti i spoznaje, nego krizom iznuđeni čin.
Dogodila se na poticaj Erdogana, koji upravlja migrantskom krizom i kao rezultat straha i nemoći vodstva EU-a i EK. Pokraj grčkog premijera, koji danas uistinu brani Europu i pritom ostavlja dojam ozbiljnosti, predsjednica EK von der Leyen je, označivši Grčku kao europski štit, prvi put ipak jasno poručila: “Naš je prvi prioritet osigurati i održati red na grčkim vanjskim granicama, koje su također europske granice.” Ali izgovorio je i legendarni luksemburški (tada) ministar vanjskih poslova Jacques Poos u Beogradu u ljeto 1991.: “Zaustavili smo rat. Kucnuo je čas Europe. Ovo je vrijeme Europe, a ne Amerike.” Nastavak je povijesno poznat.
Odlučna poruka Ursule von der Leyen s grčko-turske granice ima u ovom trenutku jednaku vjerodostojnost kao i tadašnja Poosova. S time što je Poos svoju izgovorio napamet, a Ursula je i tu snažnu poruku građanima i narodima Europe morala – pročitati s papirića. To je europski “lidership” danas – umjetno proizvedeni vođe iz birokratskih laboratorija, koji bez papirića ili blesimetra ne mogu izgovoriti niti – mi ćemo vas (o)braniti.
Europa će očito, baš kao i na Balkanu 1995., ponovno morati spoznati koliko je slaba u krizama čije rješenje zahtijeva čvrstu silu i odlučnu prijetnju. Pitanje je samo tko će ovaj put platiti najvišu cijenu te spoznaje. Grčka i Bugarska svakako, one je već plaćaju. No, hoće li i BiH, kojoj prijeti potpuno rastrojstvo? Hrvatska, kojoj prijeti da postane predvorje i hotspot EU-a? Ili cijela stara Europa?
Razmjere nove političke ispraznosti stare Europe i njezina vodstva poniknulog u globalističkim rasadnicima mogli smo vidjeti već sljedećih dana u Bruxellesu.
Dan nakon dužnosničkog izleta na granicu, kad bi se Erdogan trebao tresti od straha ili barem zamisliti nad novom europskom odlučnošću, glavna upraviteljica institucija EU postaje – Greta Thunberg, djevojčica s nekoliko ozbiljnih psihičkih dijagnoza koju su vlastiti ambiciozni roditelji i globalistički gremiji pretvorili u maskotu rata protiv klimatskih promjena. Greta drži pred kamerama lekciju predsjednici EK, Ursula pozorno sluša. Greta grmi u Europskom parlamentu, koji je zbog koronavirusa zatvorio vrata svim drugim posjetiteljima.
Hrvatski ministar energetike i zaštite okoliša Tomislav Čorić ponosno objavljuje da se i on sastao s Gretom pa ju je potom odveo da se malo izviče na druge europske ministre energetike. Europski politički establišment dobrovoljno glumi (ili ne glumi?) idiote da bi se svidjeli Greti.
A prvi čovjek europske vanjske politike, obrane, sigurnosti Josep Borell vraća se s razgovora s Erdoganom s preporukom – da mu EU popusti.
Još dok je bio pjesnik, Erdogan je pisao: “Džamije su naše vojarne, minareti naši bajuneti, kupole naše kacige, a vjernici naši vojnici.” Ali današnje europsko vodstvo ne čita poeziju. A i aktualno hrvatsko vodstvo više vjeruje u vjerodostojnost Ursule nego Erdogana. Mantraju lažno, kako je ovo danas sasvim drukčiji migrantski sastav nego 2015. ili 2016., da bi opravdali Angelu Merkel i sebe same. Erdogan je cijelo vrijeme jednako vjeran svojoj poeziji.