Piše: Faruk Kajtaz/starmo.ba
Bakir Izetbegović je to, čak nazvao „istorijskim činom“, dok je Radončić političko izmirenje SDA i SBB-a uporedio sa odnosima rata i kasnije suradnje između Njemačke i Francuske! Povlače se velike riječi – puca se na visoko….
U javnosti se želi ostaviti utisak, kako je samo koaliranje dvije stranke nevjerovatan uspjeh, nakon koga će sve u BiH i među Bošnjacima biti sigurno bolje. Ali nova koalicija je i kao novi brak – u početku sve izgleda novo, bolje i potentnije…Realno gledajući, saradnja SDA i SBB tek treba da prođe sva iskušenja stvarnog političkog života i zamršenih odnosa između stranaka, ali i unutar njih samih. “Partneri” su u različitim pozicijama; Bakir mora “kormilariti” unutar SDA, dok Fahro, SBB doživljava samo kao nastavak svojih poslovnih projekata u kojima samo on ima zadnju i odlučujuću riječ.
Treba zato „uglaviti“ sve interese ove dvije stranke i zadovoljiti očekivane apetite za vlašću, pozicijama i utjecajem. SDA i Izetbegović će Radončiću i SBB-u morati ponuditi znatno više nego što su svojevremeno dali Demokratskoj fonti. Bez obzira na velike riječi i pozivanje na opći interes, Radončić ne ulazi u vlast „na svim nivoima“ samo da bi bio posmatrač ili nekakav „politički entuzjasta“.
U više navrata, Radončić je pokazao kako ga vlast jako zanima i kako je u tome spreman ići do samih granica. Svojevremena žestina u obračunima sa SDA i Izetbegovićem najbolji su dokaz za nešto tako. Svaku svoju ruku u bilo kojem parlamentu Fahro će sigurno masno naplatiti.
Pomirenje koje je, evo uslijedilo, samo je eklatantan dokaz oštrog kursa političkog pragmatizma obojice lidera u kome na kraju, razum ima prednost nad osjećajima. Ovo je na neki način i simbolični povratak Fahrudina Radončića u krilo SDA iz koga je svojevremeno „otperjao“, kada mu je postalo jasno da sa finansijskom neovisnoću može sebi kupiti i vlastiti politički put.
Scenario „ljubavi i mržnje“ jako podsjeća na nekadašnji odnos SDA i Stranke za BiH u najboljim danima političkog projekta Harisa Silajdžića. Bošnjačka centristička i desna politička scena, očigledno voli politički dualizam – nekada je to bila SBiH – danas je to SBB. Iako je i nekadašnji brak SDA i SBiH, svojevremeno najavljivan kao „istorijski“, konkretna djela su na kraju, ipak bila vrlo skromna i razočaravajuća. Ponajviše zbog sasvim prizemnih interasa, a ne nacionalnih pitanja i dilema Bošnjaka!
Zato ni najnoviji politički savez ne treba doživljavati kao nešto što je do kraja ispregovarano i definirano. Stara narodna poslovica govori kako se bračni drugovi zaista upoznaju i razumiju, tek kada „pojedu vreću soli“.
Bakir i Fahro su u takvoj logici stvari, tek uzeli slanik u ruke….