Uoči sjednice Narodne skupštine Republike Srpske (NSRS), na kojoj je prethodno usvojena ‘Deklaracija o zaštiti nacionalnih i političkih prava i zajedničkoj budućnosti srpskog naroda’, visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt, uputio je pismo predsjedniku NSRS Nenadu Stevandiću, na kojem ukzuje na “nekoliko problematičnih zaključaka”. On je upozorio kako su isti “izravnoj suprotnosti s Daytonskim sporazumom”.
Schmidtovo pismo Stevandiću prenosimo u cijelosti:
“Obraćam Vam se uoči sjednice Narodne skupštine Republike Srpske koja, kako sam obaviješten, treba biti održana počevši od 2. srpnja. Tijekom ove sjednice, na dnevnom redu Narodne skupštine za razmatranje i glasanje naći će se ‘Deklaracija o zaštiti nacionalnih i političkih prava i zajedničkoj budućnosti srpskog naroda’ (Deklaracija), koja je proglašena 8. lipnja 2024. godine.
To me je ponukalo da Vam se obratim kao predsjedniku Narodne skupštine Republike Srpske te da, nakon što sam pročitao Deklaraciju, skrenem pažnju Vama i narodnim zastupnicima u Narodnoj skupštini na pravnu situaciju i ustavni položaj Republike Srpske kao entiteta države Bosne i Hercegovine i na njene nadležnosti.
Republika Srpska je sastavni dio Bosne i Hercegovine i zaštićena je Općim okvirnim sporazumom za mir i njegovim Aneksom 4, tj. Ustavom BiH. Ustavom Republike Srpske, Republika Srpska se definira kao multietnički entitet tri konstitutivna naroda, Srba, Bošnjaka i Hrvata, i Ostalih, uz izričitu klauzulu kojom se zabranjuje diskriminacija usmjerena protiv bilo koga.
Republika Srpska duguje poštovanje svim svojim građanima. Postoji stalna obveza da se to ispoštuje. Iako se članom 4. Ustava Republike Srpske predviđaju posebni odnosi s Republikom Srbijom, ovo pravo je uvjetovano okvirom utvrđenim u Ustavu BiH (član III/2). Shodno tome, kulturni i etnički identitet Srba moraju poštovati svi, baš kao što kulturni i etnički identitet Bošnjaka i Hrvata i Ostalih također moraju poštovati svi.
Na osnovu onoga što možemo pročitati, Deklaracija sadrži nekoliko problematičnih zaključaka koji su u direktnoj suprotnosti s odredbama Općeg okvirnog sporazuma za mir i njegovim aneksima, naročito Aneksom 4 i Aneksom 10. Kao što sam već na samom početku naglasio, prema ustavnom okviru BiH, Republika Srpska je multietnički entitet u kojem su tri konstitutivna naroda (i Ostali) ravnopravni, a njeni organi vlasti ne predstavljaju isključivo srpski narod.
Deklaracijom se ovaj ustavni princip ne priznaje. Ovaj princip je također ugrađen i u Ustav Republike Srpske u njegovom članu 1. Pored toga, entiteti nemaju pravo na secesiju. Dopustite mi da pojasnim da Republika Srpska nije ni potpisnica Općeg okvirnog sporazuma za mir niti raspolaže pravom da uvodi jednostrana tumačenja tog sporazuma i njegovih aneksa.
Članstvo u Europskoj uniji je krajnji cilj države Bosne i Hercegovine, koji postaje sve konkretniji nakon povijesne odluke Europskog vijeća od 21. ožujka ove godine. Nije slučaj da su entiteti pozvani da u tom pogledu zasebno nastupaju, nego su entiteti zapravo sastavni dio države BiH. Svako drugo tumačenje bi dovelo do značajne uznemirenosti na strani međunarodne zajednice, a posebno kod europskih država.
Formulacije sadržane u zaključcima 18. do 25. ukazuju na jednostrano tumačenje Aneksa 4 i Aneksa 10 Općeg okvirnog sporazuma za mir koje nije u skladu ni s njegovim odredbama niti s tumačenjem koje su dale institucije nadležne za njegovu primjenu i provođenje. To uključuje i visokog predstavnika, koji je prema Aneksu 10 Daytonskog sporazuma konačni autoritet u pogledu tumačenja Sporazuma o civilnoj implementaciji mirovnog ugovora, ali i Ustavni sud, koji je donio odluke u vezi s većinom pitanja koja se smatraju kršenjima Općeg okvirnog sporazuma za mir u Deklaraciji. U svom kominikeu od 20. lipnja, Upravni odbor Vijeća za provedbu mira je pojasnio da, iako Republika Srpska nije potpisnica Općeg okvirnog sporazuma za mir, ‘Strane u Sporazumu obvezale su se da će u potpunosti poštovati suverenu jednakost, teritorijalni integritet i političku nezavisnost Bosne i Hercegovine i da će u potpunosti poštovati i promovirati ispunjavanje obveza preuzetih aneksima Općeg okvirnog sporazuma za mir, uključujući i njen Ustav’.
Zaključak 29, kojim se priznaje da Sretenje, tj. 15. veljače, treba da bude i Dan državnosti Republike Srbije i Dan državnosti Republike Srpske, također je problematičan. Bez upuštanja u detalje, moram naglasiti da Dan entiteta nije Dan državnosti. Ustavni sud BiH je u prošlosti jasno presudio da određivanje takvog dana na način koji predstavlja povijesno naslijeđe, tradiciju i običaje isključivo srpskog naroda dovodi do stavljanja pripadnika srpskog naroda u privilegiran položaj u usporedbi s Bošnjacima i Hrvatima, Ostalima i građanima Republike Srpske, i da je protuustavan. Dan proslave u čast Republike Srpske mora se odnositi na sve njene građane.
Pored toga, trebao bi postojati konstruktivan način za proslavu kulturnog i etničkog identiteta svakog naroda ili etničke, kulturne ili vjerske grupe. S obzirom na problematične elemente Deklaracije, njeno usvajanje od strane entitetskog parlamenta Republike Srpske predstavljalo bi zvaničan čin koji bi doveo u pitanje obveze i odgovornosti Republike Srpske prema Općem okvirnom sporazumu za mir. Dozvolite mi da ponovim da mirovni sporazum ne samo da štiti suverenitet, teritorijalni integritet i unutrašnju administrativnu strukturu BiH, nego i samo postojanje Republike Srpske. Upravni odbor Vijeća za provedbu mira bio je vrlo jasan po ovom pitanju kada je u svom posljednjem kominikeu od 20. lipnja izjavio da: Suverenitet pripada Bosni i Hercegovini kao jedinstvenoj državi, čiji je teritorijalni integritet zajamčen Općim okvirnim sporazumom za mir. Entiteti unutar Bosne i Hercegovine nisu države, oni postoje isključivo na osnovu Ustava BiH i nemaju nikakav vlastiti suverenitet.
Stoga, UO PIC-a poziva vladajuću koaliciju u RS da obustavi sve aktivnosti koje podrivaju državu, njene organe vlasti i njen multietnički karakter. UO PIC-a ponavlja da međunarodna zajednica zadržava neophodne instrumente za osiguranje poštivanja Općeg okvirnog sporazuma za mir. Pozivam organe vlasti Republike Srpske da iskoriste prilike koje pruža proces integracije u EU kako bi ostvarili napredak, unaprijedili ekonomski razvoj, podigli životni standard i ubrzali i proširili reforme za dobrobit građana Republike Srpske, umjesto da nastavljaju s politikom koja za cilj ima podrivanje temelja Daytonskog mirovnog sporazuma.
Želio bih međutim da budem jasan da je sastavni dio mog mandata da se suprotstavim svakoj prijetnji po suverenitet i teritorijalni integritet države, kao i svakom pokušaju podrivanja ustavnog i pravnog poretka BiH i njenog institucionalnog okvira, stabilnosti i funkcionalnosti. Stoga, u slučaju zakonodavnih akata koji proizlaze iz ove Deklaracije, neću oklijevati da o tome izvijestim Upravni odbor Vijeća za provedbu mira i da poduzmem odgovarajuće i odlučne mjere u skladu s mojim mandatom. Na kraju, također pozivam organe vlasti Republike Srpske da se pomire s prošlošću i promoviraju pomirenje, koje predstavlja ključnu komponentu održivog mira utemeljenog na Daytonskom mirovnom sporazumu, kao i oličenje principa i vrijednosti Europske unije. Europska unija je od svog osnivanja bila i ostala projekt mira i pomirenja kojim se promovira princip ‘jedinstva u različitosti’. To nije projekt segregacije i namjernog pogrešnog tumačenja. Stoga vas potičem da to imate na umu kako biste izbjegli beskorisne i problematične komplikacije”.
/Desk/