Toksični ili otrovni ljudi, objašnjava naša ugledna psihologinja Ljubica Uvodić-Vranić, oni su čije nas ponašanje verbalno i neverbalno truje, škodi nam, pa čak nas i razbolijeva.
Zašto se uopće družimo s toksičnim osobama?
‘Družimo se često zato što poneki od njih više ili manje uspješno nose masku i prave se da su nam prijatelji. S nekima se družimo jer na određeni način to moramo zato što pripadaju grupi koju zovemo ‘grupa ljudi s kojima smo se obavezni družiti’. Zašto smo obavezni? Pa radi se, recimo, o staroj tetki koja živi sama i nema nikoga osim nas – svoje nećakinje. Ili se radi o osobi s kojom smo potpisali da ćemo je uzdržavati, a ona će nam ostaviti nešto u nasljedstvo. Ili je to majka, sestra ili baka našeg princa bez bijelog konja, ali mi ne znamo još da on nije pravi princ, da nema konja, a i da mu ni ženska ni muška rodbina nisu neko cvijeće’, objašnjava Uvodić-Vranić.
Zajedljive primjedbe servirane su na svakoj kavi koju pijete s njima, dodaje, ali to morate trpjeti jer ne želite ostaviti loš dojam kod obitelji koja vam postaje svojta, ako budu imali sreće.
A ponekad nam treba vremena da shvatimo s kime se to obavezno ili lakomisleno družimo, ističe.
Tko su toksične osobe i kako ih prepoznati
Ljubica Uvodić-Vranić smatra da nije teško prepoznati toksične osobe.
‘Imaju oni svojih zajedničkih karakteristika i prije ili kasnije uočit ćete ih. Šteta samo što je to prekasno uočavanje skupo: sruši nam samopouzdanje, zbuni nas, počnemo se pitati u čemu smo to pogriješili da se svaki put nakon susreta s nekim ljudima osjećamo emocionalno iscrpljeni, umorni, kao da nam je osoba u pola razgovora pritisnula grudi pa ne možemo normalno disati, a mi ne znamo kako se osloboditi toga pritiska’, kaže psihologinja.
Toksični se ljudi, dodaje, obilato ili suptilno – kap po kap – služe manipulativnim nametanjem krivnje, prijete nam i straše nas time što će se sve njima jadnima dogoditi zbog nas.
‘Toksični ljudi traže od nas pozornost koju nisu zaslužili, nego koju su dobili dramatiziranjem i kukanjem koje je daleko od realnosti. Oni su ljubomorni. Ne daju se potjerati iako ih pokušavamo odbiti. Majstori su lažnih komplimenata za koje kad ih čujemo ne znamo zapravo jesu li to kritike zamotane u celofan od komplimenata. Toksični ljudi su davno prešli svoje granice, a u kontaktu s nama lako prelaze naše, brzo i neodgovorno. Prije nego što se snađemo već su nas povrijedili i upleli u svoje zločeste mreže’, upozorava Uvodić-Vranić.
Zašto je mnogima teško reći ‘ne’ toksičnim osobama
Zanimljivo je to kako je mnogima teško reći ‘ne’ takvim osobama iako su svjesni da im šteti njihovo društvo.
‘Bojimo se da će nam naškoditi ako ih ‘otpilimo’. Bojimo se da ćemo pokvariti odnose ne samo s njima, nego i s onima na koje oni stvarno ili tobože mogu utjecati. Govorimo sebi – ‘moram biti dobar s njezinom majkom jer tko zna što bi ona mogla reći o meni svojoj kćeri’. Ako smo s njima u nekom obaveznom odnosu, ako su to naši šefovi, članovi našeg tima u kojemu moramo funkcionirati, zbilja je teško biti diplomat i funkcionirati unatoč ubodima, ironičnim primjedbama, omalovažavanju ili upornom traženju da se usvoje njihovi prijedlozi’, kaže psihologinja.
Možda imamo u grupi u kojoj radimo još nekoga tko je razumio o čemu se tu radi pa nam samo pogled na tu osobu može donijeti olakšanje, dodaje.
‘Ono što je najstrašnije nije samo ono što dolazi od toksičnih ljudi prema nama, nego osjećaj da smo u tom odnosu sami i da nemamo nikoga pokraj nas koji razumije taj odnos i koji će nam pomoći da se ne osjećamo ludi ili krivi, kao što nam to nameću toksični ljudi. Iako nam toksični ljudi crpe energiju, mi im se možemo suprotstaviti jačajući svoju samosvijest te razumijevanjem toga da je toksičnost agresija i da ona djeluje na nas samo onda ako mi na to pristanemo, ako povjerujemo u ono što nam toksična osoba govori umjesto da to promatramo kao nešto strano, tuđe što možemo čuti, ali ne smijemo prihvatiti’, rekla je naša istaknuta psihologinja.
Ako se emocionalno suprotstavimo, kaže ona, onda ćemo pokazati da uvažavamo ono što nam toksični govore.
‘Ako se pak emocionalno distanciramo i kažemo sebi ‘čujem, ali ne uzimam taj otrov jer znam da ga moram odbaciti i neutralizirati svojom snagom i sposobnosti da se ne uzrujem zbog laži’, jer laž je opasna samo onda kad je mi svojim emocijama uvažimo. Kako ja to kažem – zamislite da vam netko tumači kako je Napoleon ili marsovac. Bi li vas to uzrujalo? Pa naravno da ne bi jer je lažno. E pa tako je lažna ironična primjedba toksične osobe. Ako se uzrujate, toksična je osoba postigla svoj cilj. Onda još može dodati: ‘vidite kako je nestabilna, uzrujava se zbog sitnice, zbog šale’… Da bismo sačuvali svoju neutralnost i otpornost na udarce, moramo ih zaustaviti na početku, dok su slabi – ako ne reagiramo na slabe udarce, oni postaju jači.
Važno je naći energiju i maknuti se od toksičnih osoba
Važno je stoga usredotočiti se na svoje ciljeve i investirati energiju u njih. No neke su osobe sklonije biti žrtve emocionalnog vampirizma.
‘Zato što slušaju, žale, suosjećaju i nikada se ne sjete reći – ‘a sada ti slušaj mene’ jer ih je vampir uvjerio da je njima dobro, a da je njemu – vampiru – teško. Zato, ako vam to nisu obavezni odnosi, maknite se od takvih ljudi. Ako vam je to uža obitelj, svojta ili kolege na poslu, slušajte, ali ih ne uzimajte k srcu, nego pokušajte težište svojih odnosa prebaciti na druge članove obitelji, tima ili prijatelje’, poručila je psihologinja.
Posljedice druženja s toksičnim osobama i emocionalnim vampirima, dodaje, mogu biti različite, no moramo naći energiju kako bismo se suprotstavili.
‘Ljudi se mogu iscrpiti, pa i pregorjeti, kad im se isisa sva energija. Možda možemo reći – ‘tvoji problemi, bojim se, nadilaze moje sposobnosti, tu bi ti trebao netko jači, čvršći i stručniji’. Ako ne zna praviti tortu, neka je kupi od onih koji znaju! Ako ste umorni od pravljenja kolača za druge, recite im – ‘umorna sam ili umoran sam, boli me glava, više ne mogu praviti kolače, moram napraviti pauzu’. Riskirate li time? Vjerojatno da. Ali i puštanje da vam se uzme zadnji atom snage možda je veći rizik!’, poručila je Ljubica Uvodić-Vranić.
Tko su emocionalni vampiri i kako im se suprotstaviti?
Među toksičnim osobama su i tzv. emocionalni vampiri, čije su ‘zube’ mnogi osjetili na svojoj koži.
‘Žaleći se drugima, neki ljudi preokrenu njihovo raspoloženje iz pozitivnog u negativno. Toliko opširno i dramatično ispričaju svoju muku i postignu suosjećanje te to suosjećanje onda promijeni raspoloženje osobe koja ih je slušala i slušač kao kontejner primi emocionalno smeće, a vampir ga se oslobodi, nahrani se suosjećanjem i ide dalje u boljem raspoloženju. Neki su ljudi sebični i vode razgovor tako da su oni glavni likovi u tom razgovoru. Takvim pristupom kod drugih ljudi izazovu podršku i razumijevanje pa im se to dopadne jer od toga imaju koristi. Nikad se neće sjetiti da vas pitaju kako ste i da poslušaju odgovor na to pitanje. Oni koje ne zanima vaše neraspoloženje jer vam stalno nameću zadatak da rješavate njihovo neraspoloženje ne njeguju s vama reciprocitetne odnose, nego vas jednostavno rečeno – iskorištavaju’, upozorava Ljubica Uvodić-Vranić.
(Izvor: tportal.hr)