Naime Ombudsman za djecu RS zatražio je izmjenu Obiteljskog zakona u kojem jasno i nedvosmisleno treba zabraniti fizičko kažnjavanje djece i propisati sankcije za roditelje koji krše zakon!
Javnost je podijeljena, kao i u susjednoj Srbiji gdje je već donesen Prednacrt građanskog zakona koji zabranjuje „svako zlostavljanje djeteta, a posebno fizičko kažnjavanje”.
Nužna praktična obuka
Nada Grahovac, Ombudsman za djecu RS kaže da je inicijativa o zabrani fizičkog kažnjavanja djece pokrenuta zbog spriječavanja nasilja nad njima.
Prema njezinim riječima izmjenjeni zakon bi trebao izričito zabraniti fizičko kažnjavanje, ne sa ciljem da se djeci omogući da rade šta hoće, nego da se djeca discipliniraju nenasilnim metodama.
Prof. dr sci. med Aleksandar Milić, psiholog, ističe da je vršenje bilo kakvog nasilja nad djecom u bilo kom obliku za svaku osudu, ali da je donošenje zakona preuranjeno jer je zakon taj koji će najlošije precizirati i najlošije sankcionirati.
”Ukoliko budemo imali zakonsku zabranu fizičkog kažnjavanja djece baviti ćemo se posljedicama a ne uzrocima. Imamo daleko više potrebe da napravimo uvjete za funkcionalniju obitelj i za funkcionalnije obrazovno vođenje. Ova inicijativa može biti povod da se malo poradi na funkcionalnosti obitelji”, ističe Milić.
On također pojašnjava da funkcionalnost podrazumjeva rad sa djecom, angažiranje, obrazovno vođenje, objašnjavanje, poučavanje, učenje, stvaranje radnih navika, a ne primjenu prinude, povreda, grubosti odnosno ne podrazumjeva zanemarivanje i zlostavljanje.
”Ako se sa djecom kvalitativno radi imati će dobre navike i neće biti potrebe za zabranama, iako kvalitetno vođenje u obrazovnom pristupu podrazumjeva i učenje djece šta je to poželjno i prihvatljivo, i šta je nedozvoljeno ponašanje. Najmanje je poželjna batina, prinuda, agresivnost, koje ne tvrdimo da je nema, ali ona se ne može regulirati zakonski”, pojašnjava Milić.
Donošenjem ovakvog zakona narušila bi se i obiteljska klima i obrazovni autoritet samog roditelja, jer bi se otvorio prostor za širenje lažnih optužbi od strane djece.
Milić podsjeća i da već imamo zakonsku regulativu jer u kaznenom zakonu jasno i nedvosmisleno stoji da se zabranjuje nasilje u obitelji, a samim tim i nasilje nad djecom unutar obitelji i obrazovnih institucija.
”Moramo podržati praktične radionice, a ne držanje teorija i predavanja. Pogotovo stručna služba u školi treba biti educirana i pripremljena da oni budu ti koji će pojačano i intezivnije raditi sa roditeljima jer baš u školama ima dosta tih loših refleksija, sve je više vršnjačkog nasilja te konzumiranja narkotika, cigareta, alkohola. Znači neophodna je prevencija”, kaže Milić.
Zakonska regulativa i praksa
Iz banjolučkog Centra za socijalni rad kažu da obimnija istraživanja o tome koliko roditelji u odgoju koriste fizičku kaznu nisu rađena, ali da njihova iskustva govore da se djeca najčešće zlostavljaju, a samim tim i fizički kažnjavaju u obiteljima sa narušenim odnosima, gdje su roditelji alkoholičari, narkomani ili duševni bolesnici, a nerijetko je i ekonomski faktori razlog ovakvih kazni.
Također ističu da zbog zaštite djece od zanemarivanja u obitelji postoje zakonom propisane mjere, i kreću se od mjera prevencije do izuzimanja djeteta iz obitelji. Prema sadašnjoj zakonskoj regulativi djete se iz biološke obitelji može izmjestiti ukoliko roditelj zlostavlja dijete, ukoliko ga zanemaruje, napusti, ne vodi brigu o njemu, ukoliko ga izrabljuje, potiče na kriminal i alkohol ili spriječava njegovo školovanje.
Iako se svi slažu da roditelji danas u odgoju fizičku kaznu koriste dosta manje u odnosu na razdoblje od prije tridesetak godina, kada se batina kao odgojna i obrazovna metoda podrazumjevala, rezultati istraživanja koje je krajem prošle godine objavio UNICEF pokazuju da su fizičko i emocionalno kažnjavanje metode koje koristi više od 50 posto roditelja u regiji. Povisiti ton na dijete i udariti ga po stražnjici kao obrazovnu metodu, prema ovom istraživanju, koristi 55 posto roditelja u BiH. (T.Č./republikainfo.com)