Politika predsjednika Trumpa dosad je malo promijenila opće stanje američkoga gospodarstva, ali ekonomisti upozoravaju da će ga ona u konačnici oslabiti.
Unatoč svem pratećem kaosu, prva godina povratka predsjednika Trumpa u Bijelu kuću završava s gospodarstvom koje, prema većini konvencionalnih mjerila, izgleda vrlo slično onome koje je naslijedio. Nezaposlenost je niska, potrošnja građana snažna, a inflacija je i dalje tvrdoglavo visoka, ali se postupno popravlja.
Carine, Trumpova glavna ekonomska politika, nisu pokrenule procvat proizvodnje koji je obećao, ali nisu uzrokovale ni nagli skok inflacije kojeg su se mnogi prognostičari bojali. Tržište dionica se kroz uspone i padove izborilo za solidan, iako ne spektakularan, rast od 16 posto. Analitičari koji su početak 2025. proveli upozoravajući na opasnosti od neizvjesnosti, završili su godinu primjećujući iznenađujuću otpornost američkoga gospodarstva.
Ipak, bila bi pogreška misliti da su Trumpovi postupci ostavili gospodarstvo neokrznutim.
Napad na institucije
Mnogo više nego u prve četiri godine mandata, Trump je svoj drugi mandat započeo onim što se može nazvati općim napadom na mnoge institucije i paradigmama politike koje su čelnici obiju velikih stranaka dugo smatrali temeljima američke ekonomske snage.
Pokušao je potkopati neovisnost Federalnih rezervi (Fed), otpustio je čelnika Ureda za statistiku rada, agencije koja prikuplja ključne ekonomske podatke, te je smanjio financiranje sveučilištima koja provode velik dio vrhunskih znanstvenih istraživanja u zemlji. Intervenirao je u privatne poslovne dogovore, uzimao udjele u privatnim tvrtkama i prijetio korporativnim direktorima koji se ne prilagođavaju njegovim političkim prioritetima. Oštro je ograničio imigraciju, doveo u pitanje vrijednost američkih saveza i uveo kaznene carine prijateljima, baš kao i neprijateljima.
Mnogi od tih postupaka osporavaju se na sudovima, a budući bi predsjednici mogli promijeniti smjer barem nekih od aktualnih politika. No, ekonomisti iz cijeloga ideološkog spektra upozoravaju da Trump postavlja zemlju na put koji će, dugoročno gledano, ostaviti gospodarstvo manje dinamičnim, financijski sustav manje stabilnim, a Amerikance manje prosperitetnima u desetljećima koja dolaze.
„Slabimo ‘tajni sastojak’ koji je Ameriku učinio tako velikom“, rekla je Kimberly A. Clausing, ekonomistica s Pravnog fakulteta Sveučilišta Kalifornija u Los Angelesu (UCLA).
Zabrinuti birači i tržište rada
Kratkoročno bi politički važniji mogao biti Trumpov dosadašnji neuspjeh u rješavanju raširenog ekonomskog nezadovoljstva koje mu je uopće pomoglo da pobijedi na izborima 2024. godine. Trump se natjecao na obećanju da će „dokrajčiti inflaciju“, pa čak i sniziti cijene — što su ekonomisti tada odbacili kao fantaziju, ali je to odjeknulo kod birača frustriranih godinama velikih poskupljenja.
Međutim, po povratku na dužnost, Trump je malo govorio o dugogodišnjim problemima s troškovima života, poput stanovanja i brige o djeci. Umjesto toga, fokusirao se na uvođenje carina. Anketa Sveučilišta u Michiganu pokazala je da je više od polovice ispitanika spontano spomenulo carine, izražavajući očekivanje da će cijene zbog njih rasti.
U posljednje vrijeme Amerikance brine i tržište rada. Iako je nezaposlenost rasla tek neznatno, zapošljavanje je značajno usporilo. „Ljudi vide mlade oko sebe kako se muče da pronađu posao“, rekla je Joanne Hsu, voditeljica istraživanja u Michiganu.
Dugoročni izazovi
Trumpovi branitelji tvrde da je potrebno vrijeme kako bi njegove politike urodile plodom. Tvrtke se moraju prilagoditi svijetu s višim carinama i manje imigranata. No, malo ekonomista dijeli taj optimizam.
Mnogo više ih brine Trumpovo nastojanje da potkopa neovisnost Feda, što bi moglo otežati obuzdavanje inflacije ili uzrokovati da ulagači izgube povjerenje u dolar. Brinu ih i zjapeći proračunski deficiti, kao i činjenica da bi smanjenje sredstava za sveučilišta moglo učiniti SAD manje privlačnim mjestom za znanstvena istraživanja — što bi zemlji oduzelo prednost koja je pokretala njezin rast od Drugoga svjetskog rata.
Iako ništa od navedenog vjerojatno neće dovesti do recesije u 2026. godini, profesorica Clausing upozorava: „Dugoročne posljedice ponekad stižu dugo, ali kada dođu, dolaze zapanjujućom brzinom. Ne znam kada će se računi ispostaviti, ali hoće.“