Piše: Claudio Milano, Joseph M. Cheer i Marina Novelli/The conversation
(Tekst preuzet sa Digitalna demokracija)
Uzmimo za primjer Barcelonu. U ovome gradu vlada sve veća zabrinutost zbog brzog porasta turizma, posebice tijekom glavne sezone godišnjih odmora. Izvještaj gradskih vlasti procjenjuje da je 2017. ostvareno 30 milijuna noćenja, u gradu koji po zadnjim statistikama ima točno 1625137 stanovnika.
Diljem južne Europe rastu prosvjedi i stvaraju se društveni pokreti koji se odupiru prekomjernom turizmu. To je dovelo do formiranja organizacija poput Zajednice susjedstava za održivi turizam (Assembly of Neighborhoods for Sustainable Tourism) i Mreže južnoeuropskih gradova protiv turizma (Network of Southern European Cities against tourism). Oni su na čelu borbe protiv prekomjernog turizma i njegovog učinka na lokalno stanovništvo.
Mnogi turisti žele “živjeti kao lokalci” i doživjeti autentično i prepoznatljivo iskustvo tijekom svoga posjeta, S druge strane, stanovnici mnogih odredišta ovisnih o turizmu gledaju kako se jedinstveni ambijent koji je nekada odlikovao njihove gradove povlači pred valom suvenirnica, gužve, autobusa i bučnih mjesta za izlazak. Oni također pate jer su lokalni servisi i infrastruktura stavljeni pod ogroman pritisak.
Ovo je zaista postao globalni problem. Osim Barcelone tu su i drugi gradovi u kojima je prekomjerni turizam doveo do štetnih posljedica: Palma de Mallorca, Pariz, Dubrovnik, Kyoto, Berlin, Bali i Reykjavik. Primjerice, tajlandske vlasti nedavno su bile prisiljene intervenirati kada je broj turista koji su posjetili Maya Bay, plažu poznatu po filmu The Beach, doveo do šokantne štete po okoliš.
Kako izgleda prekomjerni turizam?
Prekomjerni turizam definira se kao „ogroman porast posjetitelja koji dovodi do pretrpanosti u sredinama gdje stanovnici trpe zbog posljedica privremenog i sezonskog turizma, a koji dovode do trajne promjene u njihovom životnom stilu, pristupu uslugama i općem blagostanju”. Smatra se da prekomjerni turizam šteti krajoliku, plažama, da stvara ogroman pritisak na postojeću infrastrukturu i da zbog poskupljenja oneomogućava lokalnom stanovništvu kupovinu nekretnina. To je jedno vrlo složeno pitanje koje se često pojednostavljuje.
Prekomjerni turizam na popularne destinacije može utjecati na više načina . Primjerice, međunarodna industrija krstarenja svakodnevno dovodi tisuće putnika do odredišnih luka. Dok takvi posjetitelji relativno malo troše, njihova aktivnost stvara fizičko i vizualno onečišćenje .
Lokalni stanovnici također snose troškove rasta turizma. Gradovi odredišta transformiraju se i prilagođavaju razonodi turista, pri čemu prosprira globalna turistička industrija. To se, međutim, podudara s povećanjem cijena nekretnina i povećanjem troškova života u lokalnim zajednicama. Primjerice, platforma za kratkorošno iznajmljivanje AirBnB optužuje se da je prouzrokovala smanjenje dostupnoti stanova lokalnom stanovništvu, do povećanja troškova stanovanja i do posljedičnog izmještanje stanovnika. Zbog ovih pojava, Amsterdam želi poduzeti izravne akcije kako bi to spriječio, npr. zabranom kratkoročnog iznajmljivanja stanova i usmjeravanjem putnika koji dolaze kruzerima dalje od središta grada. AirBnB također nastoji riješiti probleme za koje ga optužuju.
Stvari su pogoršane činjenicom da su najpopularnija odredišta uglavnom nespremna nositi se s ovakvim porastom turizma. Prema talijanskom sociologu Marco d’Eramu , 1950. godine 98% svih turista posjetilo je samo 15 destinacija, dok je u 2007. godini taj broj smanjen na 57%. To ukazuje na ubrzano širenje globalnog turizma izvan tradicionalnih odredišta.
Prenapučenost i dolazak tvrtki koje su usmjerene na rad s turistima (klubovi, barovi i suvenirnice) nadjačavaju lokalne biznise, dok bučno i nekontrolirano ponačanje turista postaje uobičajeno. To smanjuje unikatni ambijent turističkih odredišta i dovodi do gužve i pritiska, kako na upravljanje turističkom populacijom tako i npr. na upravljanje otpadom.
Turizam naravno stvara nova radna mjesta, donosi ulaganja i ekonomsku korist za turistička odredišta. Ali, prekomjerni turizam javlja se kada se odbije shvatiti da širenje turizma ima svoje granice. Lokalne vlasti do sada su bile nemoćne suočiti se s ogromnim utjecajem globalne turističke industrije. To je dovelo do široko rasprostranjene ” turističke fobije “, koju je Manuel Delgado prvi put opisao prije više od desetljeća kao mješavinu odbacivanja, nepovjerenja i prezira spram turista.
Suočavanje s prekomjernim turizmmom
Suočavanje s ovim fenomenom mora postati prioritet. Međutim, unatoč sve jačim protestima turistička promocija i dalje traje, dok neodrživa masa turista i dalje dolazi u gradove, posjećuje plaže i druge prirodne ljepote.
Upravljanje protokom turista čini se teškim i nepoželjnim zadatkom. Međutim, neki su gradovi već poduzeli drastične mjere kako bi ograničili posljedice, uključujući uvođenje novih ili revidiranih poreznih aranžmana, novčane kazne vezane za nove lokalne zakone, kao i “demarketing“, koji podrazumijeva da se odredišta fokusiraju na privlačenje manjeg broja turista s većom kupovnom moći i manjim štetnim utjecajem na odredišta, za razliku od velikih skupina.
To doduše može biti i dvosjekli mač. Naime, ako turistički dolasci na odredište naglo opadnu to bi vjerojatno imalo znatne negativne ekonomske posljedice za one koji žive od turizma.
Prekomjerni turizam je zajednička odgovornost . Gradski upravitelji i menadžeri odredišta moraju priznati da postoje određene granice rasta. Pioritet dobrobiti lokalnog stanovništva nad potrebama globalne turističke industrije od vitalnog je značaja. Iznimno važno je obratiti pažnju i na to da se osigura da razina posjeta odgovara kapacitetu turističkog odredišta.
Globalna turistička industrija također snosi veliku odgovornost. Ona se mora pobrinuti da razvoj turističke ponude postigne ravnotežu između optimalnog turističkog doživljaja i proporcionalne koristi za lokalnu zajednicu. Turisti također moraju odigrati svoju ulogu, na način da odaberu onu vrstu putovanja koja uzima u obzir potrebe lokalne zajednice.
Turizam bi trebao biti dio šireg sustava upravljanja destinacijama, a što bi između ostalog trebalo podrazumijevati promet i mobilnost, očuvanje javnih prostora, lokalno gospodarstvo i stambenu politiku. Istraživanje, planiranje i trajni dijalog između gradskih upravitelja, turističke industrije, udruga civilnog društva i lokalnih stanovnika su neophodni.
Prekomjerni turizam možda je simptom sadašnje ere koja je bez presedana u smislu bogatstva i povećane turističke aktivnosti kao posljedica ‘kasnog kapitalizma’. Moramo pod hitno ponovno razmotriti način na koji se gradovi razvijaju kako bi zadržali prava njegovih stanovnika.