Piše: Dalibor Dado Milas/Facebook
Kad malo bolje razmislim, (re)izbor Željka Komšića je zapravo najbolja moguća stvar za Čovića i HDZ, jer više nitko neće razmišljati i govoriti o tome kako su upravo oni svojom poltronskom, uhljebničkom i klijentelističkom politikom uništili snove i perspektivu mnogih Hrvata u BiH. Upravo zato Čova i ekipa trebaju platiti misu na tu nakanu, jer je Komšić idealan “smokvin list” njihove promašene politike i garancija HDZ-ove višegodišnje vladavine (zlobnici bi rekli, diktature) Hercegovinom. Sad kad je Željko “not my president” Komšić zauzeo jednu od Čovinih udobnih stolica, koga više briga za članove Mladeži uhljebljene po državnim firmama i ministarstvima zbog kojih kvalitetni mladi ljudi ne mogu dobiti posao; koga briga za namještene tendere zbog kojih mali privatni poduzetnici nemaju šanse primirisati trpezi ogavno bogate hercegovačke građevinske mafije; koga briga što su plaće sve manje, a životni “standard” sve skuplji…
No, na stranu sad i Čović i Komšić i te njihove dimne bombe kojima odvraćaju pažnju s pravih problema… Mene čudi kako veći dio stanovništva u Bosni i Hercegovini još uvijek ne shvaća jednu stvar: slično kao što je za Jugoslaviju bio poguban srpski nacionalizam, za SSSR ruski, tako je i za Bosnu i Hercegovinu poguban bošnjački kvazi-građanski nacionalizam.
Bošnjačko polaganje prava na BiH i politički bezobrazluk da se osjećaju slobodnima drugima birati političke predstavnike, kao da su ti drugi nekakvi imbecili, više nije tek jedna od prijetnji budućnosti i opstanku ove države nego i konačni dokaz da je ovaj preskupi balkanski politički projekt poznatiji i kao “Bosna i Hercegovina” izgubio svoj smisao.