Zelene stranke koje su u 2019. godini ostvarile najbolje rezultate na europskim izborima zahvaljujući masovnim protestima za klimu, koje je predvodila Greta Thunberg, sada se suočavaju s otporom poljoprivrednika koji ugrožava njihov cijenjeni Zeleni sporazum.
Europu potresaju masovni prosvjedi poljoprivrednika, koji traže izuzeće od ekoloških pravila. Nacionalističke stranke raznih zemalja dodatno raspiruju požar. Istovremeno, ekstremno desne stranke u zemljama poput Njemačke i Francuske jačaju, prenosi pisanje medija N1 Hrvatska.
Zeleni sada stoje pred teškim izborom dok razvijaju strategiju za sljedeći izborni test na izborima u lipnju – popustiti kako bi sačuvali najbolje od Zelenog sporazuma ili se držati svojih ideala i riskirati da njihovi pozivi za zelenijom agendom budu zapostavljeni.
“Spreman sam na kompromis, ali znajući da morate nešto dobiti kako biste postigli kompromis”, rekao je Bas Eickhout, nizozemski član Europskog parlamenta koji se očekuje da će biti izabran za suvoditelja kampanje Zelenih na izborima za EU tijekom stranačkog kongresa u Lyonu ovog vikenda.
Izgledi za ostvarivanje nove “zelene lavine” izgledaju mršavo, ako ne i nemoguće. Na predstojećim izborima, Zeleni – koji su u 2019. izbili na četvrto mjesto po veličini u Parlamentu – vjerojatno će izgubiti oko trećine od svoja 72 mjesta, prema anketama Politica.
U konačnici, Zeleni bi mogli biti gurnuti na marginu donošenja odluka o klimatskoj politici u sljedećem sazivu i imati malo utjecaja na donošenje zakona.
“Svi su zeleni dok je besplatno. Čim nešto treba platiti, svi se razbježe”, požalio se belgijski zastupnik Philippe Lamberts.
Ključno pitanje koje se postavlja Zelenima je kako zadržati utjecaj, čak i ako im se redovi prorijede nakon predstojećih izbora. Očekuje se da će centristička Europska pučka stranka – koja ima prostora za manevriranje s glasovima – vjerojatno moći birati hoće li sklapati poslove s političarima s desne ili lijeve strane, kako im odgovara.
“Važno je”, rekao je dužnosnik Zelenih/EFA koji je govorio pod uvjetom anonimnosti, “da potičemo EPP da se približi proeuropskom taboru, a ne ECR-u” – nacionalnoj grupi Europskih konzervativaca i reformista.
Također, 2019., Zeleni nisu podržali Usrulu von der Leyen, unatoč tome što je stavila klimatske politike u središte pozornosti. No, pet godina kasnije, situacija se potpuno mijenja jer su alternative lošije.
Ali može li se Zelenima vjerovati kao političkim partnerima? Zastupnici drugih političkih smjerova optužuju ih da su promjenjiv i nepouzdan pregovarački partner.
Dakle, kako će Zeleni preživjeti u svijetu koji se okreće protiv zelene politike? Oni tvrde da moraju zadržati smjer i vjeru. Samo, pitanje je može li to biti dovoljno da ostanu politički relevantni u Europskom parlamentu.
/Desk/