Mogu samo reći da se iz onih pisama može iščitati da ih je pisala jako inteligentna, još više emotivna i hrabra žena i da ništa lucidnije nisam pročitala. Također, ni uvjerljivije od rečenice iz prvog u pisma u kojoj kaže da nitko na svijetu od nje ne bi više volio da je laž ono što je njoj i kćerima istina. Ni stravičnije, jer uvijek se nadaš da toga u nas u Hercegovini još nema.
U nekoliko neprospavanih noći nakon prvog pisma vrzmalo mi se po glavi jedno pitanje. Kako možemo ono pročitati i ne učiniti ništa, bilo privatno, bilo kroz posao koji radimo.
Zaštita djece kažu!
Po uzoru gore navedene mamine da nitko od majke ne bi više volio da je laž ono što je istina, kazati ću da nitko od nje više ne želi zaštititi djecu, a opet piše dva pisma – pred 4000 žena iz svih branši.
Dakle, izvagala je majka prije sviju možebitne štete objave pisama, ali je izračunala da javnost ipak može nešto pomoći, i da tišina više nije rješenje. Je li joj sada lakše ili teže, ne mogu tvrditi. Vjerujem lakše. U mraku više nije sama.
(K.S.P/Republikainfo.com)