Piše: Digitalna demokracija
Trenutni članovi Predsjedništva su dva ‘bh. patriota’, Šefik Džaferović i Željko Komšić, te neosporni srpski gazda, ili kako Milorad Dodik voli reći, „glavni baja“. Kombinacija iz snova.
Što se može očekivati od ove družine koja ipak ima neke ovlasti? Gospodin Džaferović je vjerojatno najmanji problem, iako je blijedi partijski aparatčik i plašljivi poslušnik Bakira Izetbegovića. Za sada nije napravio neki ozbiljniji skandal, što već nije loše kakvi su standardi. Ako tako nastavi do kraja mandata, vratit će se u ugodnu anonimnost.
Gospodin Komšić je osebujna pojava koja misli da radi dobro za Bosnu i Hercegovinu. Vjerojatno ima dobre namjere, ali učinak je suprotan. Komšić je u svemu suštinskom nemoćan i nebitan, ali može frustrirati ‘svoje’ Hrvate koji ga u ogromnoj većini preziru i ne glasaju za njega, i odbijati ih od Bosne i Hercegovine. Tako proizvodi još veće podjele u BiH. To je tragično, ali Komšić i njegovi ‘građanski’ trabanti to ili ne vide, ne zanima ih ili aktivno podržavaju.
Gospodin Dodik (nažalost) dominira ovom institucijom i dobro se snalazi. Predsjedništvo mu uglavnom služi kao poligon za svoju političku promociju. Pozicija neospornog političkog moćnika pruža mu širok spektar mogućnosti za djelovanje – uglavnom za političku opstrukciju. Dodik zbog premoći u svome entitetu može zaustaviti put BiH u NATO, u trenutku kada je proširenje EU neizvjesno. Za osjetljivu i nestabilnu državu to znači nove krize.
Predsjedništvo BiH trebalo bi graditi kontakte i prijateljstva širom svijeta, pogotovo u Europi i pogotovo – sa susjedima. Ako to prihvatimo kao ispravnu politiku, što uviđamo? O nekim korisnim kontaktima s Hrvatskom nema nikakvih šansi dok je tu Komšić. Odnosi sa Srbijom mogu biti bolji ako ih ne miniraju Džaferović i Komšić. Koliko puta smo vidjeli svađe između članova i optužbe da prestavljaju samo sebe a ne cijelu zemlju? Čini se da je dobar dio onoga što Predsjedništvo BiH radi samo populističko prepucavanje i gubljenje vremena.
Ovakvo Predsjedništvo BiH je lakrdija. Može li ono u budućnosti postati ozbiljno i korisno državno tijelo? I da li je takvo što uopće moguće bez ozbiljnije reforme ove političke institucije?