Plan Europske unije „Kupujmo europsko“ (Buy European) njezin je najveći napor u industrijskoj politici u posljednjim desetljećima. Stručnjaci upozoravaju da je on ujedno i najsloženiji i najrizičniji, prenosi Euro News.
Europska komisija trebala bi predstaviti sveobuhvatni akcijski plan „Jedna Europa, jedno tržište“ na summitu EU-a u ožujku 2026., s idejom „Kupujmo europsko“ u samom središtu. Politički, ideja je jasna: koristiti novac europskih poreznih obveznika za potporu europskoj industriji. No, ekonomska situacija je kompliciranija.
Šira slika
Plan puta za konkurentnost predsjednice Von der Leyen, utemeljen na izvješćima Draghija i Lette, ima za cilj dovršiti jedinstveno tržište EU-a do 2027. godine. On također preusmjerava javnu nabavu i industrijsko financiranje prema proizvodnji sa sjedištem u EU-u u strateškim sektorima: obrani, čistim tehnologijama, čipovima, kemikalijama i automobilskoj industriji.
Komisija to opisuje kao europski odgovor na američku politiku „Kupujmo američko“ (Buy American). No, za razliku od Washingtona, Bruxelles mora uravnotežiti interese 27 različitih gospodarstava, pridržavajući se pritom pravila Svjetske trgovinske organizacije (WTO) i vlastitih politika otvorene trgovine.
Prijedlog se očekivao prije Božića, ali je povučen jer se države članice nisu mogle dogovoriti. Summit čelnika poslao je političku poruku, ali nije izrodio nikakve nove zakone.
Između redaka: Iznimka u obrani
Oko jednog sektora postoji rijedak konsenzus. Gunnar Wolf, profesor ekonomije na Slobodnom sveučilištu u Bruxellesu i viši suradnik u Bruegelu, povlači jasnu crtu.
„Imamo koristi od američkog oružja. Ali te kupnje nas također čine ranjivima na geopolitički pritisak Sjedinjenih Država protiv Europe… u pogledu tvrde sigurnosti, mislim da postoji jasan razlog za kupnju više europskog proizvoda.“
„Strateška autonomija znači da tehnologija mora biti proizvedena u Europi jer ćete u protivnom izgraditi ovisnost o drugim igračima.“
Međutim, Wolf je mnogo skeptičniji prema ostalim sektorima.
„Moramo biti iznimno oprezni da ovo ne postane samo skup protekcionističkih politika. Ako štitite svoju domaću industriju bez ikakve konkurencije, ono što na kraju postignete je nedostatak inovacija, a to će biti loše za rast.“
Za Wolfa uspjeh nije u tržišnom udjelu ili brojevima u opskrbnom lancu. On kaže: „Rast novih, zanimljivih, inovativnih tvrtki, rast produktivnosti, rast zaposlenosti… to je ono što nam je u konačnici potrebno.“
Iskrena dijagnoza
Alberto Alemanno, profesor prava na Sveučilištu HEC Paris, daje izravnu provjeru stvarnosti.
„EU nema ni industrijsku bazu ni opskrbne lance da bi u većini sektora mogla ići sama. Opća preferencija povećala bi troškove za prerađivačke industrije.“
„Ciljana preferencija u istinski strateškim sektorima je obranjiva, ali samo ako se ‘strateško’ definira rigoroznom analizom, a ne političkom pogodnošću – što se čini da je sada slučaj.“
Podjele unutar EU-a već su jasne. Francuska želi stroga pravila o lokalnom sadržaju. Njemačka preferira fleksibilniju ideju „Proizvedeno s Europom“ (Made with Europe) koja uključuje trgovinske partnere poput Kanade, UK-a i Norveške. Manje zemlje, usmjerene na trgovinu, brinu da će one snositi troškove dok će Francuska i Njemačka dobiti većinu koristi.
„Prava tenzija je između dva bloka država“, kaže Alemanno. „Manje države članice strahuju da će to podići troškove i koristiti uglavnom velikim gospodarstvima.“
Izazov opskrbnog lanca
Fredrik Erixon, direktor Europskog centra za međunarodnu političku ekonomiju, objašnjava praktične izazove, a njegovo je viđenje otriježnjujuće.
„Nije tako lako uvesti ove vrste ograničenja… Europa također puno uvozi iz drugih zemalja, što europske tvrtke koriste kako bi ponovno izvozile u druge zemlje. Dakle, ako uvedete ograničenje koje će dovesti do viših troškova za vas, to će također povećati cijenu europskog izvoza.“
Njegov primjer pogađa bit problema: njemačka tvrtka koja gradi vjetropark u UAE-u, s komponentama proizvedenim u više zemalja. U ovom slučaju „europska preferencija“ je nejasna, osobito ako vlada UAE-a zahtijeva lokalnu proizvodnju za dodjelu ugovora.
Erixon također ukazuje na problem sa saveznicima. EU izvozi više takve robe nego što uvozi. Ako Europa isključi Kanadu, UK ili partnere iz Mercosura, oni bi mogli odgovoriti sličnim ograničenjima, što bi Europi nanijelo više štete.
Što slijedi
Očekuje se da će prijedlog Komisije sredinom ožujka o „Kupujmo europsko“ ciljati na odabrane strateške sektore s razinama praga dodane vrijednosti EU-a, vjerojatno 60-80%, uz izuzeće za „pouzdane partnere“ među savezničkim nacijama.
Devet država članica, uključujući Švedsku, Finsku, Irsku i Estoniju, već je u zajedničkom pismu upozorilo da bilo kakva preferencija mora biti krajnja mjera, vremenski ograničena i specifična za određeni sektor.
Politički dogovor se čini postignutim, ali tehnički detalji još nisu na mjestu.