Europska unija mogla bi se tijekom zime 2026./2027. suočiti s manjkom do 14 milijardi kubičnih metara prirodnog plina. Ako ne osigura dodatne količine, milijuni kućanstava mogli bi osjetiti posljedice kroz više cijene energije i moguće mjere štednje. Stručnjaci ipak upozoravaju da je rast cijena trenutačno izgledniji scenarij od potpune nestašice.
Europskoj uniji prijeti nova energetska kriza uoči zime, a sve manje zalihe prirodnog plina izazivaju zabrinutost među energetskim stručnjacima. Prema izvješću američkog Instituta za energetsku ekonomiju i financijsku analizu (IEEFA), Europa bi tijekom zime mogla imati manjak do 14 milijardi kubičnih metara plina, što odgovara približno sedam posto ukupne potražnje u Uniji.
Riječ je o količini koja bi bila dovoljna za opskrbu između 10 i 12 milijuna kućanstava.
Na rizike upozorava i Europska mreža operatora transportnih sustava za plin (ENTSOG), čija prognoza za zimu 2026./2027. upućuje na mogućnost ozbiljnog smanjenja zaliha u slučaju hladnog vremena i ograničene međunarodne opskrbe.
Ako se ne osiguraju dodatne količine plina, europske države mogle bi se naći pred teškim izborom: kupovati energente po znatno višim cijenama ili uvoditi mjere kojima bi se ograničila potrošnja.
Zalihe plina na najnižoj razini za ovo doba godine
Europska skladišta plina trenutačno su popunjena tek nešto više od 70 posto kapaciteta, što je najniža razina za ovo doba godine otkako su 2011. počele sustavne evidencije.
Jedan od razloga takvog stanja jesu visoke cijene plina, zbog kojih je trgovcima tijekom ljeta bilo isplativije prodavati energent nego ga skladištiti za zimsku potrošnju.
Istodobno, potražnja za plinom tijekom zime posljednje je dvije godine postupno rasla, dok je uvoz u Europsku uniju uglavnom stagnirao. Zbog toga Europa sve više ovisi o zalihama koje je uspjela prikupiti prije početka hladnijeg razdoblja.
Prema podacima navedenima u izvješću, neto povlačenje plina iz skladišta u siječnju 2026. dosegnulo je 22,6 milijardi kubičnih metara. Za usporedbu, u siječnju 2025. iznosilo je 18,8 milijardi, a u siječnju 2024. godine 17,8 milijardi kubičnih metara.
Takav trend pokazuje koliko bi hladna zima mogla dodatno opteretiti europski energetski sustav.
U najgorem scenariju zalihe bi mogle pasti na samo 11 posto
Prema procjeni ENTSOG-a, u slučaju hladne zime razina popunjenosti europskih skladišta mogla bi pasti na samo 11 posto, čak i uz povoljne uvjete za uvoz ukapljenog prirodnog plina (LNG).
Takva bi razina predstavljala vrlo malu sigurnosnu rezervu za nastavak zime i eventualne nove poremećaje u opskrbi.
Ako bi države željele završiti zimu s najmanje 30 posto popunjenih skladišta, morale bi smanjiti potrošnju ili ograničiti isporuke plina u količini koja odgovara približno sedam posto ukupne potražnje.
Ipak, riječ je o nepovoljnom scenariju, a ne o potvrdi da će do nestašice doista doći. Konačan ishod ovisit će o temperaturama, dostupnosti uvoza, kretanju potražnje i razvoju međunarodnih sukoba.
Rat na Bliskom istoku dodatno ugrožava opskrbu
Situaciju dodatno kompliciraju ratni sukobi na Bliskom istoku i poremećaji na globalnom energetskom tržištu. Prema analizama na koje se poziva Politico, rat u Iranu i šira nestabilnost u regiji stvaraju dodatnu neizvjesnost za europsku opskrbu energentima.
Europska unija zbog toga ima ograničene mogućnosti za brzo pronalaženje novih količina plina, osobito ako istodobno poraste potražnja u drugim dijelovima svijeta.
Dodatni pritisak predstavlja i najavljena zabrana dugoročnih ugovora o isporuci ruskog ukapljenog prirodnog plina na razini Europske unije, koja bi trebala stupiti na snagu u siječnju.
Prema izvješću IEEFA-e, ta bi promjena mogla smanjiti europski uvoz plina za dodatnih sedam milijardi kubičnih metara.
Ruski plin ranije je imao važnu ulogu u prilagođavanju opskrbe promjenama potražnje tijekom zimskih mjeseci. Njegovim daljnjim ograničavanjem Europa će se još više morati oslanjati na postojeće zalihe i alternativne dobavljače.
Dodatni uvoz mogao bi stajati tri milijarde eura
Jedna od mogućnosti za ublažavanje manjka jest povećanje uvoza ukapljenog prirodnog plina koji se brodovima doprema na europska tržišta. Među važnijim dobavljačima nalaze se Sjedinjene Američke Države.
Međutim, povećanje uvoza imalo bi visoku cijenu.
Prema procjeni IEEFA-e, nabava dodatnih količina potrebnih za nadoknadu manjka mogla bi europske potrošače stajati oko tri milijarde eura više nego što bi ista količina stajala prošle godine. To predstavlja povećanje troška od približno 12 posto.
Takav iznos bio bi dodatno opterećenje uz već visoke cijene energije, koje izravno ili neizravno utječu na kućanstva i poduzeća.
Problem je i to što američka proizvodnja ukapljenog prirodnog plina radi blizu maksimalnog kapaciteta. Zbog toga nije jednostavno brzo povećati izvoz kako bi se zadovoljila dodatna europska potražnja.
Stručnjaci očekuju rast cijena prije stvarne nestašice
Unatoč upozorenjima, dio analitičara smatra da je znatniji rast cijena vjerojatniji od stvarnog nedostatka plina za europske potrošače.
Laurent Ruseckas, viši analitičar tržišta plina u tvrtki S&P Global Energy, smatra da bi brzo pražnjenje skladišta početkom zime moglo potaknuti snažan rast cijena. Više cijene zatim bi mogle privući dodatne pošiljke ukapljenog prirodnog plina iz Azije prema Europi.
Drugim riječima, tržište bi se moglo prilagoditi povećanjem cijena i preusmjeravanjem dostupnih količina, iako bi takav proces bio skup za potrošače.
Ruseckas upozorava i da Europa više nema mnogo prostora za dodatno smanjenje potrošnje.
Rat u Ukrajini već je doveo do pada industrijske potražnje za plinom u Europskoj uniji za približno 20 posto, a ta se potražnja još nije oporavila.
To znači da je dio prilagodbe već ostvaren smanjenjem industrijske potrošnje, zbog čega bi daljnje uštede mogle biti teže ostvarive bez dodatnih posljedica za gospodarstvo.
Što to znači za europska kućanstva?
Za građane bi najizravnija posljedica mogla biti povećanje računa za grijanje i druge energente, osobito ako se cijene plina snažno povećaju na veleprodajnom tržištu.
Skuplji plin može utjecati i na cijenu električne energije, kao i na troškove poslovanja industrije, proizvodnje i usluga. Takvi se troškovi potom mogu preliti na cijene različitih proizvoda i usluga.
U slučaju izrazito nepovoljnih vremenskih i tržišnih okolnosti, pojedine države mogle bi razmotriti i dodatne mjere štednje ili ograničavanje potrošnje.
Ipak, trenutačne procjene ne znače da će milijuni kućanstava ostati bez plina. Broj od 10 do 12 milijuna kućanstava predstavlja usporedbu količine mogućeg manjka s njihovom potrošnjom, a ne prognozu broja kućanstava koja će sigurno ostati bez opskrbe.
Pred Europom je neizvjesna zima u kojoj će ključnu ulogu imati vremenski uvjeti, dostupnost dodatnog plina i razvoj globalnih sukoba. Najveći rizik za građane zasad predstavlja mogućnost novih poskupljenja, dok bi stvarna nestašica ovisila o tome koliko se ozbiljni poremećaji u opskrbi budu preklapali s povećanom zimskom potražnjom.