Zaključak je nedvosmislen: mediji su učinili grešku. Za vrijeme krize 2015. i neposredno nakon toga su kod teme o dolasku izbjeglica uporno htjeli “poučavati narod” u smislu politike Angele Merkel. A time nisu činili ono što je njihova temeljna zadaća: da distancirano objašnjavaju složene pojave i događanja. Umjesto toga su poslušno slijedili politiku vlade i može se reći da su upravo naređivali građanima da slijede “politiku dobrodošlice” kakva se tražila, piše Deutsche Welle.
Novinari ili učitelji?
Ove kritike nisu nove, ali do sada su uglavnom stizale iz krugova bliskih ekstremnoj desnici. Ali sada je novina da je to i rezultat ozbiljne i znanstvene studije njemačkog tiska i da je oštro kritiziran način kako se izvještavalo o izbjeglicama (Studija “‘Izbjeglička kriza’ u medijima” (PDF na njemačkom)). Sadržaj elektronskih medija nije bio analiziran jer bi to bilo još skuplje i složenije istraživanje, ali u to vrijeme se ionako teško u bilo kakvom mediju čulo nešto drugačije.
Analizirano je na tisuće novinskih članaka, prije svega četiri najveća lista: Süddeutsche Zeitung (SZ), Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ), Die Welt i tabloida Bild. Autori gotovo 200 stranica debele studije su došli do zaključka kako su se gospođa ili gospodin urednik bavili obrazovanjem puka, umjesto da izvještavaju o onome što se događa.
Obzirom da je u golemom istraživanju Hamburg Media School i Sveučilišta Leipzig obuhvaćena i analiza 85 lokalnih i regionalnih listova, ovo istraživanje se doista može nazvati reprezentativnim. Istraživanje je financirala zaklada Otto Brenner, bliska sindikatima.
Ne samo da se po medijima diktiralo što se treba misliti: tko se između veljače 2015. i ožujka 2016. čak i odvažio na neke kritične izjave o dolasku izbjeglica, smjesta je bio obilježen kao ksenofob i optužen za netrpeljivost prema strancima, rezultat je ove analize.
Moraliziranje u medijima
I mišljenja dijela građana koji su “iz različitih razloga skeptično pa do kritično promatrali politiku useljavanja”, pišu autori, “nisu se ozbiljno uvrštavala u raspravu”. Ta “kultura dobrodošlice” koju je tražila njemačka vlada je u tiskovnim medijima pretvorena “u neku vrstu čarobne riječi”. Upada u oči i koliko se često izvještavalo iz moralnih očišta. Čitava tema o izbjeglicama se pratila s “previše sentimentalnosti o ‘dobrim ljudima’ i s premalo kritičkih pitanja nadležnim tijelima”.
Povrh toga, masovno se prepisivalo i ponavljalo što je već rečeno: od oko 35 tisuća objavljenih članaka je bilo samo 6% izvještaja ili reportaža koje su doista pisali novinari koji su bili na licu mjesta. To se osobito odnosi na tri najvažnija lista, SZ, FAZ i Welt. Svaki peti tekst kojeg su objavili o ovoj temi uopće nije bilo izvješće nego komentar, što je “neuobičajeno visoki udio” – kako svojevrsnom znanstvenom umanjenicom konstatira vodeći autor tog istraživanja, novinar i sveučilišni profesor Michael Haller.
Najvažniji na svijetu su – političari?
Upravo boli i način kako su zapravo glavni sudionici tog događaja bili gurnuti u stranu. Redakcijskih izvještaja o organizacijama i različitim institucijama koji su pomagali tim izbjeglicama i koji su s njima bili čitave dane je bilo tek 3,5%. Nitko se nije sjetio ni pitati stručnjake koji bi nešto znali reći o, na primjer, etničkim osobnostima ljudi koji dolaze: na tu temu je samo jedan od 100 objavljenih članaka. Umjesto toga se i o tako važnoj temi za čitavo društvo naveliko raspravljalo apstraktno i tek pitajući službujuće političare.
43% onih čije se mišljenje redovito objavljivalo su bili predstavnici vlade u Berlinu, ministri ili političke stranke. I tu se prvo pitalo one koji će reći pozitivno: političari stranke Zeleni su u novinama bili dvostruko češće zastupljeni nego političari stranke Ljevica. Radikalno desna stranka Alternativa za Njemačku (AfD) koja je, što god o njoj mislili, ipak politička stranka koja je zastupljena i u čitavom nizu pokrajinskih parlamenata, o toj temi gotovo uopće nije mogla doći do riječi – njihovo mišljenje je zabilježeno u 0,1% izvješća.
Politika i novine “pod istom kapom”
Autori studije zato govore o “izuzetnoj dominaciji političke elite” koja je uz pomoć medija suvereno vladala ovom temom. I to posve u smislu onoga što je odlučio politički vrh vladajuće koalicije, Merkeličinih kršćanskih demokrata i socijaldemokrata. U pola izvješća koja su analizirana nije bilo baš nikakve kritične distance prema mišljenju vlade. Još gore od toga: politika i mediji su se u mnogim temama o izbjeglicama nalazili u “zatvorenom prostoru komunikacije koju mnogi u svojim komentarima zovu Mainstream i sistemski mediji”.
Ukupno uzevši, 83% napisa su se izričito ili uglavnom pozitivno izjašnjavali o dolasku izbjeglica i time uvelike pridonijeli stvaranju politički željene “kulture dobrodošlice.” Svatko tko je izražavao sumnju i njegovi argumenti su našli mjesto u tisku tek kao usputna primjedba.
Čitanje ove studije stvara dojam kako su “znanstvenici, nakon svega, imali želju istražiti i onda čitavo novinarstvo zgrabiti za okovratnik i žestoko prodrmati”, piše na internetskoj stranici lista Die Zeit koji također izvještava o ovoj studiji. Taj dojam je još jači kada autori analiziraju reakcije medija nakon novogodišnje noći u Kölnu i napade mladih muških izbjeglica na djevojke i žene koje su se tamo nalazile. Ta povreda “kulture dobrodošlice” je onda u mnogo slučajeva dovela do korekcije u izvještavanju o izbjeglicama.
Jer kritika je bila sve glasnija, također i u medijima. “Stječe se dojam da su mnogi novinari sada željeli još i premašiti ono što su prije uporno propuštali”, piše u toj analizi. Doduše i ona je donekle nedorečena – kao kad na primjer za list Frankfurter Allgemeine Zeitung piše kako se u “mnogo” komentara ipak izjašnjavao protiv neograničenog dolaska izbjeglica. Ali ukupan rezultat je potpuno jasan: to je argumentirana i veoma glasna pljuska njemačkim medijima. Ta “državna poslušnost” je možda u mnogim slučajevima bila iz moralnih načela, ali čak i ako je bilo tako – to nije posao novinara.
Izvješćivanje njemačkih medija o izbjegličkoj krizi nije bilo objektivno, nego jednostrano i previše pozitivno, pokazalo je istraživanje Škole za medije i Sveučilišta Leipzig.
U Njemačku je 2015. i 2016. godine stigao veliki broj izbjeglica. Rezultati studije hamburške Škole za medije i Univerziteta Leipzig, pokazali su da su njemački printani mediji o tome izvješćivali previše pozitivno i jednostrano. Mediji su se u trenutku dolaska izbjeglica u Njemačku samo euforično pridružili tzv. kulturi dobrodošlice, te o prijemu izbjeglica pisali nekritički i pohvalno, stoji u studiji, a na koju se u svom tekstu osvrće Deutsche Welle.
Šta o tome misle novinari i urednici Deutsche Wellea iz redakcija na stranim jezicima, koji su o ovome izvješćivali za javnost na Bliskom istoku, u Africi ili Aziji? Kako su mediji u njihovim domovinama izvješćivali o ovome?
“Imao sam osjećaj da su mediji usklađeni”
Hasan Hussein, urednik u Arapskoj redakciji DW bio je razočaran njemačkim medijima. “Imao sam osjećaj da mediji imaju jednak sadržaj i da su usklađeni. O izbjeglicama su pisali jednostrano, a objektivnost je izostala.” Hussein u Njemačkoj živi 40 godina i svaki dan čita njemačke dnevne novine. “U ovom slučaju nestao je pluralistički karakter Njemačke. Na početku sam i ja podržavao ovaj pristup, jer je Njemačkoj bila neophodna takva slika, a iskreno govoreći, ona nije bila drugačija od stvarnosti. Mnogi ljudi se željeli pomoći i to su i uradili. Međutim, na međunarodnoj razini bilo je važno da Njemačka pokaže da je u poziciji preuzeti odgovornost.”
Hussein nije mogao povući paralelu s medijima u njegovoj domovini. “Mediji u mojoj zemlji nisu neovisni. Oni su kupljeni i njihov sadržaj je unaprijed određen”, kaže on.
“Nije bilo nesuglasnosti”
“Medijsko izvješćivanje je bilo naglašeno pozitivnim stavom prema cijeloj situaciji. Prema mom mišljenju, to je odgovaralo i ukupnom raspoloženju u zemlji”, kaže Zoran Arbutina, urednik u redakciji Zapadni Balkan. “I dalje mislim da je to bilo ispravno i tu nije bilo nikakve nesuglasnosti.”
U Zoranovoj domovini Hrvatskoj izvješćivanje iz Njemačke javnost je pratila sa čuđenjem, dijelom u nevjerici da je to što se događa uopće moguće. “U Hrvatskoj je o svemu izvješćivano s poštovanjem i distancom. Ljudi su se prisjećali na vrijeme rata u bivšoj Jugoslaviji i izbjeglica u to vrijeme.”
“Njemačka kao humanitarna sila”
“Izvješćivanja medija je bilo vrlo intenzivno i nestruktuirano. To je izgledalo kao lavina i skoro nitko nije vjerovao da je stanovnike Njemačke zahvatila takva solidarnost”, kaže Loay Mudhoon, glavni urednik Kantara. “Na početku nitko nije postavljao puno pitanja. Svi su bili poneseni atmosferom. Naravno, čovjek se mogao pitati može li Njemačka država sve to podnijeti. Međutim, nitko nije znao koliko će to sve trajati. Takva pitanja su došla tek poslije. Medijima ne mogu ništa prebaciti. To je bila jedinstvena povijesna situacija u kojoj je zemlja imala priliku pokazati solidarnost i čovječnost.”
Mudhoon objašnjava da je pokrivanje ovog događaja od strane palestinske javnosti, praćeno sa fascinacijom. “Kultura dobrodošlice ostavila je vrlo pozitivan dojm u cijeloj arapskoj regiji. Njemačka će zbog toga ostati simbol humanitarne moći i zemlja koja je preuzela odgovornost onda kada je to trebalo.”
“Izvješćivalo se o onome što se i dogodilo”
“Ja osobno mislim da je izvješćivanje bilo vrlo autentično”, kaže Adnan Ishaq, urednik Urdu redakcije. “Ono o čemu su mediji pisali je bilo ono i što se događalo. Sam sam bio svjedok spremnosti ljudi da pomognu. Također se često raspravljalo i o tome jesu li se i kako granice mogle bolje kontrolirati.”
Situacija se nije mogla usporediti s onom u Pakistanu 1979. godine, kada je veliki broj afganistanskih izbjeglica stigao u zemlju. “Većina afganistanskih izbjeglica je bila islamske vjeroisposvijesti. Kada je religija ista, onda su i okolnosti drukčije. Rusija je od strane medija predstavljena kao neprijatelj islama i u skladu s tim je i raspoloženje među ljudima bilo drugačije.”
“Posao je dobro obavljen”
“Na sve to sam gledao kao na pozitivan pokret koji je zahvatio Njemačku i koji se odrazio i u medijima”, objašnjava Rainer Sollich, glavni i odgovorni urednik Arapske online redakcije DW-a. “Ne mogu razumijeti optužba na račun medija u to vrijeme, jer je i tada bilo novinara koji su upozoravali na probleme koji mogu doći s tako velikim brojem izbjeglica. Zbog toga me čudi što studija pokazuje jednostrano medijsko izvješćivanje. Mislim da su njemački mediji odradili jedan dobar posao.”
(Izvor:DW)