Piše: Dubravka Mijatović, psihoterapeutkinja/Republikainfo.com
Zvuči i moćno i opasno! Kao što i jest u našem svijetu polariteta. Što se događa kad nas određena životna situacija dovede do unutarnjeg urušavanja?
Događa se psihološko-emocionalna pukotina ili ‘smrznuti self’ koja, kao svoje vjerne pratitelje, ima bespomoćnost, očaj, tugu, osjećaj bezizlaznosti, strah, prazninu. Tada se nalazimo u “mračnim” oblicima svoga bića i kako ljudi često kažu “na dnu sam”.
Ukoliko ovakvo stanje potraje, onda govorimo o patnji i poremećaju.
Mnogi ljudi dožive dno ili pad kroz bolest. Suoče se s osjećajima, pitanjima, neizvjesnošću, izgubljenošću i sve ovo “mlati” bićem kao da smo kuća bez otvora, pa vjetrovi, kiše i ledovi haraju bez pardona.
Tako to izgleda kad smo ranjeni nekim događajem ili događajima.
Itekako svi znamo koji su to događaji u našim životima zbog kojih smo doživjeli pad. Rekla bih, privremeni. E, sad, vjerujem da se pitate, što s tim?! Odgovor glasi, uzeti to u svoje naručje, za početak promatrati bez osude i prihvatiti samilosno kao kad malo dijete padne i razbije koljeno pa ga uzmete i tješite.
Dakle, dio vas i to onaj koji samo promatra cijelo to stanje, postaje roditelj tom bespomoćnom dijelu vas. Počinjete svoj ranjeni dio njegovati, pružati mu razumijevanje, podršku, zaštitu i slušate ga, zapravo.
Vratimo se opet na usporedbu s malim djetetom. Ono kad počinje hodati ili dok se igra, često pada i doživljava udarce i bol. I ono zaplače, kako bi pustilo bol, i ponovno ustane i nastavi hodati, što je sasvim dobar primjer.
Zato, nastavite se ustajati i gibati.
Također je važno da vaša namjera bude izlazak iz jednog takvog stanja. Tada ćete sresti prave osobe koje će vam dati informaciju ili savjet koji vam je potreban. Jesam li u društvu ljudi koji jadikuju, provociraju, “sole mi pamet” i ne inspiriraju me?! I ovdje ćete se morati pobrinuti za sebe.
U tim životnim prekretnicama zapitajte se još, trpim li nešto, dajem li se povrh svojih mogućnosti, jesam li nesigurna u odnosu na druge ljude, cijenim li sebe…i što trebam promijeniti za svoje najviše dobro. Možda, upravo tada, dođete do knjige koja je prava za vas pa ćete pročitati ono što trebate znati i primijeniti.
Sve ovo je početak ustajanja i jačanja. Dio koji je neizostavan, a odnosi se na tijelo, jest tjelovježba. Kroz tjelovježbu davat ćete naglasak na pokrete tijela, a ne na um (koji je pun optrećujućih misli) i na taj način pomjerati svoju pažnju na bivanje u tijelu, a ne u umu.
Psihoterapija je jako dobar izbor jer vam za kratko vrijeme može ranu sanirati, povezati vas sa snagom u tijelu i vratiti vlastiti centar. Ona razrješava ovakvu simptomatiku i čisti sve ono što se nakupilo u nama tj. odradi unutarnju higijenu što dovodi do smirenja i rasterećenja.
Zato, ne odustajte od sebe!