Obrazlažući presudu, sutkinja Ana Adamska Gallant kazala je kako je djelovalo da o slučaju “zna cijeli Balkan i cijeli svijet”, ali sud, naglasila je, “ne može bazirati svoju odluku na pričama i medijskim naslovima”.
Navela je i kako su svjedoci često mijenjali iskaze te da se jedino moglo potvrditi da su zaštićeni svjedoci K1 i K2 dali iste iskaze za transport 25 kilograma heroina do Austrije. Ona je rekla i da je slučaj bio dug i težak, da je saslušano skoro 80 svjedoka u više od 130 ročišta.
Presuda je izrečena nakon trogodišnjeg suđenja. Optužnicu protiv Keljmendija podiglo je Specijalno tužiteljstvo Kosova u srpnju 2014. nakon što je u svibnju 2013. uhićen na Kosovu na osnovu Interpolove tjeralice.
U optužnici je bilo navedeno da je naredbu za provođenje istrage protiv Keljmendija izdalo Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine rujna 2012. zbog osnovane sumnje da je bio uključen u organiziranu međunarodnu trgovinu drogom i u organizaciju ubojstva Ramiza Delalića. Istovremeno, bh. sud je izdao nalog za pritvor, ali je zaključeno da je Keljmendi pobjegao. Potom je za Keljmendijem izdana i međunarodna tjeralica.
Kosovska policija uhitila je Keljmendija u svibnju 2013. godine, ali zbog nepostojanja sporazuma o ekstradiciji između Kosova i Bosne i Hercegovine pušten je na slobodu. Istog dana Specijalno tužiteljstvo Kosova pokreće istragu protiv Keljmendija i po izlasku iz pritvora uhićuje ga EULEX, Misija EU za vladavinu prava na Kosovu.
Od tada je bio u pritvoru, a suđenje je počelo 2015. godine, dok se od lipnja 2017. branio sa slobode. Na početku suđenja Keljmendi se izjasnio da se ne osjeća krivim i dodao da je cijeli proces montiran u BiH.
Iza njegove optužnice stoji Specijalni međunarodni tužitelj EULEX-a Andrew Hughes, a predsjedavajuća tročlanog sudskog vijeća je Poljakinja Ana Adamska Gallant, izvjestio je RSE.
Reagirajući na presudu, a u čijem je procesu i sam pozivat kao svjedok, Fahrudin Radončić, predsjednik druge po jačini bošnjačke stranke SBB BiH, reagirao je s konstatacijom da ga je, kako je kazao, “propagandna mašinerija SDA i njihova policijsko-tužiteljska struktura dovodila u svezu s ovim kaznenim djelom”.
Optužujući člana Predsjedništva BiH i predsjednika SDA Bakira Izetbegovića i ostale, Radončić je u izjavi za medije kazao: “Od početka smo tvrdili da, kada je ubojstvo pokojnog Delalića u pitanju, optužnica je montirana u Sarajevu i naručena od Bakira Izetbegovića, Denisa Zvizdića i braće Čampara. Sada je jasno da je to potvrđeno oslobađajućom presudom međunarodnih sudaca u Prištini. ‘Slučaj Keljmendi’ i moju tobožnju ulogu u tome, Izetbegović je besramno iskoristio i zloupotrijebio kako bi pobijedio za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH 2014. godine i to, naravno, nije najveći problem”.
On je uputio poruku i Tužiteljstvu BiH:
“Molim da državno Tužiteljstvo BiH i glavna tužiteljica, nakon desetak godina ometanja istrage od strane Dubravka Čampare, da se otkriju stvarni nalogodavci i izvršitelji ubojstva, da sada razmotri i odredi novi tužiteljski tim pred kojim će se naći svi koji su montirali meni i drugima da bi sakrili prave ubojice.
Rahmetli Delalić, njegova porodica i pravda to zaslužuju jer su platili najveću cijenu bošnjačke državne mafije koja stoji iza ubojstva, skrivanja pravih ubojica i pokušaja da se ovaj slučaj pripiše meni”.
Nadalje, Radončić je kazao:” isto se odnosi i na montiranu optužnicu protiv mene u Sarajevu u režiji Gorana Salihovića, Bože Mihajlovića i Dubravka Čampare, koja se naslanjala na nepostojeći slučaj u Prištini, a zbog čega sam nevin ležao, s više drugih osoba, u pritvoru i zbog čega smo ja i moja obitelj, kao i politički projekt SBB-a, preživjeli neviđenu i dugogodišnju harangu. Na kraju, što se tiče osuđujućeg dijela za Nasera Keljmendija želim istaknuti da je to sudski potvrđeno kazneno djelo očito podlo zloupotrijebljeno da se fabriciraju spomenute dvije optužnice protiv mene”.
/Republikainfo.com/