„Iako mnogo naprednija od BiH i Amerika ima vrlo slične probleme kao i BiH, ali je to manje vidljivo zbog veličine države i naprednosti u drugim sferama. Na spomen našeg tročlanog predjsedništva Amerikanci su bili šokirani, ali kada smo im rekli kako su to oni osmislili kako bi “izvukli” zemlju iz rata kazali su da nisu ni oni najpametniji“, priča Knežević.
Karlo je stekao dojam kako se Amerikanci protiv korupcije bore svim mogućim silama za razliku od nas i smatraju da je korupcija jedan od glavnih problema propadanja država.
Washington pun beskućnika
U Pittsburghu nema toliko beskućnika koliko u Washingtonu. Nisu, veli, vidjeli niti jednog beskućnika niti građevinskog radnika, koji nije crnac. U pučkoj kuhinji su kaže, također, bili samo crnci.
„U prodavnicama i restoranima sve rade crnci i Meksikanci, posebno na aerodomima; crnci vuku kofere kao u filmovima. To nas je baš iznenadilo i vidi se da imaju specifičan naglasak, mislim kako zbog obrazovanja nisu mogli napredovati, jer je u Americi skupo školovanje.“, priča mostarski gimnazijalac za HMS.
Ističe kako je Washington najskuplji grad u Americi gdje inače živi oko 600 tisuća ljudi. Kaže kako se danju zbog velikog priljeva ljudi, koji u Washington dolaze na posao iz drugih gradova, stanovništvo udvostruči što izaziva velike prometne gužve.
– Posebno mi se sviđa što u Washingtonu ima puno spomenika i najveći muzej na svijetu Smitshonian, te se trude sačuvati svoju povijest za razliku od nas, veli mostarski gimnazijalac.
Imali su priliku vidjeti i Bijelu kuću, ali iz vana jer je strogo čuvana, a slučajno su ugledali i Obamu kako polijeće avionom.
Balkanci konobari u Americi
U Americi, priča Karlo, radi mnogo ljudi s Balkana koji se obraduju kad čuju naš jezik. Većinom su to mlađi ljudi koji konobare nadajući se kako će naći stalni i bolji posao.
„Konobarski posao je jedini koji se smije plaćati u Americi manje od minimalca, ali obvezno dobijaju napojnicu koja se kreće 15 do 20%, ovisno od iznosa računa“, prenosi nam iskustva radnika Knežević.
Karlo kaže kako Amerikanci uopće ne koriste gotovinu, svi plaćaju sve karticama i automati s pićima su napravljeni za kartice. Veli kako su Amerikanci debela nacija, a na gotovo svakom im proizvodu stoji natpis „fat free“.
Ne znamo iskoristiti svoje ljepote i resurse
U State Departmentu su imali simulaciju nekog kriznog događaja u svijetu, gdje se okupe glavne sile i države koje su u problemu, ali su zemlje bile izmišljene i bili su podjeljeni u šest grupa kako bi vidjeli kako to izgleda i koje je najbolje riješenje.
Jedno od predavanja organizirano za učenike iz BiH
– Ja sam predstavljao Malil, državu koja navodno stoji uz bok SAD-u, kao velika financijska sila koja ima jaku vojsku koja vrši jak utjecaj na svoje područje u prenesenom značenju zaključio sam kako je to Rusija, priča Karlo.
Kaže kako su pričali o problemima na Balkanu gdje je najveći problem razdvojenost i među državama i unutar država, posebice u BiH. Zaključili su kako se bez zajedništva i razgovora ne mogu riješiti problemi, te kako ne znamo iskoristiti svoje ljepote i resurse koje imamo.
Pittsburgh bio kao Zenica
Pittsburgh je drugom svjetskom ratu bio najveći proizvođač željeza i oružja za Ameriku zbog čega je grad, nakon rata doživio totalni bankrot. U Pittsburghu je živjelo oko 600 tisuća ljudi, a danas u gradu živi njih tek oko 300 tisuća tisuća, priča Karlo. Vjeruje kako je iz tog razloga baš ovaj grad izabran za razmjenu kao primjer.
– Promijenili su potpuno industriju, a bili su kao Zenica i sada su postali medicinsko i tehnološko središte, ali još uvijek se osjete posljedice, na primjer rijeke su zagađene i ne smije se kupati u njima. Prije 15-a godina grad je čitav bio „vapiran“ kako bi se oklonila prljavština i smog, a danas samo jedan industrijski pogon radi“.
Gradom dominiraju obiteljske kuće, samo je nekoliko stambenih zgrada u kojima žive studenti, a imaju preko 10 sveučilišta i puno bolnica. Ima dosta pakova, tri velike rijeke, samo što su im ceste katastrofalne i gore nego u BiH.
U Pittsburghu su bili dva i pol tjedna smješteni kod host obitelji. Obitelji su pomno birane bez kriminalnih prošlosti i koje su uključene aktivno u javni život, ispričao nam je.
Karlo je bio smješten u obitelji mladog nevjenčanog para koji će kako kaže doći kod njega u Mostar, a on je pozvan na njihovo vjenčanje koje će biti u Italiji u rujnu.
„Svi koji su bili na ovome projektu prezadovoljni su obiteljima, i svaka obitelj se trudila pokazati grad u najboljem svjetlu, upoznati nas sa svojom kulturom i običajima. Više nam se svidio boravak u obitelji nego u hotelu što nismo očekivali, jer smo osjetili to zajedništvo i način njihovog života“, kaže.
Uz radionice koje su imali u Pittsburghu, također su jedan dan okopavali vrt i pomagali na imanju, pa su zbog boljeg sagledavanja rada u zajednici posjetili i pučku kuhinji . u kojoj je zanimljivo to što rade i beskućnici koje su prethodno pola godine školovali za taj posao.
Veliki porezi
Mlađi od 21. godinu ne mogu kupiti alkohol, cigarete, zakoni se baš poštuju jer su strogi i svi ih se boje. Hrana je preskupa , čovjek sa 100 tisuća dolara godišnje može jedva preživjeti, veli Knežević.
Amerika nije raj, ali daje više prilika
Knežević priznaje kako mu se teško bilo vratiti u Mostar poslije mjesec dana skroz različitog života, ali kaže kako su puni dojmova i iskustva.
Do listopada moraju uraditi po jedna projekt koji bi najviše pomogao njihovom gradu i njih šestoro iz Mostara je izabralo Sportske igre mladih u koji će biti uključena omladina s obje strane Neretve.
„Kroz te igre želimo unaprijediti zajedništvo i pokazati da smo svi isti, te kako se možemo bez bitki boriti protiv korupcije i loše politike u državi“.
„Amerika nije raj ali je država u kojoj je puno lakše živjeti nego kod nas i daje više prilika za uspješan život, svoj su napredak ostvarili slogom tako da ih trebamo pratiti u takvim stvarima a ne u nekim negativnim koje mi volimo slijediti!“, kaže.
Iz Mostara se na razmjenu prijavilo preko 120 učenika, a prošlo ih je samo šest, uz njih je još iz Stolaca i Trebinja krenulo po šest učenika i po jedan profesor. Od 3. travnja do 27. travnja bili su u Pittsburghu i Washingtonu.
(Izvor: HMS)