Izostala je nervoza prije televizijskog prijenosa izricanja presude Ratku Mladiću. I građani i političari i analitičari bili su uvjereni da je doživotni zatvor jedina moguća kazna za „balkanskog krvnika“, kako su ga u svojim emotivnim komentarima nazivali brojni novinari, piše Deutsche Welle.
A što sa Mladićevim zločinima u Hrvatskoj?
Iako mu je, zbog praktičnih razloga, suđeno samo za zločine počinje u Bosni i Hercegovini, Ratko Mladić je ostavio krvavi trag i u Hrvatskoj, posebice u Škabrnji gdje je još kao zapovjednik Kninskog korpusa JNA samo prvog dana okupacije masakrirao 43 civila i 15 vojnika. Snimka neprepoznatljivih tijela Škabrnjana, kao i pada Vukovara bile su točka u kojima su mnogi osvijestili surovost rata koji se je rasplamsao na području Hrvatske.
„Žao mi je da nije odgovarao za zločine počinjene u Hrvatskoj. Nadam se da će ova presuda doživotnog zatvora biti barem djelomično satisfakcija obiteljima svih koji su poginuli, ubijeni, mučeni i nestali u to vrijeme kad je Mladić bio jedan od simbola rata, brutalnosti i genocidnosti“, komentirala je hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, a to je ujedno i sažetak svih drugih komentara koji su uslijedili na ovu temu. „Presuda je primjerena, no ne uključuje zločine počinjene u Hrvatskoj”, poručio je i premijer Andrej Plenković ističući da je i u ovom predmetu Hrvatska pružala pomoć Haškom sudu.
I branitelji imaju istu zamjerku: u presudi koja Mladića označuje kao provoditelja genocida i ratnog zločina nema Hrvatske. Ipak, iako je stvoren dojam da haških presuda u slučaju Škabrnje nema, za taj su zločin vođena četiri postupka u kojima su osuđeni Milan Babić i Milan Martić, a ponavlja se i postupak protiv Jovice Stanišića i Franka Simatovića. Zatvorsku kaznu za zločine u Škabrnji odslužila je i Zorana Banić, medicinska sestra iz Zemunika Gornjeg kojoj se je sudilo u Hrvatskoj.
Likovanje nad sramotom Srbije
Nevojničko ponašanje Ratka Mladića u sudnici, posebno kada je riječ o izricanju presude, često je uspoređivano s dostojanstvenim gardom 2012. godine oslobođenih hrvatskih generala Ante Gotovine i Mladena Markača. A iz toga se je izvodio i zaključak o samoj prirodi rata koji se je vodio na području Hrvatske te Bosne i Hercegovine.
San o Velikoj Srbiji još uvijek traje, zaključeno je u hrvatskoj javnosti nakon komentara predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika na presudu Mladiću. Slična je reakcija uslijedila i na govor srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića. Njegovo pozivanje na srpske žrtve i navodni nedostatak empatije međunarodne zajednice, izazvale su podsmijeh u Hrvatskoj koja Srbiju doživljava kao državu nesposobnu za introspekciju koja uz to „ratuje” sa svim susjedima i koja desetljećima plače da ju nitko ne voli.
Hrvatski dio društvenih mreža opet su preplavile fotografije mladog Aleksandra Vučića kako nosi pivo Vojislavu Šešelju i Tomislavu Nikoliću te memovi Vučića iz 2007. godine kada je kao tajnik šešeljeve Srpske radikalne stranke stavljao natpis „Bulevar Ratka Mladića“ na zgradu televizije B92.
Prvostupanjska odluka Haškog suda izazvala je likovanje nad, kako je to doživljeno, još jednim porazom Srbije, iako je samo nekoliko dana ranije velik dio hrvatskih građana zamjerao predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović izjavu iz Vukovara. „Već su učinjeni neki pomaci, možda se to čini sitnim koracima. Rekla sam – još će puno vode proteći Dunavom prije nego što će Hrvatska i Srbija moći reći da su prijateljske države“, rekla je Grabar-Kitarović tada.
Procese u Hrvatskoj nitko ne uzima ozbiljno
Oglasilo se i Državno odvjetništvo RH. Kaže, Županijski sud u Šibeniku osudio je Mladića u odsutnosti na 20 godina zatvora zbog napada na Šibenik, Kijevo, Sinj, protjerivanja 3.000 stanovnika Vrlike i uništavanje kulturne baštine. Podignuta je i optužnica zbog organiziranja rušenja brane Peruća s ciljem potpunog potapanja svih nastanjenih mjesta nizvodno od brane i rijeke Cetine i to Sinja, Trilja i Omiša s preko 50.000 stanovnika. Otvorena je i istraga protiv Mladića zbog raketiranja Požege, Đakova, Zadra… U svim tim napadima su stradali brojni civili.
No malo tko razmatra ove postupke u tijeku. Mladić je za Hrvatsku završena priča čija pravomoćnost kreće u utrku s biologijom. Nalogodavci i kreatori politike koja je stvorila „balkanskog koljača“ su ili na slobodi ili u grobu, reći će mnogi.
Novu hašku presudu hrvatska javnost ipak očekuje s puno više zebnje i neizvjesnosti. Naime, u srijedu 29. studenog Hag će objaviti konačnu presudu u slučaju šestorice čelnika Herceg-Bosne kojima se sudilo za zločine počinjene tijekom rata u Bosni i Hercegovini. U 2013. godini osuđeni su nepravomoćno na kazne od 10 do 25 godina zatvora zbog zločina nad muslimanima u BiH i prekrajanje te države. Postupak je to u kojem se sudi i tadašnjem hrvatskom političkom vrhu na čijem je čelu stajao predsjednik Franjo Tuđman.
Potvrdi li sud da je bila riječ o udruženom zločinačkom pothvatu uz potporu Zagreba, Hrvatska bi mogla doživjeti težak financijski, ali prije svega moralni udarac. Ta bi presuda, uz isplatu brojnih odšteta, donekle mogla promijeniti i narativ o samom Domovinskom ratu kojeg propisuje i u Saboru donesena deklaracija. Upravo se na temelju nje posljednjih dana propituje i „ispravnost” novinara koji kritički progovaraju o ratu i zbivanjima u devedesetima.
(Izvor: DW)