Politička analitičarka Ivana Marić u svojoj objavi na društvenim platformama napisala je rezime aktualnih političkih događanja u BiH, osvrnuvši se na posebno ‘četvorku’ Bakir Izetbegović (SDA), Dragan Čović (HDZ BiH), Željko Komšić (DF) i Milorad Dodik (SNSD). Komentar prenosimo u cijelosti.
Piše: Ivana Marić
“Dodik, Čović i Izetbegović su “u pet deka”. Nijednom od njih nije bitan ni narod ni država, već samo moć i sve ono što ona sa sobom nosi. Nisu oni nikakvi nacionalisti, već klasični manipulatori i kriminalci. Svi se oni isto ponašaju kada se pojavi opasnost da će im oduzeti moć.
To sada vidimo kod SDfA.
Odmah se to predstavlja kao opasnost za Bošnjake i za BiH i pri tome se namjerno ignoriše činjenica da će u vlasti biti druge stranke koje su dobile skoro 300.000 glasova Bošnjaka i Bosanaca. U izjavama SDA i DF-a se jasno čita očaj od odlaska u opoziciju.
Isti strah i očaj se vidio i kod HDZ-a BiH i Čovića kada ih je SDP uz pomoć SDA 2010. poslala u opoziciju. I oni su tada to predstavljali kao napad na Hrvate, a ne na jednu stranku. Nisu Hrvati ništa lošije živjeli te četiri godine, nego sve ostale u kojima ih je HDZBiH predstavljao.
Dodik dobije napade čim i pomisli da bi mogao izgubiti moć. Doduše, on i ima najviše za izgubiti, od novca do slobode, i to ne samo on, već kompletna porodica, pa je to i razumljivo. On ima sreću što mu je opozicija slaba i što se uvijek nađe dovoljno “papaka” koji su spremni za novac prodati ideale, ako su ih ikada i imali.
Čovića i ne čujete i ne vidite u javnosti. Njegova pozicija je sigurna zahvaljujući huškačkoj retorici koju redovno razmjenjuje sa Izetbegovićem i Komšićem. Nakon što su ga osudili na 5 godina zatvora za zloupotrebu položaja, pa naprasno oslobodili jer se “izgubio” ključni dokaz, on od tada “i u jogurt puše”. Ništa više ne prepušta slučaju, tako da će prije zatvoriti sve njegove ljude, nego njega.
Ne smeta njemu što je potpuno izgubio međunarodni kredibilitet i što više nema partnere, osim Dodika i zvaničnih hrvatskih predstavnika, koji moraju s njim pričati jer, nažalost, nema drugog predstavnika Hrvata iz BiH. On se okružio poslušnicima koji neće ugroziti njegovu poziciju i kojima ne smeta što nema demokratije u stranci jer da ima vjerovatno bi svi oni morali ići u penziju i odgovarati za sve ono što su radili sve ove godine.
Dodik ima sigurnu poziciju unutar srpskog naroda. Mogao bi se i on povući iz javnosti i upravljati iz sjene, kao Čović, samo da nije napravio nekoliko katastrofalnih poteza kojima je ugrozio ekonomsku situaciju u RS-a. Zbog toga ovoliko viče, urla, psuje i udara oko sebe. Kako Srbima da objasni da para nema i da će oni, od kojih je uzeo kredite, doći po svoje pare, a para nema. Njegov jedini izlaz je da Srbima ponovo zamaže oči upirući prstom u Sarajevo, koje je po njemu izvor svega lošega što je zadesilo Srbe.
Za političare iz Sarajeva bi bilo mudro da ne raguju na njegove ispade već da prepuste institucijama da rade svoj posao. Njemu treba neko ko će mu vraćati loptu jer ako ostane na našem terenu, on se nema čime igrati. Tako se godinama igrao sa Komšićem i Izetbegovićem.
Počet će on popuštati jer druge opcije nema. Poslao je on Stevadnića u Rusiju, a istovremeno je ipak dozvoilio da BiH glasa protiv Rusije u UN-u. Da je to htio spriječiti, podigao bi on bunu ranije, ali boli njega briga i za Rusiju i za Putina. Tako je isto Izetbegović slao izaslanike Vučiću prije tužbe BiH protiv Srbije, a još nije bio sposoban, ni da je preda, a kamoli provede do kraja.
Konaković je pokazao koliko je za BiH i njene građane bolje kada svako radi svoj posao, umjesto da se prepucava sa Dodikom i Čovićem, kao što su to sve ove godine radili Komšić i Izetbegović. Konaković je za manje od mjesec dana uradio više za BiH od kompletne prethodne vlasti za četiri godine. Ponovo nas shvataju kao ozbiljnog partnera u međunarodnim krugovima. Još ako usvoje EU zakone u parlamentu BiH, mi smo kol’ko sutra u EU
Bakir je uspio ostvariti nazamislivo.
On je od SDA, koja je imala ulogu jedinog partnera međunarodne zajednice i sigurnu ulogu žrtve, koju su svi štitili, napraviti stranku koja, zajedno sa DF-om, predstavlja najveću opasnost po stabilnost, ne samo BiH već i šire. Kada se cijeli svijet okrenuo protiv Rusije, oni su sada našli da upravo Rusiju i Kinu izaberu za svoje partnere jer su im svi ostali okrenuli leđa, zbog huškačke retorike i poziva na revoluciju. Sada smo već zaboravili da su se ljudi prije godinu dana ozbiljno plašili izbijanja rata. Sada vidite koliko je to bilo samo u službi ostanka na vlasti i prikrivanja njihove nesposobnosti.
Međunarodna zajednica je u BiH uvijek bila na strani Bošnjaka upravo zbog umjerene politike koju su vodili raniji politički predstavnici Bošnjaka. Odnos prema Bošnajcima se ni sada nije proimijenio, osim što su predstavnici međunarodne zajednice sthvatili da je politika Izetbegovića i Komšića postala jednako pogubna za BiH kao politika Čovića i Dodika. Zbog toga su se okrenuli predstavnicima Bošnjaka i Bosanaca koji će za svoj narod i ovu državu učiniti nešto više od lažnog patriotizma.
Na ovim izborima smo se riješili SDA, a na narednim bismo se mogli riješiti i HDZ-a i SNSD-a. Ukoliko SDP i NIP ne zabrljaju, narednu vlast bi mogli formirati sa opozicijom iz srpskog i hrvatskog naroda. SDS ima priliku da ojača i pomoglo bi im da se riješe imena i teereta koji taj naziv nosi sa sobom. Ako Draško ne odvede PDP pod Dodikove skute, kao što je Komšić DF predao SDA, onda bi i PDP mogao biti dio nove vlasti. Kod Hrvata se na lokalnom nivou stvara jaka opozicija, koja bi udružena mogla predstavljati opasnost za Čovića.
Uglavnom, idemo jedno po jedno, a ako ništa svi oni su već stari ljudi i valjda će se nekada povući u penziju i živjeti skromno od solidnih primanja”, piše Marić.