Neumorna (esdeaovska) eurofobija, na koju je pozornost skrenuo i aktualni slučaj tajnog prisluškivanja u Parlamentu BiH, temelji se u biti na staroj tezi „najpametnijeg u Bošnjaka“, Muhameda Filipovića kako Europa vodi križarski rat protiv muslimana. I, evo, nadživjela je svoga rodonačelnika.
Piše: Josip Vričko/Katolički tjednik
Neki bošnjački političari, u sprezi s pripadajućim im medijima, već se, evo, radno pripremaju za nastupajući 9. svibnja kada se na Starome kontinentu obilježava Dan Europe. Riječ je zapravo o povijesnome danu kada je tadašnji francuski ministar vanjskih poslova i praktični katolik – i budući blaženik čiji je proces za beatifikaciju u tijeku – Robert Schuman predstavio Deklaraciju te u njoj promovirao ideju o političkoj suradnji u Europi radi uspostave trajnog mira među europskim narodima. Taj je prijedlog – uči nas povijest koja koji put uistinu jest učiteljica života – doveo do stvaranja Europske zajednice za ugljen i čelik, koja se smatra temeljem Europske unije.
Veliko (bošnjačko) uho
U ovome su se nastojanju Schumanu pridružila i dva angažirana kršćanina, njemački kancelar demokršćanskog uvjerenja Konrad Adenauer i talijanski premijer Alcide De Gasperi, kao i Jean Monnet, koji je poštivao njihov religiozni izbor.
Međutim, aktualni slučaj veliko (bošnjačko) uho pokazuje kako su neki preskočili važne povijesne lekcije, ili, što je možda čak i vjerojatnije, ignoriraju povijesne činjenice. Nakon što je, naime, Avaz (ekskluzivno) otkrio kako je Hayat televizija objavila (navodno) tajno i neovlašteno snimljen razgovor između predsjednika HDZ-a Dragana Čovića i mađarskog ministra vanjskih poslova Petera Szijjarta iz studenoga predizborne 2021., veliku je pozornost u Bošnjaka izazvala jedna rečenica Čovićeva gosta, a nakon što se on složio s konstatacijom svoga domaćina kako u ime Bosne i Hercegovine ne može govoriti samo jedan narod. Pa makar i – temeljni…
„…I, dakako, budući da se obojica baziramo na kršćanskim osnovama, vrijednostima, jasno je kako osjećamo i dijelimo simpatije prema Hrvatima“, kazao je šef mađarske diplomacije. Naravno, kršćanske osnove i kršćanske vrijednosti ono je što para neke bošnjačke uši, slijedom čega SDA-ov državni parlamentarac Šerif Špago, ne nalazi ništa dvojbeno u tajnom (…) prisluškivanja državnog dužnosnika i stranog diplomata u državnoj instituciji (koje Tužiteljstvo BiH zajedno s partnerskim institucijama i agencijama upravo provjerava), nego tvrdi kako taj razgovor potvrđuje da neki Europljani i domaći promicatelji europskih vrijednosti zbog kršćanskih osnova zagovaraju povlašteni položaj i veća prava te da njihov glas treba biti važniji isključivo zbog vjerskog i nacionalnog opredjeljenja. Uz što treba napomenuti kako taj poslanik Temeljne u Bošnjaka rado rabi navodnike – uz promicatelje europskih vrijednosti i napose (jasno!) kršćanskih osnova.
Čović – kao takav…
Nakon čega je, a uoči, rekosmo, 9. svibnja, Špagu i ostale koji su (sa) Špagom povezani, nužno uputiti na Schumanov govor u Europskom parlamentu 19. ožujka 1958. „Sve europske zemlje prožete su kršćanskom civilizacijom. To je duša Europe koja mora biti vraćena“, kazao je taj šef francuske diplomacije, a u svojoj knjizi Za Europu piše: „…Ovo zajedništvo naroda ne može i ne smije ostati samo na ekonomskoj i tehničkoj razini. Mora joj se dati duša. Europa neće živjeti i neće biti spašena, osim u mjeri u kojoj bude svjesna sebe i svojih odgovornosti, tj. kada se vrati kršćanskim načelima solidarnosti i bratstva.“
Na tom je, u biti, fonu i ono što je kazao mađarski diplomat, pa, dakle, taj razgovor u Skupštini BiH, u vrijeme kada je Čović bio predsjedatelj Doma naroda državnog Parlamenta, nije zapravo bio vrijedan tajnoga snimanja. Nema tu ništa ni tajno ni sumnjivio. Osim što je, po bošnjačkom sveprisutnom atestu domoljubne pravovjernosti, Ćović sumnjiv kao takav. A koji (to) Hrvat nije?!
Ali kad smo (već) kod Mađara, Szijjartovi stavovi glede kršćanskih osnova, ili, bolje kazano, kršćanskih korijena (Europe) u potpunom su suglasju i s Višegradskom skupinom (V4) (Poljska, Češka, Mađarska i Slovačka), koje je u svome eseju, naslovivši ga u veljači 2021. Domovina, kršćanstvo, obitelj i suverenitet nisu folklor nego srž Srednje Europe, artikulirao Viktor Orban.
Europsko ili-ili!
Naglašavajući bit europskoga poziva/misije, mađarski premijer piše: „…Misija je pokazati ljepotu i konkurentnost političkog i društvenog poretka koji stoji na kršćanskom socijalnom nauku. Misija je pokazati drugima – prije svega našim prijateljima u Francuskoj – da, unatoč nedostacima i slabostima osobne vjere, u Srednjoj Europi postoji kršćanski model organizacije društva koji se temelji na kršćanskim učenjima.“ Uz to, višekratno je Orban, kojega u dijelu tzv. stare Europe, smatraju nestašnim dečkom, upozoravao kako je nužno Europi vratiti – dušu.
A to je zapravo na tragu onoga što je u studenome 2014., za posjeta europskim institucijama – Europskome parlamentu i Vijeću Europe, govorio papa Franjo, upozoravajući: “Ili će Europa ponovo otkriti svoj kršćanski identitet, ili će izgubiti dušu i postati dehumanizirana!” U svome prvome govoru u sjedištu EU-a, Sveti je Otac podsjetio zastupnike u Europskome parlamentu na povezanost Europe i kršćanstva, koja nije bila bez sukoba i pogrešaka, ali je bila vođena željom za radom na općem dobru. „To je naša sadašnjost i naša budućnost, to je naš identitet!“, naglasio je, dometnuvši kako kršćanski (do)prinos nije ugroza sekularnim državama, nego obogaćivanje i osnaživanje društvene solidarnosti.
No, iz toga obraćanja Svetoga Oca europarlamentarcima, ne smije se zaboraviti i njegovo upozorenje kako se Europa danas (u ovome desetljeću napose!) čini starom, umornom i bez samopouzdanja.
P(r)ozivam Karla Velikog
Slijedom čega se onda usred toga pomanjkanja samopouzdanja i događa da se usred Europe, u jednoj od pretendentica za članstvo u europsku obitelj, kršćanski temelji i vrijednosti stavljaju u navodnike. Kao – valjda?! – nešto fantomsko, nepostojeće ili – u najmanju ruku?! – strano… Zapravo, nije to ništa novo. Rečeni je esdeaovski parlamentarac praktični polaznik škole Muhameda Filipovića koji je svojedobno baš – gle zgodne koincidencije! – u Avazu, bacajući anatemu na Europsku uniju, nazvao je kršćanskim klubom.
A „šireći istinu“ o tome „klubu“, taj je, sad već, pokojni akademik putovao svud po Bosni i Hercegovini „gdje kršćanskog življa nema puno“. Tako je 2007. u (istočnom) Mostaru, na tribini u Islamskom centru Kralj Fahd ispalio kako „Europa vodi križarski rat protiv muslimana u Bosni“. Kao svjedoka za tu optužnicu prizvao je Karla Velikoga, koji je, drži Filipović, tvrdio kako Europu treba očistiti od nevjernika, a u koje je taj franački kralj – upamćen u povijesti kao ujedinitelj Europe – ubrajao i muslimane.
„Nas Europa ne želi, kao što nije željela ni Židove… Europa neće kazati da treba istrijebiti muslimane u Bosni, ali će pustiti da nas trijebe i neće učiniti ništa da to spriječi“, objasnio je (…) na jednonacionalnom istočnomostarskom okupljanju – „neželjenih“ i to baš nekako u vrijeme kada ga je Avaz promovirao u “najpametnijeg u Bošnjaka”.
Čujemo li se?!
Tu, sad već pomalo i starostavnu, tezu koja je, međutim, nadživjela svoga rodonačelnika, baštine danas određeni političari bošnjačke provenijencije, neumorno plašeći muslimane/Bošnjake (europskom) islamofobijom. Istovremeno, glasoviti je Tunjo sve do svoga preseljenja 2020. svjedočio kako Bošnjaci/muslimani, ignorirajući njegovo dobronamjerno, dobrodušno takoreći upozorenje, naprosto hrle na Zapad.
Svjedoči dakako, istome procesu (čini se bez kraja…) čak i više aktualni eurofob Špago. Ali, oportunije je u ovakvoj BiH, na teritoriju pod nadzorom SDA govoriti o „križarskom ratu protiv muslimana“ i pritom raskrinkati i domaće križare – Hrvate.
Dobro je, eto, govoriti, ali nije loše ni prisluškivati!