Piše: T.L./StarMo.ba
Sve je na „jednom mjestu“, pa izaberi šta te zanima…Ovaj sjajni izum, nastao po okriljem istraživačkog projekta CERN, toliko je promijenio Čovječanstvo da će se istorija ubuduće mjeriti vremenom, od prije i nakon pojave Globalne mreže.
Iako je utjecaj Interneta globalan, ova „novotarija“ je prije svega velika novost u sferi informisanja, jer je u cijelosti promijenila naše poimanje proizvodnje vijesti i njihovog širenja. Sve je sada, nadohvat ruke – korak do klika… Radi se o informacijskoj revoluciji bez presedana, koja je u javni prostor uvela neviđen nivo demokratičnosti i mogućnosti svima da iskažu svoja mišljenja, stavove i poglede…svijet je postao „tržište ideja“. Globalno selo…
Međutim, znate kako se kaže…“nije žvaka za seljaka“.
Posmatrajući sa informativne tačke gledanja, Internet i njegove mogućnosti ne koriste svi da bi argumentovano iznijeli svoje stavove, sukobili mišljenja ili se nadmetali u idejama. Svoje mjesto na Mreži, doduše u dijelu koji se mirne duše može nazvati Internet kanalizacijom, našli su i brojni; spletkatoši, homfobi, neznalice, amateri, gnjavatori svake vrste, pa i različite seoske lole, koje naivno misle da iz elektronskih brloga mogu svijetu pojašnjavati svoje stavove ili pljuniti na sve što im se ne sviđa.
Kada tako naša „seoska lola“ sjedne za laptop, onda se taj loše prikreveni „Pajdo“ ne namjerava koristiti argumentima, činjenicama i pravilma profesije, već hinjski i zapravo amaterski pokušava slagati, podvaliti, zavesti ili omalovažiti. Ne piše naša „Lola“ izbalansirane vijesti ili informacije, čak ni argumentirane komentare i analize, već se zajedno sa svojim skrivenim „došaptačima“ koristi lažima i podvalama kao svojim novinarskim „alatom“.
U najboljem slučaju, kada je pomalo demokratski raspoložen i kada se to od njega očekuje „odozgo“, Lola piše kvrgavom rukom ispisane političke pamflete, čija se pozadina može „prokužiti“ nakon prve pročitane rečenice. Obzirom da „Lola“ nosi teški kompleks provincije i vlastite polu-beznačajnosti, globalnoj javnosti se želi nametnuti „velikim pričama“, koje onda u njegovoj glavi poprimaju, a šta drugo, nego velike teorije zavjere! Naš „Lola“ je zapravo medijski amorfni materijal, koji u vještim rukama skrivenog „modulara javnog mišljenja“, začas postaje ono šta treba ili se od njega očekuje.
Njegov sistem vrijednosti je vrlo jednostavan; prema gazdama se ponaša poput umiljate pudlice, koja na svaki mig sa velikim entuzijazmom donosi u ustima bačeni štap, dok se prema svojim „metama“ ponaša poput bijesnog uličnog psa, koji grize samo jer mu se, eto „može“.
Kada Lola zauzme „internet busiju“, ne radi ništa drugo do, riječnikom haškog tužilaštva rečeno, vrši „neselektivno prekomjerno granatiranje“ udaljenih položaja. Iz sigurne daljine i obično „skriven iza lažnih imena“, kako reče Darko Rundek, ineternetska seoska Lola lupa po laptopu ko’ po „Alajbegovoj slami“. Oboružan modernim čudima tehnologije Lola se ponaša poput internetskog revolveraša iz zasjede, pa se onda kasnije hvali svojim „podvizima“.
Ambicije jednog ovakvog tipa su naravno obrnuto proporcionalne negovim stvarnim vrijednostima – dakle poprilično velike. Za obećanu kost sa malo mesa, spreman je učiniti sve šta mu se naredi. Naređenje – izvršenje – logika je Lolie medijske politike.
Sve to je naravno u funkciji zagušenja i zagađenja javnog medijskog prostora, te proizvođenja navodnih afera bez logike, ideje i smisla. Zapravo logika itekako postoji, ali naopaka i opasna i glasi; identificirati, oblatiti, optužiti…
Kako se onda nositi sa ovakvim tipovima?
Nikako! Treba ih pustiti da sami lutaju tim bespućima internet kanalizacije i WC novinarstva. Svaki „klik“ na njihov ispljuvak samo ih dodatno hrani. Oni su pošast koja ima pravo na postojanje, samo zato jer sa druge strane bakirakade stoje oni koji vjeruju da su zabrane kontraproduktivne i loše rješenje.
Jednostavno ih treba pustiti da, kako je pokojni Vlado Gotovac svojevremeno kazao JNA generalima, „umru u pustoši vlastitog mrtvog srca“. Stvarno.