Bivši visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko smatra da će BiH vjerojatno dobiti zeleno svjetlo za pristupne pregovore za članstvo u EU, ali da teži dio posla tek dolazi. “Najveća snaga ove ranjene zemlje su njeni ljudi. Zaslužujete pristupne razgovore. Ali put do Europe bit će dug i težak”, smatra Inzko.
“A onda će biti potrebno usvojiti ili barem uskladiti veliki kamion s propisima i standardima EU. Španjolskoj je trebalo devet godina. Zemlja se stoga suočava s ogromnim izazovom. Euforični naslovi će nestati i težak posao će početi”, napisao je Inzko, koji je pri tom dodao kako “neki političari ne zaslužuju zeleno svjetlo, posebno oni koji žele da oslabe ili unište državu.”
Kako je napisao u autorskom tekstu u gostujućem komentaru naslova ‘Zašto je budućnost BiH u EU’ za austrijski list Kleine Zeitung, BiH prvo mora ispuniti neke starije uvjete da bi mogla započeti pristupne pregovore te da su “najveća snaga ove ranjene zemlje ljudi”.
“Ne znam događa li se često da u mladosti posjetiš zemlju u kojoj ćeš kasnije raditi. To mi se dogodilo 1967. godine kada je naš razred došao u Bosnu i Hercegovinu na povratku sa ekskurzije. Nisam to znao ni 1982. godine dok sam kao mladi ataše za kulturu radio u austrijskom veleposlanstvu u Beogradu. Ali dok sam živ pamtit ću Hrvate koji su me tako srdačno dočekali te iste godine na prvu godišnjicu ukazanja u Međugorju, u tada još komunističkoj Jugoslaviji”, napisao je Inzko.
To je najveća snaga stanovnika ove prelijepe zemlje: gostoprimstvo, ljubaznost i dobri susjedi, komšiluk, gotovo su svetinja. Ljudi često osim svojih čuvaju i ključeve susjedovih stanova.
“Oni su nevjerojatno talentirani ljudi. Bosanski bakrorezci, drvorezbari i proizvođači namještaja svjetski su poznati. Broj nogometaša i košarkaša koji su karijeru ostvarili u inozemstvu je ogroman. Daleko najpoznatiji je pokojni legendarni trener Ivica Osim. S relativno skromnim financijskim sredstvima dva puta je u Ligi prvaka sa Sturmom iz Graza prošao u drugi krug. Osim je bio filozof i sudac ljudske prirode koji je primjenjivao stroge moralne principe na sportaše, političare i slavne osobe. On je utjelovio idealnu sliku Sarajlije: tolerantan, kozmopolitski, multikulturalan, pošten, uslužan i principijelan. Kada je jugoslavenska vojska napala njegov rodni grad Sarajevo, u suzama je dao ostavku na mjesto izbornika jugoslavenske nogometne reprezentacije.
Bosna je i najveći svjetski izvoznik političara, uključujući australskog ministra industrije Edhema Husića i Aidu Hadžialić, koja je s 27 godina postala švedska ministrica obrazovanja. Ne treba zaboraviti ni austrijsku ministricu s najvećim povjerenjem Almu Zadić. Brojni su i predstavnici bosanskog porijekla u Njemačkoj i Austriji. S planiranim početkom pristupnih pregovora s Europskom unijom, Bosna i Hercegovina ima priliku reformirati državu kako bi njezini građani ostali kod kuće i tamo gradili svoju budućnost”, piše on u austrijskom dnevniku.
Potom navodi zašto BiH treba odobriti pristupne pregovore.
“Tri su razloga zašto pristupni pregovori trebaju započeti. Vlastiti, doduše skromni, doprinos BiH, blagonaklonost EU prema bosanskohercegovačkoj aplikaciji i geopolitička situacija. Bez ruskog agresorskog rata protiv Ukrajine to bi vjerojatno trajalo duže. Ali tako su Europljani htjeli definirati svoju sferu utjecaja. Vi pripadate nama, vaša budućnost je u EU. EU nije htjela da se na Balkanu otvori crna rupa. Bosna je u Europi, kao i Grčka.
Dakle, vjerojatno postoji da za pregovore, ali teži dio tek slijedi. Zemlja prvo mora ispuniti neke starije uvjete kako bi uopće mogla započeti pristupne pregovore. A onda će biti potrebno usvojiti ili barem uskladiti veliki kamion s propisima i standardima EU. Španjolskoj je trebalo devet godina. Zemlja se stoga suočava s velikim izazovom. Nestat će euforični naslovi i započet će naporan rad. Neki političari ne zaslužuju zeleno svjetlo, pogotovo oni koji žele oslabiti ili uništiti državu.
U svakom slučaju, “obični” građani koji žele Europu i više vladavine prava zaslužuju približavanje EU. Ako EU želi nešto promijeniti, onda je to područje koje treba hitne i duboke reforme. Inače, veselje je vjerojatno bilo najveće 2010. godine, kada je za Bosnu uveden bezvizni režim. Sada su svi znali da su dobrodošli u Europu. U svakom slučaju, EU treba ostati tvrdoglava i dosljedna u provedbi svojih ciljeva i načela. Fasadna demokracija i naslovna politika moraju se zamijeniti teškim radom i rezultatima.
Buduće članstvo balkanskih zemalja u konačnici je iu interesu sigurnosne politike Austrije. Preko Balkana se odvija trgovina ljudima, izbjegličke rute, krijumčarenje oružja i droge. Naš je interes da tamo ne vladaju bezakonje, korupcija i kriminal, nego vladavina prava, stabilnost i napredak”, smatra Inzko.
On je iznio, za mnoge neprimjerenu paralelu, napomenuvši kako je BiH već jednom bila dio Europe i to kao dio Habsburškog carstva za koje su ginuli mnogi preci današnjih žitelja BiH.
“Bosna i Hercegovina je već jednom bila dio Europe, kao dio Habsburškog Carstva. U početku skeptični, Bosanci su uglavnom bili entuzijastični građani multietničke države i bili među najhrabrijim borcima Austro-Ugarske. U.K. Vojska. Samo u Lebringu kod Graza ukopano je preko 800 Bošnjaka, a drugi na Soči. U razdoblju monarhije Bosna je doživjela veliki poticaj za modernizaciju u područjima infrastrukture, obrazovanja, uprave i arhitekture. Austrija je stoga na dobrom glasu u zemlji. Većina Bosanaca se osjeća Europljanima i želi i formalno postati članica Europske unije. Pa pristupimo jedni drugima”, zaključuje u svom komentaru bivši visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko.
Inače, Inzko je svoj mandat okončao, za mnoge, ne toliko hrabro – tek nekoliko dana prije odlaska nametnuo je odredbe u Kaznenom zakonu prema kojima je negiranje genocida i veličanje osoba osuđenih za ratne zločine kazneno djelo.
/Desk/