Grabi sve što može. Ali o tome kasnije. Od ciljeva do realizacije gubi se i sam pojam humanosti. Ljudi preko noći popstaju grabežljive zvijeri.Ovdje moram citirati Artura Shopenhaurera, a ona glasi: Samo čovjek od svih životinja može opako uživati u tuđem bolu kao takvom bez ikakve dalje svrhe I još jednu: kada ti se približi dvonožac stavi ruku na usta, na srce i na džep.
Humanizam i renesansa
Pojava Renesanse tg velikog društvenog zaokreta u povijesti Europe, koja je tada smatrana središtem svijeta, donijela je dotad neslućene promijene. Najprije je taj pokret oslobađao ljudski duh od dotadašnjih skolastičkih stega cemetiranosti mišljenja i prakse crkvenih krugova koji nisu znali izaći iz tog začaranog kruga iako su pojedinci slutili da će se desiti velike promjene a crveni vrhovi će umjesto dominantne i neprikosnovene sile počeli gubiti dotadašnju moć i utjecaj.
Mnogi od njih su tvrdoglavo vjerovali da je dotadašnje stanje trajno i nepromijenljivo, ali su događaji pokazali suprotno. Došlo je do do tada nezamislivih prmijena u kulturi – posebno u slikarstu, arhitekturi, sklupturi. Protagonisti renesanse su se okrenuli traženju uzora u klasičnom svijetu.
Nastajale su velike promjene u odnosu na skolastiku i isključivost u tumačenja biblije i ostalih sakralnih spisa. Inkvizicija kao instrumet prinude strašnog oblika koja se zvala i auto de fe, nije značilo automatsko oslobođenje od optužbi. Inkvizicija je pogrešno pripisivana samo crkvenim stariješinama.
Ali je Inkvizicija imala i političku ulogu, ulogu tajne policije pomocu koje su vladari kroz torturu saznavali manje vise sve što im je trebalo za obračun s protivnicima. Izgleda da su se od toga koristili Isabela katolička i njen muž i suvladar Fernando Aragonski,. Izgleda da su imali eikasan instrument za održanje na vlasti i suzbijanje opozicija.
Zanimljivo je čime su se služile tadašnje tajne službe, kao da su anticipirale metode gestapoa i enkaveda. Metode su bile jako slične. Također se pogrešno pripisuje nkvizicija Špaljolskoj. Inkvizicija je bila proširena po čitavoj Europi. Sada jedna zanimljivost.U predvoru bazilike u Escorialu mogli smo iz jednog ugla prisluškivati što su šaptali ljudi koji su se nalazili u suprotnom uglu. Nisam dobio odgovor na pitanje na koji je to način bilo rješeno. Vjerovatno se radi o arhitektonskom triku.
Kulturni i ekonomski procvat u sjevernoj Italiji započeo je u 14. Stoljeću a kulminirao je u 16. stoljeću ali se renesansa širila po Europi i zahvatila velike prostore. U Istri i Dalmaciji ostali su vrijedni tragovi renesanse u slikarstvu, kiparstvu i arhitekturi Preporod se odnosio na oživljavanje vrijednosti klasičnog svijeta dok je interes za za latinske klasike počeo još u 12. Stoljeću.
Giorgie Veari je smatrao da je razvoj umjetnosti bio u opadanju u srednjem vijeku, ali je bila postavljena na pravi put od Giotta koji je raskinuo sa ikonografskom tradicijom koristeći se sijenčanjem za stvaranje dojma dubine na svojim slikama, a umjetnost je dostigla najveći uspon s Mikalangelom.Ideal renesansnog čovjekaje nastao iz koncepta po kojemu je čovjek neoganičen u svojim kapacitetima za razvoj bilo u fizičkom, društvenom ili u umjetničkom smislu. Njeni su mislioci, pisci i umjetnici bili ponosni zbog otkrivanja klasične književnosti Grka i Rimljana.
Renesansa ruši okvire skolastike i izgrađuje novu filozofsku sliku svijeta. Rađa se interes za ljepotu prirode. Promjene su burne. Urušava se feudalno društvo. To je bilo i povod novih otkrića. Cristobal Colon (Kristofor Kolumb) 1492.otkriva novi svijet, a Magelan putuje oko svijeta. U kulturnom smislu počeci renesanse nalaze se u djelima Dantea i Bocacha i to na narodnom jeziku. Svi ratovi i pokolji su kasnije dokazali da je renesansa otvorila mnoge puteve za umjetnost itrgovinu, ali nije uspjela humanizirati dvonšca koji je postajao sve okrutniji, sve pohlepniji, sve oholiji, sve privrženiji gomilanju bogastava dok su na drugoj strani ostajali gladni oni koji nisu bili dovoljno drski da kradu.
Ljudi i zvijeri
Ovo je uvodni početak, a naša tema ima druge ambicije nepovoljne za čovjeka. Srenimo malo pažnju na takozvani isil, terorističku organizaciju koja se zaogrnula islamom s kojim, usput rečeno, nema nikakve veze. Ali neće bez razloga postaviti pitanje tko ili što stoji iza tenterorističke organizacije koja destabilizira čitave prostore Sredbjeg istoka služeći se za ostvarivanje svojih ciljeva pomahnitalim zločinačkim sredstvima i ucijenama. Nameće se pitanje da li će svijet samo gledati ili sasjeći u korijenu tu zločinačku organizaciju.
I kad će preći na destabilizaciju ostalih dijelova Svijeta. Nameću se pitanja što je to humanizam, humanost, što je humanitarna pomoć, humanitarni postupci prema onima koji su u oskudici. Što znači poplava javnih kuhinja? Što je to, naprimjer humanitarno (licemjerno) smaknuće osuđenika?Samo bacimo pogled na dva svjetska rata i poslijednje ratove na Balkanu. Kad govorimo o Balkanu, on je nažalost paradigma za zvjerstva jednih ljudi nad drugima.
Dovoljno je poslušati kako se jeftino odriču svojih uloga u oe genocida u Srebrenici i još traže izjednačavanje svih balkanskih zločina. U prvom svjetskom ratu su izginulo je oko dvadeset milijuna uglavnom vojnici, ali se zaboravlja da su masovno umirali gladni civili, a nakon rata od takozvane španjolske groznice koja je harala Europom.
Pomor je bio milijunski. Drugi svjetski rat je učinio još puno više žrtava.Stradalo je pedeset mijuna vojnika i osam milijuna civila. Pojavile su se dvije dotad nepoznate strašne dimenzije rata, koncentracioni logori i masovna upotreba avijacije. Komandu su preuzeli generali iz prvog svjetskog rata koji su ignorirali te dvije nove dimenzije, avione koji savmjuju sa zemljom gradove i industriju, sijali paniku.
Nisu računali ni sa tenkovskim klinovima koje su upotrebili njemački generali. Trvdi se da je Francuska imala boljih i više tenkova, ali loše upotrijebljenih, raspršenih po jedinicama De Gola, koji je upravo govorio i pisao o upotrebi tenkova na način kojim su se služili Nijemci, ali je odbijena njegova ideja.Poslijedica bila kaos i mnoštvo žrtava i izbjeglica. Nepoželjni civili židovi, Romi i drugi masovno su ubijani u koncentracionim logorima. Zar ratovi o kojima govorimo nisu koncentracija antihumanizma? Sve to, međutim, bilo u funkciji antihumanizma. Imali smo prilike vidjeti jednu sramotnu scenu na francuskom dijelu fronta.
Teško ranjenog i paraliziranog vojnika optuženog za dezertiranje, donose i prislanjaju uza zid da bi bio strijeljan. Ima još gorih primjera, ali ćemo navesti još jeda. Talijanski vojnici nisu bili tako dobri ratnici kako se od njih očekivalo. Nisu ni morali biti u ratu da njihova oligarhija njihovim životima nie kupovala zemlje koje su Italiji bile obećane tajnim Londonskim paktom. General Cadorna, da bi uplašio vojnike izvršio desetkovanje. Svaki deseti vojnik je bio strijeljan. A on se hvalio i nipodaštavao vojnike, pa su nastale slijedeće pjesmice: General Cadorna mangia bisteki, a gli poveri soldati da castanji seki.
General Kadorna jede bifteke, a siromašnim vojnicima daje suho kestenje. I druda koja govori o prepotenciji i osionosti: General Cadorna scrito a la regina, ki vol vedere Trieste eco la cartolina. General Kadorna je pisao kraljici, tko želi vidjeti Trst evo mu razglednice. Ljudi su ginuli u korist oligarhija.
Zločini se vrše u ime nacije, u ime tuđih teritorija, otimanja prirodnih bogatstava od onih koji su dovedeni u stanje nesposobnosti za ozbiljniji otpor.Je li to izraz humanizma ili animalizma? Ne moramo se vraćati puno unazad pa svjedočiti o masovnim krađama humanitarne pomoći koja je stizala u Sarajevo. Krali su kriminalci, neki pollitičari i neki vojnici UNPROFORA. Trgovine su opljačkane prvi dan, kasnije su pljačkane banke, ali tu privilegiju nisu imali obični kriminalci.
Pokralii su i radijatore. Teško sve to nabrojiti. Tko ima pravo govoriti o humanizmu, borbi za čovjeka…
To su prazne priče.