Piše: Višnja Starešina/Slobodna Bosna
Ruski ambasador u Srbiji Aleksandar Čepurin jesenas ga je ljutito prozvao “sedamdeset petim zamjenikom dvadeset četvrtog pomoćnika zamjenika ministra vanjskih poslova SAD-a”, spočitavajući mu da nikad nije vidio Trumpa, pa čak niti svoga šefa Rexa Tillersona.
Učinio je to nakon što je Brian Hoyt Yee, zamjenik pomoćnika američkog državnog tajnika zadužen za jugoistočnu i srednju Europu, usred Beograda javno i izravno poručio srpskom vodstvu da ne mogu sjediti na dvije stolice: ruskoj i zapadnoj.
Brian Hoyt Yee posljednjih se mjeseci ističe neuobičajeno otvorenim porukama za jednog diplomata. Uoči Božića ponovno se oglasio intervjuom grčkoj novinskoj agenciji ANA-MPA, koji se može čitati i kao horoskop američke politike prema jugoistočnoj Europi za 2018.
Jer, B. Hoyt Yee ipak nije sedamdeset peti zamjenik, već je zapravo putujući glasnik američke državne politike, čiji se strateški interesi ne mijenjaju s promjenom administracije, čak ni kada je razlika toliko velika kao što je velika razlika između Baracka Obame i Donalda Trumpa. Uz to, B. Hoyt Yee je jedan od najboljih poznavatelja balkanskih prilika u cijeloj američkoj administraciji, koji je u posljednjih četvrt stoljeća, u različitim ulogama, uvijek bio na ključnim mjestima ključnih političkih procesa.
Prvi put se susreo s postjugoslavenskom krizom 1993. godine, u jeku rata u BiH, kada je Amerika počela preuzimati vodstvo u mirovnom procesu. B. Hoyt Yee u taj je proces ušao kao mladi asistent posebnog američkog izaslanika za bivšu Jugoslaviju Charlesa Redmana. Charles Redman, diplomat s vojno-sigurnosnim profesionalnim backgroundom, zapravo je bio tvorac političko-vojnog koncepta koji je doveo do Daytonskog sporazuma, a Hoyt Yee bio je njegova desna ruka u tom procesu povjerljivih razgovora, pregovora i dogovora, kako na lokalnoj razini, tako i na razini najmoćnijih država svijeta. Nakon toga, od početka provedbe Daytonskog sporazuma do američke vojne intervencije na Kosovu i Srbiji bio je zamjenik šefa Ureda glavnog tajnika NATO-a Javiera Solane, potom je postao glavni američki diplomat u Crnoj Gori u vrijeme priprema njezina osamostaljenja.
U finišu hrvatskih pristupnih pregovora s EU-om, kad je SAD otklanjao posljednje (britanske) prepreke samostalnom hrvatskom ulasku u EU (topnički dnevnici i sl.), Hoyt Yee je bio zamjenik američkog veleposlanika u Hrvatskoj. Od 2013. je na sadašnjoj dužnosti. I ne samo da poznaje političke prilike u nas i u susjedstvu, već u dušu poznaje sva politička vodstva: kako misle, kako lažu, kako kradu…
Zato njegove predbožićne poruke valja imati na umu.
Poruka Srbiji ostala je nepromijenjena: ima punu potporu SAD-a za priključenje EU-u, ali pod uvjetom da se oslobodi uloge ruskog trojanskog konja u zapadnim integracijama.
Poruka za BiH osobito je zanimljiva.
Hoyt Yee je za stanje u državi prozvao korumpirane političare, koji potiču tenzije i čuvaju status quo kako bi sačuvali svoje pozicije, i pozvao da ih se pozove na odgovornost, da se ojača pravni poredak i “suprotstavi se klijentelističkoj mreži koja te političare drži na vlasti”. To znači da bi sudski postupci za korupciju i organizirani kriminal u sljedećoj godini mogli zahvatiti širi krug političkih elita u BiH: i hrvatske i srpske i bošnjačke.
I dakako, ključna poruka odnosi se na energetiku. Ističući važnost izgradnje mreže LNG terminala u jugoistočnoj i srednjoj Europi kako bi se dugoročno dokinula ovisnost o ruskom plinu koja ugrožava nacionalnu sigurnost tih država, dovodeći ih u političku ovisnost o Rusiji, Hoyt Yee požuruje izgradnju LNG terminala u Aleksandrupoliju (Grčka), izgradnju interkonektora Grčka – Bugarska i Grčka – Srbija.
Hrvatska u tom intervjuu nije ni spomenuta, baš kao ni LNG na Krku. Ali hrvatska Vlada i premijer Plenković mogu iz njega mnogo iščitati. Osobito ako znaju (a znaju) da je upravo Hoyt Yee inicijator one Trumpove javne doskočice na summitu država triju mora u Varšavi, kad je upitao hrvatsku predsjednicu zna li nešto o LNG-u na Krku.
Dakle, ako hrvatska Vlada želi pokazati istinsku želju za američkim partnerstvom u sljedećoj rundi balkanskog raspleta, LNG na Krku je već trebao biti dovršen.
A nije niti započet.
Političko uskrsnuće Ivana Vrdoljaka, koji je u američkoj administraciji percipiran kao glavna opstrukcija LNG-a na Krku, sasvim sigurno ne pridonosi hrvatsko-američkom partnerstvu. Jer nitko ozbiljan ne vjeruje da je “uskrsnuo” kako bi se bavio informatizacijom i obrazovanjem nacije.
Treće, kroz formulaciju o korumpiranim političarima u BiH poslan je jasan signal da za američku stranu Dragan Čović nije igrač za budućnost, pa bi se i hrvatska politika trebala tome prilagoditi ako želi imati utjecaj na rasplet u BiH i zaštititi sigurnost svojih granica.
Ne prepozna li ove poruke, Hrvatskoj bi se moglo dogoditi da umjesto ključnog partnera postane moneta za potkusurivanje: preko koje će Aleksandar Vučić dogovarati europski put Srbije, Bakir Izetbegović ili njegov nasljednik dogovarati ozakonjenje bošnjačke dominacije i progon Hrvata iz BiH, Miroslav Cerar ili nasljednik dogovarati razgraničenje u Piranskom zaljevu. A hrvatski državni vrh postati zaklon hrvatskoj korupcijskoj hobotnici, koja pere ruske dolare (ras)prodajući hrvatsku budućnost.