Gotovo 240 milijuna adolescenata diljem svijeta nije imalo nijedan dan tijekom prethodnog tjedna u kojem su bili fizički aktivni najmanje 60 minuta. Novo globalno istraživanje Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) pokazuje da je tjelesna neaktivnost među mladima i dalje velik javnozdravstveni problem, a posebno su pogođene djevojčice.
Prema novoj globalnoj procjeni Svjetske zdravstvene organizacije, približno svaka četvrta mlada osoba u dobi od 11 do 17 godina nije tijekom prethodnog tjedna ostvarila ni jedan dan s najmanje 60 minuta umjerene ili intenzivne tjelesne aktivnosti.
Posebno zabrinjava činjenica da se stanje gotovo nije poboljšalo tijekom posljednjih 15 godina.
Istraživanje pokazuje da su adolescenti u prosjeku bili fizički aktivni najmanje 60 minuta tijekom samo 2,7 dana u tjednu. Svakodnevnu razinu aktivnosti ostvarilo je svega 14 posto ispitanika.
Podaci su prikupljeni iz 389 istraživanja provedenih u 140 država i teritorija, a obuhvatili su više od 3,2 milijuna adolescenata.
Djevojčice znatno manje fizički aktivne od dječaka
Razlike između djevojčica i dječaka posebno su izražene.
Prema rezultatima istraživanja, čak 28 posto djevojčica nije imalo nijedan dan u tjednu s najmanje 60 minuta tjelesne aktivnosti. Kod dječaka taj udio iznosi 22 posto.
S druge strane, svih sedam dana u tjednu fizički aktivno bilo je 17 posto dječaka, dok je među djevojčicama taj udio iznosio svega 11 posto.
WHO ističe kako su djevojčice bile manje fizički aktivne od dječaka u gotovo svim analiziranim državama i svim regijama organizacije.
Velike razlike među državama
Razina tjelesne aktivnosti značajno se razlikuje od države do države.
U pojedinim zemljama samo četiri posto adolescenata nije imalo nijedan aktivan dan tijekom tjedna, dok je u drugima taj udio prelazio 40 posto.
Svjetska zdravstvena organizacija upozorava da se problem ne može jednostavno objasniti nedostatkom interesa mladih za sport i vježbanje.
Na razinu tjelesne aktivnosti utječu brojni čimbenici, među kojima su sigurnost ulica, dostupnost parkova i sportskih terena, mogućnost odlaska u školu pješice ili biciklom, školski programi, cijene sportskih aktivnosti, društvene navike i vrijeme provedeno pred ekranima.
Drugim riječima, mogućnost redovitog kretanja uvelike ovisi i o okruženju u kojem mladi odrastaju.
Zašto je tjelesna aktivnost važna?
Nedovoljna tjelesna aktivnost jedan je od važnih čimbenika rizika za razvoj brojnih kroničnih bolesti, uključujući kardiovaskularne bolesti, dijabetes tipa 2 i određene vrste raka.
Osim neposrednih zdravstvenih posljedica, navike usvojene tijekom adolescencije često se prenose i u odraslu dob. Zbog toga nedostatak kretanja u mladosti može imati dugoročne posljedice za zdravlje stanovništva.
WHO zato ne poziva samo adolescente da više vježbaju, nego zahtijeva i sustavne promjene koje bi mladima omogućile aktivniji svakodnevni život.
Među preporučenim mjerama izdvajaju se sigurnije ulice, bolji uvjeti za pješačenje i vožnju biciklom, kvalitetniji programi tjelesne i zdravstvene kulture u školama te veća dostupnost sportskih sadržaja.
Odgovornost nije samo na mladima
Rezultati istraživanja pokazuju da problem tjelesne neaktivnosti adolescenata nadilazi individualne navike i osobne odluke.
Ako mladi nemaju sigurne prostore za igru, dostupne sportske sadržaje ili mogućnost aktivnog odlaska u školu, njihova prilika za svakodnevno kretanje značajno je ograničena.
Zato Svjetska zdravstvena organizacija naglašava važnost stvaranja okruženja u kojem će tjelesna aktivnost biti prirodan i dostupan dio svakodnevnog života, a ne dodatna obveza koja zahtijeva posebno vrijeme, novac i organizaciju.
Borba protiv tjelesne neaktivnosti tako postaje zajednička odgovornost obitelji, škola, lokalnih zajednica i institucija.
