S porastom napetosti na europskim granicama, EU tvrdi da će njezine nove obrambene mjere pomoći u suočavanju s Rusijom i drugim prijetnjama do 2030. godine. No, je li to istina? I jesu li Europljani spremni za borbu?
Ruska invazija na Ukrajinu u punom opsegu, u kombinaciji s neprestanim pritiskom iz SAD-a, ostavila je Europsku uniju pred jedinim izborom: rješavanjem svojih obrambenih i sigurnosnih kapaciteta. Ulozi su visoki jer se ratu u Ukrajini ne nazire kraj. Istodobno, povjerenje je nisko jer se Europa čini ranjivom te vojno i diplomatski nepripremljenom.
Glavni imperativ Europe je zaštititi sebe uz podršku Ukrajini. Čelnici EU-a dogovorili su se prošlog prosinca o novom zajmu od 90 milijardi eura za Ukrajinu, dok je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen u listopadu najavila nove obrambene inicijative, predstavljajući ih kao korake za jačanje europskog odvraćanja od Rusije i drugih protivnika do 2030. godine.
Dodatno povećavajući napetost, Vladimir Putin izjavio je 2. prosinca da je Rusija spremna za borbu ako bude potrebno i da neće ostaviti “nikoga s kime bi se moglo pregovarati”. Glavni tajnik NATO-a, Mark Rutte, rekao je “mi smo sljedeća meta Rusije” i upozorio na mogući napad na savez u sljedećih pet godina.
Američka strategija nacionalne sigurnosti oštro je kritizirala Europu i njezinu političku agendu, proglasivši je slabim saveznikom. Njemački ministar obrane, Boris Pistorius, ponovio je upozorenja vojnih povjesničara prošlog studenog rekavši da smo “već imali naše posljednje ljeto mira”. Srž zabrinutosti je jasna: Europljani sada vjeruju da je ruski napad na NATO ili susjedne zemlje sve vjerojatniji, što potiče snažan osjećaj hitnosti za djelovanje.
Jesu li Europljani spremni za rat?
U nedavnoj anketi Euronewsa s pitanjem: “Biste li se borili za granice EU-a?”, odgovori otkrivaju široku neodlučnost glede izgleda za rat.
Od 9.950 ispitanika, tri od četiri — ili 75% — reklo je da ne bi bilo spremno uzeti oružje u ruke. Devetnaest posto reklo je da bi bilo voljno boriti se, dok je 8% ostalo nesigurno, što odražava neizvjesnost glede osobne spremnosti i pripremljenosti njihove zemlje za potencijalni sukob.
Anketa YouGov-a potvrdila je da se ruska agresija vidi kao jedna od najvećih prijetnji Europi za 51% ispitanika u Poljskoj, 57% u Litvi i 62% u Danskoj. Ista anketa pokazala je da su “oružani sukobi” treća najveća briga među anketiranim Europljanima.
Međutim, iako europski čelnici dijele te brige, prvenstveno su baltičke zemlje — Litva, Estonija i Latvija — poduzele vodeće korake. Te države imaju razloga za to: nalaze se na istočnom rubu NATO-a i EU-a i dijele više od 1.000 kilometara granice s Rusijom i Bjelorusijom.
Litva je počela postavljati takozvane “zidove od dronova”. Radeći s Latvijom, obje zemlje obnavljaju močvare na svojim teritorijima kako bi stvorile prirodnu obranu. Također su pokrenule nacionalne kampanje podizanja svijesti, vježbe otpornosti i televizijske vježbe kako bi pomogle ljudima da se mentalno pripreme za mogući sukob.
Prošle godine litavsko Ministarstvo unutarnjih poslova osiguralo je karte s poveznicama na lokacije skloništa i brojeve hitnih službi. Latvija je dodala obvezni kolegij nacionalne obrane u svoj javni obrazovni kurikulum. Poljska je izgradila barijere duž svojih granica s Bjelorusijom i uvela tečajeve sigurnosnog obrazovanja u većinu javnih škola, od kojih neki uključuju obuku s vatrenim oružjem za djecu od 14 godina.
Finska i Estonija poslale su brošure kućanstvima s uputama što učiniti u slučaju rata, oponašajući mjere poduzete tijekom Hladnog rata. Švedska je 2025. pokrenula nacionalnu inicijativu slanja ažuriranih brošura “Ako dođe do krize ili rata” svakom kućanstvu.
Što poduzima Bruxelles?
Bilo da se radi o panici ili oprezu, nacionalne vlade nisu jedine koje povećavaju obrambene kapacitete. Na razini EU-a u tijeku je nekoliko inicijativa za poboljšanje kapaciteta bloka za scenario “za svaki slučaj” koji se sada čini vjerojatnijim nego ikad.
Obrambeni proračuni diljem Europe porasli su, dosegnuvši više od 300 milijardi eura 2024. godine. U međuvremenu, prijedlog Višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) EU-a za razdoblje 2028. – 2034. dodjeljuje dodatnih 131 milijardu eura za zrakoplovstvo i obranu — pet puta više od prethodnika.
Plan ‘Readiness 2030’, koji su podržale sve 27 država članica, prvi je strateški putokaz za jačanje obrane u EU. Cilj mu je omogućiti kretanje trupa i opreme preko granica EU-a u roku od tri dana u mirnodopsko vrijeme i unutar šest sati u hitnim slučajevima, uspostavljanjem okvira ‘Vojni Schengen’.
Također je uveden ReArm Europe (2025.), središnja koordinacijska platforma za ubrzanje obrambene spremnosti. Uključuje mehanizme poput EDIP-a (Europski obrambeni industrijski program) i SAFE-a (Strateška omotnica za financiranje naoružanja), koji predstavlja zajam od 150 milijardi eura za zajedničku kupnju oružja.
Zašto SAD želi “učiniti Europu ponovno velikom”?
Sigurnosna strategija Trumpove administracije, objavljena 4. prosinca, izazvala je značajne trvenja. Dokument opisuje EU kao oslabljenog partnera i naglašava pristup “Amerika na prvom mjestu”. Washington očekuje da Europa do 2027. preuzme većinu konvencionalnih obrambenih odgovornosti NATO-a.
Na samitu NATO-a 2025. u Haagu, saveznici su se složili investirati 5% BDP-a godišnje u obranu do 2035. godine. Američka strategija također je pozvala na kraj rata u Ukrajini i izrazila namjeru normalizacije odnosa s Rusijom, ne tretirajući je nužno kao protivnika.
Utrka s vremenom
Europski dužnosnici odbacili su američka upozorenja o navodnom propadanju bloka. Ipak, stručnjaci upozoravaju da sama politička hitnost neće biti dovoljna. Europska obrambena industrija ostaje fragmentirana po nacionalnim linijama, a desetljeća nedovoljnog ulaganja ograničavaju rast proizvodnje.
U sigurnosnom okruženju definiranom hitnošću, izazov Europe više nije treba li djelovati, već može li djelovati dovoljno brzo, donosi euronews.com.