Tukli su me. Rekao sam im da sam maloljetan, ali oni su samo nastavili još i više – tim je riječima za brutalnost hrvatsku policiju optužio 17-godišnji Mustafa iz Egipta u prilogu koji je na području Velike Kladuše i Bihaća snimio britanski BBC. Prenose izjave i drugih migranata koji tvrde da su dobili batine i ostali bez stotina eura. U prilogu se može čuti i razgovor s anonimnom osobom koja se predstavlja kao policajac koji je sudjelovao u tri tzv. odvraćanja, a na njihovu nezakonitost upozorio je bihaćki gradonačelnik Šuhret Fazlić.
Došli smo vidjeti kako se živi u Bihaću, a probleme koje mu je donijela migrantska kriza prvi čovjek glavnog grada najzapadnijeg bosanskog kantona sažeo nam je u samo jednoj rečenici, koju nam je kazao na početku našeg razgovora: – Kad me netko pita o njima, ja bih najradije da se svi zagrlimo i zajedno plačemo.
Prepušteni sami sebi
Doista, od Ankare do Amsterdama ili od Burse do Barcelone ne postoji grad koji se toliko dao migrantima kao što je Bihać. Tri godine su Bišćani proveli u okruženju u posljednjem ratu pa znaju što je glad, žeđ, strah i neizvjesnost. Nisu propitivali motive dolaska nepozvanih gostiju, čak ni kada je u jednom trenutku svaki peti stanovnik Bihaća bio Pakistanac, Afganistanac, Alžirac. Dali su im sve: hranu, vodu, postelje, ulice i parkove. No dolazilo ih je sve više i više, a s njima su rasli i problemi. Prepušteni sami sebi, shvatili su na kraju da ih sami ne mogu riješiti.
– U početku nismo znali što nas je snašlo, ali pružili smo im pomoć s izuzetno visokom razinom empatije. Njihov broj je rastao, bili su to ljudi različitih navika, kultura. Došlo je do povećanja broja kaznenih djela i prekršaja, ali ne mogu reći da je to bilo nešto strašno. No, onda nam je u listopadu prošle godine došlo 7000 ljudi i bili smo doslovno pregaženi. Za grad koji u urbanom dijelu ima 35.000 stanovnika to je bilo strašno. To nam se dogodilo i ove godine. Istodobno smo cijelo vrijeme prepušteni sami sebi. Strategija našeg Ministarstva sigurnosti je – ‘neka iscure’ – kaže nam gradonačelnik Fazlić.
U međuvremenu su hrvatske granice u potpunosti zatvorene pa su Bišćani počeli s otvaranjem kampova: bivši đački dom Borići, pa bivša tvornica Bira, pa hotel Sedra, a onda u konačnici i Vučjak, sanirano odlagalište granice na samoj granici podno Plješivice. Gradonačelnik se našao na udaru kritika – od migranata do raznih humanitarnih organizacija – zbog nehumanih uvjeta. Kaže, nije imao izbora jer se bojao da će ljudi početi kopati puške iz dvorišta i međusobno se početi ubijati jer se dio javnosti naprosto militarizirao.
Spas za grad
– Okupirali su grad, ušli ljudima u dvorišta, spavali, jeli i vršili nuždu na livadama i u parkovima. Došli smo u situaciju da ne možete dijete izvesti u park, navečer samo oni hodaju ulicama, ne možete sjesti u kafić, kako ćete pustiti žensko dijete samo u grad, a naiđe grupa od 20 Pakistanaca od 20 godina? Zamislite da idete u poštu, a svaki dan je tamo red od 150 ljudi koji dižu novac preko Western Uniona. Izguglajte Bihać i prvih deset postova izbacit će vam migrantsku krizu.
Uz sve to, imali smo velik broj ilegalnih smještaja. Izmjestili smo ih u Vučjak, on nas je spasio, grad je prodisao. Shvaćam da je to donijelo probleme Hrvatima koji su većina u tom dijelu Bihaća. Ja sam im rekao: ‘Imate pravo biti ljuti, ja bih na vašem mjestu bio još gori, borite se svim legitimnim sredstvima da se riješi problem, samo me nemojte istući’. I krenuli su pritisci preko HDZ-a, Parlamenta Federacije, predsjednice Kolinde – priča Šuhret Fazlić.
– Predsjednica Kolinda u Vučjaku vidi vašu poruku da ih pošto-poto želite ugurati u Hrvatsku?
– Ne, to je njihova ruta, ja sam ih samo maknuo iz grada jer bi ionako tu došli sami. Hrvatska državna politika nije korektna prema Bišćanima, a ponašanje predsjednice Kolinde i ministra Božinovića je licemjerno, toliko da ne može gore. Moje nastojanje da ne želim migrante je legitimno, isto kao i ono u Korenici i Otočcu, ali nije legitimno da se tako ponaša državna politika.
Ne može ih Hrvatska hvatati sa svih strana i vraćati u Bihać, bez obzira na to jesu li ušli u Šidu ili su ih uhvatili kraj Kupe na granici sa Slovenijom, a stižu čak i sa slovensko-talijanske granice. Hrvatska policija naoružana kalašnjikovima ulazi nam kilometar preko granice, ja se predstavim i kažem da to nije prema zakonu, a oni samo sliježu ramenima i kažu da imaju takva naređenja. Ne možete to pravdati odvraćanjem – kaže Fazlić.
Isprebijani i pokradeni
Dodaje da je “jedna stvar kada se migrantu uzmu biometrijski podaci, nahrani ga se, ispita pa vrati u BiH, a druga kada nam istovare grupu od 50 bosih ljudi koji su prethodno isprebijani i pokradeni”.
– Da, to je istina jer sam se uvjerio svojim očima dok sam bio u lovu, vidio sam prvi put dvojicu Iranaca, drugi put pet Alžiraca, koje su doveli još mokre iz Kupe. I onda takvi dolaze u grad, pa ne možete okrenuti glavu na drugu stranu, morate tim ljudima pomoći. I napišem ministru Božinoviću pismo o tome, a on kaže da su to insinuacije i laži. A koji bi moj interes bio da izmišljam takvo što? – pita gradonačelnik.
Neće stati
Priljev migranata tako je i s hrvatske strane gotovo jednak broju koji dolazi iz Sarajeva, Tuzle, Livna i Republike Srpske. Svi problemi disfunkcionalne države lome se, kaže Fazlić, na njihovim leđima jer su im granice na istoku potpuno otvorene, a na zapadu migrante zbog pritisaka Hrvatske ne pušta čak ni granična policija BiH da “iscure”. Dosad ih je gradom prošlo više od 20.000, a u ovom trenutku ima ih između 3000 i 5000. Fazlić je uvjeren da neće stati.
– Možemo im otežati, obeshrabriti ih, ali ako on krene pješice iz Pakistana ili pregazi afričku pustinju, nema šanse da će ovdje stati. Nema te tehnike, dronova i termovizijskih kamera hrvatske policije koja ih u tome može spriječiti. Teren je golem, za to vam treba milijun vojnika. Osim toga, cijelom rutom kroz Hrvatsku može se proći, a da se uopće ne izađe iz šume. Mi to znamo jer smo tijekom rata prolazili tim putevima dok smo bili u okruženju. Iako je taj dio Hrvatske bio okupiran, nama se kroz tu rutu priključilo više od 1000 boraca – kaže Fazlić.
Donijeli su migranti i nešto dobra. Ekonomski gledano, kaže, dali su značajan doprinos BDP-u.
– To je kao kada kruzer uplovi u dubrovačku luku. Recimo, 3000 ljudi tu svakodnevno troši, neki pojedu samo za deset maraka dnevno, to je već 30 tisuća. Nijedna vrećica koju napune u Konzumu nije ispod 100 maraka. Svaki dan preko Western Uniona podignu oko 150.000 maraka. Zbog njih je ovdje angažirano oko 250 ljudi iz raznih humanitarnih organizacija. Ako izuzmemo upravu, vojsku, policiju i zdravstvo, migranti su postali najsigurniji izvor zarade i najbolja firma. No, najsretniji bismo bili da ih nema jer imamo štetu koja sve to premašuje – zaključuje Fazlić.
(Izvor: Jutarnji list)