Dodikov nastup na Fakultetu političkih nauka u Beogradu izazvao je oduševljenje studenata i profesora. Na žalost, njegove poruke mržnje prema islamu i muslimanima u BiH, jednom od tri kunstitutivna naroda u zemlji u kojoj je Dodik premijer jednog entiteta, toplo su prihvaćene od srpske mladosti na FPN Beograd, gdje je i sam nekada studirao i diplomirao.
Inače, Dodik ovakvu, oštru retoriku upotrebljava češće u Beogradu nego u Banja Luci, a ista je sve oštrija kako je veća upitnost vlasti njegove stranke u Republici Srpskoj.
Prenosimo dio ‘predavanja’ kakvim je Dodik “počastio” studente u Beogradu:
“Sve što je Alija Izetbegović pisao u ‘Islamskoj deklaraciji’, danas možete vidjeti u onome što se zove ‘Islamska država’ i u onome što se zove borba protiv te ‘Islamske države’, odnosno to je bio upravo uvod u stvaranje jedne takve države. U vrijeme pisanja ‘Islamske deklaracije’ Alija Izetbegović nije imao državu, nego je imao samo islam kao univerzilnu vjeru i muslimanstvo kojem je bio potpuno posvećen. Alija Izetbegović je smatrao da samo BiH može biti sredstvo za realizaciju te jedne panislamske ideje koja je podrazumijevala okupljanje svih muslimana i njihovu dominaciju. Izetbegović je pred početak proteklog rata kazao da je spreman žrtvovati mir u BiH za BiH kakvu on očekuje. To je bio dovoljan razlog da se svi drugi narodi počnu okupljati u političke partije, pri čemu su Srbi posljednji osnovali svoju stranku.
Alija Izetbegović je kao cilj u svojoj ‘Islamskoj deklaraciji’ postavio univerzalni panislamizam, odnosno muslimanstvo i želju da se BiH napravi zemljom u kojoj će biti dominantni muslimani. Izetbegović je rekao da ‘dok su muslimani manjina trpe, a kad dođe vrijeme i postanu većina da proglase šerijatsku državu’.
Raspad bivše Јugoslavije nije značio samo rat, nego i stvaranje novih zemalja jer su bivše republike nastojale da se formiraju kao države u međunarodnom kapacitetu.
Mi vidimo razloge za raspad bivše Јugoslavije u pokušaju da se nacionalno tkivo srpskog naroda razbije na nove međunarodno priznate države pod sumnjivim političkim režimima tog vremena koji su se nametali i to je bio osnovni razlog raspada i rata. Htijenje Srba da ostanu zajedno bilo je legitimno i bilo je normativno ustavno-pravni odnos, te podsjetio da je Ustav Јugoslavije srušen nelegalno secesijom, prvo Slovenije i Hrvatske, a kasnije i drugih, i to uz veliku podršku međunarodnog faktora.
Značajnu ulogu u svemu tome odigrala i Njemačka i njeno tadašnje rukovodstvo, na čelu s Dietrichom Genscherom. Njemačka je uvjetovala svoju suglasnost na europsku agendu iz Mastrichta priznavanjem Slovenije i Hrvatske, čime se direktno umiješala u raspad Јugoslavije.
Mnogi o tome ne govore jer je nametnuta nova dimenzija koja se zove politička korektnost, što u prevodu Zapada znači da ste politički nekorektni ako pričate o nekorektnosti drugih prema vama.Bio sam direktan učesnik i svjedok političkih procesa raspada Јugoslavije i političkih procesa u BiH, s obzirom da sam bio poslanik.
Od početka su muslimani imali u vidu njihov politički projekt koji je bio odvajanje BiH kao zasebne države gdje će biti dominantan narod sa željom da dobiju međunarodnu verifikaciju, zbog čega ih je Alija Izetbegović i nazvao Bošnjacima. Poznato je da je sam Alija Izetbegović srušio svaku vrstu mirovnog dogovora tadašnjih strana koje su navodno bile u sukobu, a onda su se dogodili višestranački izbori gdje su pobijedile desne partije i zajedničku koaliciju u BiH za rušenje tadašnjeg socijalističkog sustava vlasti. Međutim, pokazalo se da to ne može funkcionirati”.
Predavanju su nazočili dekani fakulteta političkih nauka iz Banja Luke Nenad Kecmanović i Beograda Ilija Vujačić, kao i profesori fakulteta.
(T.H./republikainfo.com)
Povjesničarka Toma: Povijesni udžbenici u Srbiji prikrivaju činjenice, a ponekad ih i krivotvore
Povjesničarka Marijana Toma ocijenila je da su ratovi na prostoru bivše Jugoslavije 90-ih godina nastavljeni “ratovima” udžbenicima povijesti koji nude različita tumačenja tih sukoba, prenijela je Radio televizija Vojvodine (RTV) u ponedjeljak.
“Udžbenici iz povijesti u Srbiji selektivno i šturo prikazuju događaje, tendenciozno i namjerno prikrivaju podatke, a ponekad ih i falsificiraju”, kazala je Toma na tribini “Udžbenici povijesti u Srbiji: obrazovanje za pomirenje?”, koju je u Novome Sadu organizirao Fond za humanitarno pravo iz Beograda.
Kroz udžbenike se razvija ideja o Srbiji kao naciji-žrtvi
Kroz udžbenike povijesti razvija se ideja o “naciji-žrtvi”, što je najbolji mobilizatorski element za neke kasnije sukobe, kaže Toma. Ističe da samo jedan od udžbenika povijesti spominje genocid u Srebrenici, ali istodobno falsificira činjenicu da je Međunarodni sud pravde proglasio Srbiju krivom za kršenje Konvencije o genocidu tako što navodi da je taj sud oslobodio Srbiju krivnje.
Predsjednik Izvršnog odbora NDNV-a Nedim Sejdinović ističe da je “nacionalistička mitomanija” iz 90-ih prisutna i u 21. stoljeću. “Sve to dovelo je do toga da je društvo zapravo rezervoar nasilja i dovoljna je samo mala iskra pa da požar ponovno plane”, kaže Sejdinović. Katedre za povijest na sveučilištima u Beogradu i u Novom Sadu uglavnom su “rasadnici nacionalističke mitomanije”, dodaje on.
Srbijanski mediji ranije su objavili analizu školskih udžbenika povijesti profesorice Dubravke Stojanović koja je ustvrdila da su „udžbenici postali više od prostora za manipulaciju prošlošću, postali su argument u političkoj borbi, čime su se još više udaljili od svoje obrazovne funkcije“.
Udžbenici povijesti prikazuju reviziju događaja iz povijesti
„Poslije 2000. godine u udžbenike u Srbiji unijeta je nova verzija svih događaja iz Drugog svjetskog rata koju možemo nazvati revizija revizije. Sada su uloge glavnih aktera rata potpuno izmijenjene u odnosu na komunističko vrijeme: četnici su postali good guys, a partizani bad guys. Radi se o veoma opasnom zahvatu koji dodatno destabilizira vrijednosno poremećeno srpsko društvo“, zaključila je profesorica.
U toj školskoj literaturi četnici su „prikazani kao jedini istinski pokret protiv okupatora, kao ‘jezgra srpskog građanskog otpora’, koji je ‘za razliku od komunista koji su kanili podijeliti srpski etnički prostor, pod srpskim zemljama, pored Srbije, podrazumijevao Crnu Goru, cijelu Bosnu i Hercegovinu, dio Dalmacije uključujući Dubrovnik i Zadar, cijeli Srijem uključujući Vukovar, Vinkovce i Dalj, Vojvodinu, Kosovo i Metohiju te južnu Srbiju (Makedoniju)’. Time su autori udžbenika iscrtali svoju željenu kartu etničkih granica“, ističe Stojanović.
Istraživanja nevladinih udruga o stupnju tolerancije među srednjoškolcima u Srbiji pokazuju da su puni predrasuda i negativnih stereotipa prema određenim etničkim skupinama i manjinama. Većina srednjoškolaca u Srbiji, kako su pokazala istraživanja Komiteta pravnika za ljudska prava, ne bi se družili s Albancima, Romima, Hrvatima i gay osobama.
(Izvor: HINA)