Veliki tjedan naziva se i Tjednom muke te Svetim tjednom, a označava posljednje Kristove dane.
U Velikom tjednu, najčešće ujutro na Veliki četvrtak, održava se misa posvete ulja na kojoj se blagoslivlja ulje za svetu potvrdu, bolesničko pomazanje i katekumene, uvečer na Veliki četvrtak obilježava se sjećanje na Posljednju večeru, a na Veliki petak nema sv. Mise, obilježava se samo sjećanje na Isusovu muku i smrt na križu, dok je Velika subota dan tišine do Vazmenog bdijenja u subotu navečer, koje je vrlo bogato obredima.
U nedjelju, na Uskrs, slavi se Isusovo uskrsnuće i pobjeda nad grijehom i smrti.
Na blagdan Cvjetnice Crkva se spominje Isusova trijumfalnog ulaska u Jeruzalem u dane prije Pashe, što je opisano u sva četiri Evanđelja, ali i njegove muke koja je uslijedila nakon toga.
Kad je ulazio u Jeruzalem, narod je dočekao Isusa mašući palminim i maslinovim grančicama i rasprostirući svoje haljine, putem kojim je išao jašući na magarcu.
Na Cvjetnicu svećenik nosi crvenu, a ne ljubičastu boju odjeće kao u ostalim korizmenim danima. Uglavnom se prije svete mise upriliči ophod ili procesija, odnosno narod se okupi izvan crkve, noseći u rukama grančice (palmine, maslinove ili neke druge) koje svećenik blagoslovi, navijesti evanđelje o ulasku Gospodinovu u Jeruzalem, a nakon toga vjernici ulaze u crkvu.
Na Cvjetnicu se umjesto redovitoga čitanja evanđelja čita ili pjeva Muka (po Mateju, Marku ili Luki). Blagoslovljene grančice se obično nose kući i zataknu za križ. Nekad su se stavljale u staje, a danas se, osim u domove stavljaju i u automobile, prenosi Hina.
U Hercegovini je pak običaj da se na Cvjetnicu ujutro umiva vodom u koju je stavljeno proljetno cvijeće i krštena sol. /republikainfo.com/