Ministar unutarnjih poslova Hrvatske Davor Božinović, tih se godina bavio diplomacijom. Od 1994. godine radio je kao viši savjetnik u Odjelu za konzularne poslove Ministarstvu vanjskih poslova i europskih integracija, a ubrzo je postao savjetnik u Veleposlanstvu RH u Sofiji u Bugarskoj u kojem je boravio od 1994. do 1996. godine,
Najmlađi među njima, ministar financija 41-godišnji Zdravko Marić, po podacima iz životopisa, bio je u školi, na pragu završetka srednje škole, V. gimnazije koju je počeo pohađati nakon što se iz ratom pogođenog Slavonskog broda preselio u Zagreb.
Predsjednik Sabora Hrvatske Gordan Jandroković u vrijeme Oluje bio je zaposlenik Ministarstva vanjskih poslova RH u kojem je proveo šest godina, od 1994. do 2000. godine.
Premijer Hrvatske Andrej Plenković u to je vrijeme također bio u strukturama hrvatskog tada ratom pogođenog sustava. Plenković je tada, kao i njegov stranački kolega, radio u ministarstvu vanjskih poslova, gdje je bio stručni suradnik u Upravi za multilateralne poslove, voditelj Ureda zamjenika ministra i u Odjelu za analitiku.
Dragan Čović, hrvatski član predsjedništva BiH, od 1994. do 1996. godine radio je kao viši asistent na predmetu Ekonomika i organizacija proizvodnje na Strojarskom fakultetu u Mostaru, netom ranije učlanio se u HDZ, 1994. godine kada je zakoračio u svijet politike.
Predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović, poput kolege premijera i predsjednika Sabora, radila je u Ministarstvu vanjskih poslova a 1995.godine postala je pročelnica Odjela za Sjevernu Ameriku.
Dakle, u prvom “kninskom ešalonu” na proslavi „Oluje“, bilo je dosta dužnosnika koji su rat vidjeli samo na TV ekranima.
(Izvor: Slobodna Bosna)