Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović, u intervjuu za Glas Srpske, a povodom 30-te godišnjece potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, govorio je o političkim pitanjima u BiH, odnosu međunarodne zajednice kao i o (ne)funkcioniranju aktualne koalicije na vlasti.
Osvrćući se na Daytonski sporazum Čović je ponovio kako je on “donio mir, iako nesavršen”, kao i da zbog sporih izmjena, u BiH još uvijek postoji “poluprotektorat” kroz međunarodne autoritete koji imaju izravan utjecaj.
“…Ovo govorim u kontekstu činjenice da su upravo visoki predstavnici, koristeći bonske ovlasti od 1997. godine do danas napravili više od 900 odluka koje su utjecale na ustave, zakonodavstvo pa i smjenu demokratski izabranih zvaničnika. Takvo nešto je problematično”, rekao je.
“Građanstvo ili unitarna Bosna i Hercegovina ne može i neće zaživjeti”
“…Činim sve da ne uspije bilo kakva devijacija odnosa u BiH. Građanstvo ili unitarna Bosna i Hercegovina ne može i neće zaživjeti. Mi činimo sve da se to ne dogodi. Ako to nekome smeta, i ukoliko je to lanac koji spjrečava napredovanje BiH, imat ću još jaču stegu kada je riječ o tom pitanju, čvrsto vjerujući da BiH može postojati samo kao zemlja tri ravnopravna konstitutivna naroda u kojoj se njihova prava zaista i poštuju. Smatram da ćemo u svakom drugom slučaju imati problem, a zaista ulažemo sve napore, kao legitimni predstavnici hrvatskog naroda, kako bi učinili sve potrebne iskorake prema razvoju i dugoročnoj stabilizaciji te usidravanju BiH u obitelj Evropske unije”.
O ‘trećem entitetu’
“Kad bih mogao, napravio bih ga. Nisam, jer za to treba promijeniti Ustav. Bez promjene Ustava zaista nema smisla o tome previše ulaziti u rasprave. Kada govorimo o tome šta u budućnosti treba napraviti drukačije, onda kažemo da treba napraviti drukčije uređenje koje će zadovoljiti potrebu svakog konstitutivnog naroda i svakog drugog stanovnika BiH. Ali, bez izmjene Ustava to se ne može napraviti, a da bi se promijenio Ustav, potrebne su dvije trećine svakog od naroda. Tu jednostavno moraju postojati dvije trećine i bošnjačkog i hrvatskog i srpskog naroda, ukoliko nešto stvarno želimo promijeniti. U više smo navrata dolazili u situaciju da pokušamo mijenjati Ustav, kao što je to jednom bio “travanjski paket”, ali jasno je da u tome nismo uspjeli. Naravno, ima i drugih te značajno drukčijih pogleda na Dayton. Nteko mašta o potpuno drukčijem ‘Daytonu 2″. Nteko kaže i da je Dayton i napisan upravo na takav način da se kroz 15-20 godina aktualizira slična rasprava te da se on transformira u nešto drugo, gdje bi ponovno bila uključena međunarodna zajednica. Međutim, očito je i da sama međunarodna zajednica traži rješenja za druge izazove diljem svijeta. Teško je očekivati da će ta ista zajednica, umjesto našeg unutarnjeg dogovora, odgovoriti na potrebe s kojima smo suočeni. Osnova svega je činjenica da je konstitutivnost ustavno obvezujuća i natkrovljujuća kategorija. Ustav BiH počiva isključivo na konstitutivnosti naroda, kao što je i potvrđeno odlukom samog Ustavnog suda BiH”.
Odgovarajući na pitanje za komentar o inicijativi za afirmaciju naziva Bosanac, iza koje stoje neki bošnjački intelektualci poput Suada Kurtćehajića i drugih, Čović je kazao:
“Rekao bih da je to jedno pitanje koje se kontinuirano postavlja unutar posljednjih tridesetak godina. U više navrata se u bošnjačkoj javnosti potencirala ta rasprava, sjećate se i u vrijeme rata, kada je korišćen naziv “musliman”, koji se danas odbacuje u toj istoj javnosti ili vrijeme pred popis stanovništva 2013. godine. U svezi s jezikom su također primijećena sporenja. Istovremeno, ima onih koji će danas kazati kako sam ja bosanski Hrvat, ali mislim da to nije dobro. Takve prestupe smo vidjeli čak i od predstavnika međunarodne zajednice. Teško im je bilo izgovarati Bosna i Hercegovina pa su to, netočno, skraćivali na Bosnu. Mislim da je prevažno, a i da je minimum diplomatske korektnosti, poštovati točan naziv države i da na tome danas treba inzistirati. To treba poštovati, tako smo priznati i u UN-u i u mnogim drugim integracijskim aktivnostima i organizacijama. Što se tiče hrvatskog naroda, bez obzira na to je li netko Posavac, Bosanac, Hercegovac, mi smo svi Hrvati iz Bosne i Hercegovine. Pretpostavljam da se tako osjećaju i pripadnici srpskog naroda i onda ne vidim razlog zašto bi to smetalo i pripadnicima bošnjačkog naroda. Pokušaj stvaranja jedne nove prividne koncepcije na tome da se zatiru naši identiteti je nemoguć. Nemoguće je našu vjeru, kulturu, jezik i baštinu koju imamo stotinama godina transformirati u nešto drugo. Siguran sam da najveći broj predstavnika jednog, drugog i trećeg konstitutivnog naroda živi i želi se zvati onako kako su se zvali i tijekom povijesti. To je jedini put da svoju konstitutivnost na primjeren način ugradimo u jedan novi europski okvir BiH”.
Intervju u cijelosti pročitajte: OVDJE.
/Desk/