Hwang Dong-hyuk (50) bio je na rubu bankrota kad je napisao priču koja je postala globalni fenomen, a studiji su ga odbijali 10 godina.
Bez prebijene pare u džepu i samo sa scenarijem pod rukom, Hwang Dong-hyuk (50) pojavio se u Netflixu. Godina je 2018., a Hwang je punih deset godina obijao vrata filmskih studija u Južnoj Koreji, koji su ga odbijali redom.
Priča je prenasilna, preskupa za snimanje i gotovo ju je nemoguće ekranizirati, redom su mu govorili.
A onda je Netflix rekao “da” i tako je počeo “Squid Game”, globalni popkulturalni fenomen i serija koja će ubrzo postati najgledaniji Netflixov sadržaj u povijesti bilo koje vrste, na bilo kojem jeziku i u bilo kojoj zemlji.
Kad je postao vjerojatno najtraženiji autor na planetu, Hwang Dong-hyuk ispovjedio je dušu The Hollywood Reporteru i otkrio nevjerojatnu priču o tome kako je stvorio “Squid Game”. Među ostalim je otkrio pomalo šokantan detalj – zbog stresa je prilikom snimanja ostao bez čak šest zubi.
“U to sam vrijeme dane provodio u stripovskim kafićima u Seulu, gdje sam čitao manga priče o igrama na život i smrt, a kako sam i sam bio u teškoj financijskoj situaciji, i sam sam maštao o tome da se priključim takvoj igri kad bi postojala, kako bih riješio financijske probleme”, rekao je za THR Hwang.
A onda mu je sinulo: hej, pa ja sam redatelj, kvragu, zašto jednostavno ne snimim film prema toj ideji? I tako je napisana prva verzija onoga što danas poznajemo kao “Squid Game”. Kao što vjerojatno svi živi već znaju, radnja serije prati ljude koji su se našli na margini života i nemaju izbora nego se uključiti u nasilnu igru koju vodi misteriozna organizacija. Šest je igara, oni koji pobijede idu dalje, ostale ubiju, a na kraju pobjednik odnosi gotovo 40 milijuna dolara nagrade.
Imena likova u priči imena su redateljevih prijatelja iz stvarnog života, a upravo se s nekima od njih on kao dječak igrao u svojoj ulici. Sve to ubacivao je u radnju.
Poznat i prije Netflixa
Ali daleko od toga da Hwang u Južnoj Koreji nije bio poznat i prije Netflixa. Još 2011. godine snimio je “Silenced”, film prema stvarnim događajima u školi za gluhe Gwangju Inhwa, u kojoj su učitelji seksualno zlostavljali učenike. Osim što je film postao box- office senzacija, promijenio je i zakone u Južnoj Koreji pa je ubrzo nakon premijere ukinuta zastara na takve zločine u zemlji.
– Unatoč svemu, u jednom trenutku života našao sam se u financijskom škripcu i ovisio sam o majčinoj pomoći – rekao je Hwang, a ako ste već pogledali “Squid Game”, onda znate da sličnu životnu priču ima i glavni junak Seong Gi-hun kojeg portretira Lee Jung-jae. Jednom kad je serija eksplodirala i zasjela na top-liste u svim zemljama, Hwanga su panično počeli zvati prijatelji.
– Pa ti si stvarno stavio moje ime u seriju – javljali su mu se. Zanimljivo, dva lika u seriji koji su otuđena braća također nose imena stvarnih ljudi koji su braća i koji također dugo nisu bili u kontaktu.
– A onda je jedan od njih nakon serije nazvao drugoga i ispričao mu se što dugo nisu razgovarali. Dakle, uspio sam u naumu – kaže autor dodajući da je okrutne igre kojima se natjecatelji podvrgavaju namjerno temeljio na globalno poznatim dječjim igrama, poput potezanja konopa i “Crna kraljica, 1, 2, 3”.
– Htio sam da u gledateljima igre pobude nostalgiju i da ih svi odmah razumiju. I da se nakon što serija završi počnu preispitivati: tko sam ja, kako živim svoj život, jesam li i ja očajnik kao junaci serije? Živimo u duboko nepravednom svijetu punom ekonomskih izazova, posebno nakon pandemije. I zato se prema mojem mišljenju, 90 posto ljudi na planetu može poistovjetiti sa sudbinama likova. Tu se krije uspjeh ‘Squid Gamea’ – objašnjava.
Hwang Dong-hyuk, zanimljivo, uopće ne uživa u globalnoj slavi. Iako je na seriji počeo raditi u onome što naziva najgorim trenutkom svog u životu, trijumf koji je iz toga nastao prilično ga je zbunio. Osim što je čitajući prvu verziju priče plakao, jer u njoj je vidio sve svoje neuspjehe, trenutačna slava ne odgovara mu previše.
“S jedne strane sam oduševljen, naravno, ali ‘Squid Game’ će me uvijek podsjećati na sve loše u mom životu. Primjerice, tada sam imao djevojku za koju sam htio učiniti mnogo lijepih stvari, ali nisam imao ni vremena ni sredstava da to ostvarim pa smo prekinuli. Zapostavljao sam ljude oko sebe i bio loš prema njima. Zato i danas imam podijeljene osjećaje o Squidu.”
Zastrašujuće iskustvo
Osim što je radnja serije očito puina autobiografskih elemenata, i sam nastanak za Hwanga je bio zastrašujuće iskustvo. Sam je napisao, režirao i producirao svih devet epizoda prve sezone. To ga je psihički, fizički i emotivno iscrpilo.
– Prepravljao sam priču usred snimanja, prolazio jeziv stres i zbog toga sam tijekom produkcije izgubio čak šest zubi. A sada svi očekuju drugu sezonu i još veću i bolju priču. I to je strašan pritisak. Zbog toga ne znam usudim li se uopće snimiti novu sezonu. Borim se s tom odlukom, jer s druge strane imam golemu podršku ljudi oko sebe i vjeru da to mogu izvesti – rekao je novinaru THR-a Hwang.
A ako je ikad bude snimio, autor kaže da točno zna kamo će otići s pričom. Za one koji seriju još nisu pogledali, zbog otkrivanja detalja radnje možda je bolje da ne čitaju sljedeći odlomak.
– Prva sezona namjerno završava otvoreno. Gi-hun preživi igru, bogat je, ali umjesto da nastavi sa životom, odlučuje se vratiti u igru i osvetiti se. To sam učinio namjerno. Želim poručiti ljudima da ne žive prema ustaljenim obrascima, nego da stanu i razmisle tko je taj koji stoji iza zavjese, iza cijelog sustava u kojem živimo. I da se s tom osobom suoče. Također, bilo bi dobro istražiti odnos Front Mana, čovjeka koji vodi igru, i njegova brata policajca koji se uključuje u igru da bi je uništio iznutra. Tko su oni i kako je došlo do njihova lošeg odnosa? Također, tko je čovjek koji regrutira igrače za tu igru? Ideja je milijun – kaže autor.
I na kraju zaključuje: tada kad sam bio u najmračnijem trenutku svog života, kad nisam vidio izlaz, da mi je netko prišao i ponudio sudjelovanje u ovakvoj igri… da, itekako bih ozbiljno razmislio o tome da se priključim…