Alternativa za Njemačku (AfD), krajnje desna stranka koja je prije više od deset godina nastala kao protivnica zajedničke europske valute, preispituje svoj odnos prema Europskoj uniji. Dok desne stranke jačaju diljem kontinenta, a AfD se približava mogućnosti ulaska u saveznu vlast, unutar stranke sve je više zagovornika promjene dosadašnje euroskeptične politike, piše Reuters.
Nakon povijesne pobjede na regionalnim izborima u Saskoj-Anhaltu u rujnu, AfD, koji prema nacionalnim anketama uživa najveću potporu među njemačkim strankama, čini se bližim nego ikada ulasku u saveznu vladu prije kraja ovog desetljeća.
Takav razvoj događaja otvorio je raspravu o tome kako pomiriti dosadašnji antisistemski identitet stranke s potrebom da se predstavi kao vjerodostojan partner potencijalnim saveznicima u Njemačkoj i inozemstvu.
Od protivljenja euru do ideje o reformi EU-a
AfD je osnovan 2013. godine, u vrijeme nezadovoljstva njemačke javnosti financijskom pomoći prezaduženim članicama europodručja. Stranka se u početku protivila zajedničkoj valuti, a poslije je proširila kritike na Europsku uniju u cjelini.
Ipak, najveću političku potporu stekla je zahvaljujući protivljenju imigraciji, uz retoriku koju njezini politički protivnici i njemačka obavještajna služba smatraju opasno bliskom ksenofobiji i idejama o etničkoj superiornosti.
AfD odbacuje optužbe za ekstremizam.
Dio članstva sada smatra da jačanje ideološki bliskih stranaka diljem Europe otvara mogućnost da se EU mijenja iznutra, umjesto da se Njemačka povuče iz europskih institucija.
„Nikada od završetka Drugog svjetskog rata izgledi za reformu Europske unije u skladu s našom vizijom nisu bili bolji“, izjavio je zastupnik AfD-a u Bundestagu Sebastian Münzenmaier.
Novi plan: „Europa domovina“
Supredsjednica AfD-a Alice Weidel prošlog je mjeseca u Europskom parlamentu u Strasbourgu predstavila strateški dokument pod nazivom „Novi dogovor za Europu“, zajedno sa saveznicima iz političke grupacije Europa suverenih nacija (ESN).
Dokument pomiče fokus s napuštanja europodručja i Europske unije na pregovore o promjeni europskih ugovora, s ciljem stvaranja labavije zajednice suverenih država.
Predlaže se mogućnost izuzeća pojedinih članica iz zajedničkih politika, primjerice u području obrambene potrošnje ili imigracije, kao i stroža primjena proračunskih pravila.
Takav pristup ostavlja otvorenom mogućnost zadržavanja eura.
Ako pokušaji reforme ne uspiju, dokument predviđa mogućnost održavanja referenduma na kojem bi njemački građani odlučivali o budućem europskom smjeru zemlje.
Weidel je poručila da AfD i njegovi saveznici zagovaraju „Europsku uniju, Europu domovina“, ali nije željela odgovoriti na pitanje podržava li i dalje izlazak Njemačke iz europodručja ili Europske unije.
Primjeri Francuske, Italije i Austrije
Promjena pristupa AfD-a ne bi bila presedan među europskim krajnje desnim strankama.
Francusko Nacionalno okupljanje godinama je zagovaralo napuštanje eura, ali je pod vodstvom Marine Le Pen postupno odustalo od tog zahtjeva kako bi proširilo svoju biračku bazu. Stranka se sada smatra favoritom uoči predsjedničkih izbora sljedeće godine.
U Italiji je premijerka Giorgia Meloni, čija stranka Braća Italije ima korijene u krajnjoj desnici, nakon dolaska na vlast ublažila euroskeptičnu retoriku i odlučila svoje političke ciljeve ostvarivati unutar Europske unije.
Sličan put prošla je i austrijska Slobodarska stranka (FPÖ), koja održava bliske veze s AfD-om te je tijekom približavanja vlasti odustala od većine svojih ranijih antieuropskih stajališta.
„Austrija služi kao model za AfD“, smatra Wolfgang Schroeder, profesor političkih znanosti na Sveučilištu u Kasselu.
Prema njegovoj procjeni, samo je pitanje vremena kada će AfD napustiti neke od svojih najradikalnijih stavova prema europskim integracijama.
Izlazak iz EU-a bio bi katastrofa za njemačko gospodarstvo
Schroeder upozorava da je njemačko gospodarstvo toliko povezano s međunarodnim tržištem i ovisno o izvozu da bi napuštanje Europske unije ili europodručja imalo katastrofalne posljedice.
„Pokret za gospodarsku samodostatnost, kakav je Hitler razvijao 1933. godine, praktički je nemoguć u današnjim uvjetima, osim ako je netko spreman riskirati kolaps cjelokupnoga nacionalnog gospodarstva“, rekao je Schroeder.
Sličan stav zastupa i dio mlađih članova AfD-a.
Jean-Pascal Hohm, 29-godišnji predsjednik stranačke mladeži Generation Deutschland, smatra da promijenjene geopolitičke okolnosti, rastuća konkurencija Kine i sve manje pouzdane Sjedinjene Američke Države zahtijevaju snažniju europsku suradnju.
„Kada bismo jednostavno ukinuli zajedničku valutu i kada bi svatko ponovno krenuo svojim putem, to bi bilo potpuno utopijski i nanijelo bi nam golemu štetu“, rekao je Hohm.
Dodao je da mlađe generacije sve češće razvijaju zajednički europski identitet.
„Mladi Europljani, bez obzira na nacionalnost, sve se češće doživljavaju kao Europljani i sve su manje spremni nastavljati sukobe svojih djedova i baka“, kazao je.
Unutar AfD-a i dalje postoje duboke podjele
Ipak, promjena europske politike nije prihvaćena u cijeloj stranci.
Hohm je na stranačkom kongresu u kolovozu predložio rezoluciju prema kojoj se Generation Deutschland opredjeljuje za europsku ideju, uz formulaciju da je „Europa više od gospodarskog prostora, više od monetarne unije i više od Europske unije“.
Iako je tekst naglašavao zajedničku povijest i kulturnu baštinu, a ne gospodarsku integraciju, prijedlog je povučen jer nije dobio dovoljnu potporu.
„Pokazalo se da je pitanje eura mnogo kontroverznije nego što smo očekivali“, priznao je Hohm.
Za AfD je posebno osjetljivo pitanje kako ublažiti radikalne stavove, a pritom ne izgubiti birače koji su stranku poduprli upravo zbog protivljenja europskim institucijama.
Mlađe stranačko vodstvo pritom računa na to da bi umjereniji odnos prema EU-u mogao olakšati eventualnu suradnju s konzervativnom Kršćansko-demokratskom unijom (CDU) kancelara Friedricha Merza, koja trenutačno isključuje bilo kakvu koaliciju s AfD-om.
Rasprava o euru tako postaje mnogo više od ekonomskog pitanja: ona pokazuje kako se njemačka krajnja desnica pokušava prilagoditi mogućnosti preuzimanja vlasti, u trenutku kada njezini politički saveznici već imaju značajan utjecaj na budućnost Europske unije.