Thomas Greifenberger diplomirao je na Sveučilištu Delaware prošlog proljeća. Iako je imao dvostruki smjer — financije i marketing — uz izborni smjer ekonomiju, bila su mu potrebna samo tri godine da stekne diplomu prvostupnika. Nadao se da će mu izvrsne ocjene i dokazana ambicija pomoći da pronađe posao u industriji financijskih usluga. No, kada je Greifenberger započeo potragu za poslom, brzo mu je postalo jasno da šalje životopise u prazninu. Dobio bi tek pokoji odgovor — nekoliko tvrtki ga je pozvalo na asinkrone video intervjue.
Ništa više nije proizašlo iz tih prilika te je nakon nekog vremena zaključio da je u uzaludnoj potrazi. “Bilo je krajnje obeshrabrujuće”, rekao je.
Vratio se kući na Long Island, gdje je sada zaposlen u obiteljskoj tvrtki za održavanje drveća. Greifenberger uživa u poslu — on je često onaj tip u košari koji orezuje grane — i opipljivim rezultatima koje taj rad donosi. No, priznaje da to nije budućnost koju je zamišljao. “Još uvijek povremeno odem na LinkedIn, ali mislim da je taj vlak za mene prošao”, kaže.
Prije samo nekoliko godina, početnička pozicija u banci ili tvrtki za upravljanje imovinom bila bi Greifenbergeru nadohvat ruke. Ali tržište rada za “bijele ovratnike” (uredske radnike) naglo se ohladilo. Iako je stopa nezaposlenosti i dalje relativno niska (4,3 %), do uredskih poslova je odjednom mnogo teže doći, kako svježe diplomiranim studentima, tako i iskusnim profesionalcima.
Mnoge su tvrtke bjesomučno zapošljavale nakon pandemije, pa je usporavanje možda samo neizbježna prilagodba. No, to se događa u jeku revolucije generativne umjetne inteligencije (AI) i straha da će golem broj radnika znanja uskoro biti izbačen iz svojih ureda i zamijenjen strojevima — strahova koje pojačava vojska internetskih “proročica”. U slijedu događaja koji podsjeća na radio-adaptaciju “Rata svjetova” Orsona Wellesa iz 1938., nedavna objava na Substacku koja zamišlja ekonomski pakao proizašao iz “pokolja” uredskih poslova uzrokovanog AI-jem, pridonijela je padu indeksa Dow Jones za 800 bodova. Anksiozna vremena.
Svakako je moguće da smo u još jednom trenutku masovne histerije, pa čak i masovne halucinacije, te da AI neće uzrokovati trajnu raširenu nezaposlenost — bilo zato što će se njezine sposobnosti pokazati ograničenijima nego što se prvotno mislilo, ili zato što će naša prilagodljiva vrsta odgovoriti na tehnološke promjene kao i uvijek: pronalaženjem novih izvora zaposlenja. Ipak, znakovito je da su upravo ljudi koji prodaju umjetnu inteligenciju među onima koji šalju najzloslutnija upozorenja o njezinim posljedicama. Neki od njih su skloni bombastičnim izjavama, ali teško je vidjeti kako im plašenje javnosti ide u prilog. Možda bi bilo mudro njihova predviđanja shvatiti ozbiljno i pretpostaviti da će AI doista “progutati” mnogo uredskih poslova.
Iako će se novi poslovi nadajmo se pojaviti, tranzicija neće biti bezbolna. Ako pukotine koje vidimo na tržištu rada postanu provalije, učinak ne samo na naše gospodarstvo, već i na politiku mogao bi biti dubok. Ako milijunima obrazovanih glasača AI preokrene živote, oni će sigurno pokazati svoj bijes. Ta bi perspektiva trebala uzrokovati alarm u Washingtonu i potaknuti napore da se Amerikance zaštiti od udarca koji bi ih mogao zadesiti — primjerice, ozbiljnim razmatranjem univerzalnog temeljnog dohotka. No, ovo je izborna godina, Kongres jedva funkcionira, a u ovom pitanju, kao i u mnogim drugima, inercija će vrlo vjerojatno prevladati.
Dakle, jesu li te pukotine prvi znakovi “AI apokalipse poslova”? Prerano je reći, ali slika zapošljavanja se zamračila. Gospodarstvo je u 2025. godini dodalo samo 181.000 radnih mjesta, što je šokantno niska brojka u godini u kojoj je BDP rastao skromnih, ali respektabilnih 2,2 %. Prema Lawrenceu Katzu, profesoru ekonomije na Harvardu, ono što sada proživljavamo — dugotrajno razdoblje sporog rasta broja radnih mjesta i postupnog rasta nezaposlenosti bez stvarne recesije — gotovo je bez presedana.
Još jedna anomalija: radnici u uredima (bijeli ovratnici) su nerazmjerno pogođeni. Obično su radnici u proizvodnji i uslužnim djelatnostima (plavi ovratnici) najteže pogođeni kada se tržište rada okrene, dok uredska zanimanja uživaju određeni stupanj zaštite. Sada su, međutim, radnici znanja ti koji se bore.
Postoji i alternativna hipoteza. Ekonomist Gad Levanon primijetio je da je zapošljavanje praktički stalo u financijama, osiguranju, računovodstvu, konzaltingu i tehnologiji. Te su industrije u posljednje vrijeme poslovale dobro, ali su ili smanjivale broj zaposlenih ili ga držale nepromijenjenim, što sugerira da su pronašle nove načine za povećanje produktivnosti bez dodavanja radnika. Nije jasno doprinosi li AI ovom trendu, ali navedene industrije uključuju funkcije koje se čine posebno zrelima za automatizaciju.
Ovo je spektar koji progoni milijune Amerikanaca na uredskim pozicijama. U ne tako davnoj prošlosti — prije debija ChatGPT-a u studenom 2022. — ljudi su se bojali otkaza; sada strahuju hoće li njihova radna mjesta uopće postojati za godinu dana i hoće li vještine koje su razvijali tijekom karijere postati suvišne. Prošle godine Microsoft je objavio studiju koja identificira 40 poslova najosjetljivijih na AI — od povjesničara i PR stručnjaka do znanstvenika za podatke i, naposljetku, pisaca. Mustafa Suleyman, izvršni direktor Microsoftovog odjela za AI, nedavno je izjavio da će većina profesionalnih zadataka biti potpuno automatizirana u sljedećih 12 do 18 mjeseci.
Scenarij sudnjeg dana je onaj u kojem tvrtke prihvaćaju AI agente kao zamjenu za “svadljive” ljude. Fintech tvrtka Block najavila je prošlog mjeseca otpuštanje 40 % osoblja (oko 4.000 ljudi) zbog napretka s AI-jem. Izvršni direktor Jack Dorsey izjavio je da “alati inteligencije koje stvaramo omogućuju novi način rada koji iz temelja mijenja ono što znači graditi i voditi tvrtku.”
Neki od onih koji dobiju otkaz možda će naći sličan posao. Drugi će pak, kako im ponestane opcija i ušteđevine, morati slijediti Greifenbergerov primjer i razmotriti poslove izvan ureda. To nužno nije loša stvar. Iako je teško ne nasmijati se kada tehnološki oligarsi koji godinama nisu promijenili žarulju hvale vrline zanimanja poput električara ili vodoinstalatera, čini se da sve veći broj uredskih radnika gleda na obrtnička zanimanja kao na potencijalni rezervni plan. To bi moglo ubrzati razvoj takozvanih “novih ovratnika” (new-collar), poslova koji brišu granicu između bijelih i plavih ovratnika.
Ipak, ako AI doista postane “ubojica poslova” i milijuni ljudi budu izbačeni iz uredske radne snage, značajan postotak njih imat će problema s održavanjem ekonomskog statusa. Desetljećima su uredski poslovi bili glavni pokretač socijalne mobilnosti u SAD-u. Čak i sada, visokoobrazovani radnici zarađuju znatno više od onih sa srednjom stručnom spremom.
Mnogi Amerikanci već sada imaju loše mišljenje o AI-ju i osjećaju se kao da ih se prisilno maršira u budućnost koju nisu tražili. Ako im AI oduzme egzistenciju i izbaci ih iz srednje klase, oprez će brzo ustupiti mjesto bijesu.
Martin Wolf, glavni ekonomski komentator Financial Timesa, sugerira da bi istiskivanje “obrazovanih misaonih aktivnosti” strojevima moglo izazvati društvenu i političku krizu koja će deindustrijalizaciju učiniti trivijalnom. “Ugrožavanje perspektive obrazovane srednje klase društveno je daleko opasnije jer pogađa ljude koji vode naša društva na gotovo svaki mogući način”, kaže Wolf.
Neki na Capitol Hillu prijetnju shvaćaju ozbiljno. Senatori Mark Warner i Josh Hawley predložili su zakon koji bi zahtijevao od tvrtki da izvještavaju Ministarstvo rada o broju poslova koje su ukinule ili otvorile zbog AI-ja. No, taj zakon ne bi učinio ništa da poboljša okolnosti onih koji izgube posao. Na tom polju, čini se, samo se nadamo najboljem, ne planiramo najgore i vjerujemo da će nas “kreativna destrukcija” nekako izvući.