Konzumerizam preuzima tradiciju, a moglo bi se kazati da je među najvećom žrtvom ove suvremene manipulacije ljudima – Božić. Je li Božić prekomjerna, grozničava kupovina stvari po trgovinama za koje, potom, prečesto shvatimo kako nam niti nisu trebale. Istina, ne možemo izbjeći globalno tržište koje je zbog profita komercijaliziralo i božićne blagdane, a tradicija i tradicionalni običaji polako se gube u sveopćem blještavilu koje najčešće ne znače ništa. Samo više novca u trgovačkim blagajnama.
Mostarka Jelena Grčević pokušati će prikazati pravi smisao Božića, i to svojom prvom slikovnicom pod naslovom – ‘Pravi smisao Božića’. Predstavljanje je zakazano za 10. studenoga u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače u 19 sati.
Jelena Grčević je vjeroučiteljica i osnivačica humanitarne zajednice ‘Pomozi mojoj nevjeri’. Volonterka koja nesebično pomaže ljudima u nevolji, duhovno i materijalno izgubljenima. Sada pomaže i svojom slikovnicom. Da shvatimo.
Što je Božić za obitelj, što je duh Božića i posebnost toga blagdana – na ova pitanja možda će dati odgovore njena slikovnica s univerzalnim porukama ljubavi, obiteljskim vrijednostima, zajedništvu i nadi.
Razgovarala: M. Miličević
‘Pomozi mojoj Nevjeri’ postala je prepoznatljiv projekt. Što te potaknulo da ga pokreneš – trenutak inspiracije, osobno iskustvo ili potreba da se napravi promjena koju nisi vidjela u okruženju?
Jelena Grčević: Na početku, ‘Pomozi mojoj Nevjeri’ uopće nije bio zamišljen kao veliki projekt. Sve je krenulo potpuno spontano. Kad danas pogledam sebe s devetnaest godina, u trenutku kada sam ga pokrenula, nisam mogla ni zamisliti kako će narasti do ovoga što je danas. Mislim da je sve zapravo krenulo iz mog osobnog iskustva – iz želje da kroz svoje teškoće koje sam sama prošla, pokušam nekome drugome olakšati put.
Bila sam iskreno sretna u onome što radim, i još uvijek sam. Danas mi je posebno drago što se ‘Pomozi mojoj Nevjeri’ spominje uz moje ime i što sam, iako vrlo mlada, imala hrabrosti prihvatiti tako veliki zadatak. Duboko vjerujem da je to bio Božji plan i Njegova volja – jer sama, kao pojedinac, ne bih sve ovo mogla ostvariti.
Naziv ‘Pomozi mojoj Nevjeri’ odmah privlači pozornost. Kako si došla do tog imena i što ono znači u kontekstu tvoje misije?
Jelena Grčević: Naziv je zapravo nastao iz mog najdražeg biblijskog citata: “Vjerujem, pomozi mojoj nevjeri.” Taj mi je citat oduvijek bio snažan i istinit, jer koliko god vjere imali, u nama uvijek postoji to jedno malo zrno nevjere – prostor u kojem trebamo rasti i u kojem nam Bog može pomoći.
Iako stranica u početku nije imala humanitarni cilj, s vremenom sam shvatila da i u tom kontekstu, taj naziv ima duboko značenje. Kad izgubimo svaku nadu, to zrno vjere – pa čak i nevjere – uvijek ostaje. To je ono na čemu trebamo raditi i što nas, na kraju, vraća svjetlu.
Kao predavačica i autorica edukativnih materijala za djecu, kako uspijevaš spojiti zabavu i učenje, a da jedno ne “proguta” drugo?
Jelena Grčević: Sve što radim, radim iz perspektive djeteta. Uvijek se pitam – što bih ja voljela kao dijete učiti, na koji način bi meni bilo zanimljivo, što bi mene zadržalo pažnju? To mi je polazna točka u svemu.
Naravno, neke teme jednostavno ne mogu uvijek biti zabavne, ali ja se trudim pronaći način približiti ih djeci tako da im ostanu u sjećanju. Volim stvarati različite materijale i posebno mi je drago što su ih prepoznali i stručnjaci – psiholozi, edukacijski rehabilitatori, logopedi i mnogi drugi. Njihove pohvale i podrška za mene stvarno znače puno, jer to potvrđuje da ono što radim ima vrijednost i kvalitetu.
Postoji li neki trenutak iz rada s djecom koji ti je posebno ostao u sjećanju i potvrdio da tvoj rad ima smisla?
Jelena Grčević: Bilo je puno takvih trenutaka. Neki su me ispunili ponosom i radošću, a neki su me i poljuljali – jer rad s djecom je poseban, svako dijete i svaki razred imaju svoju priču i svako je specifičan.
Jedan trenutak koji mi je posebno ostao u srcu bio je kad sam napuštala školu. Djeca su bila iskreno tužna što odlazim, i to mi je pokazalo koliko smo se zaista povezali. Naravno, uvijek ima djece koja nisu oduševljena svakim nastavnikom, ali većina je reagirala s toliko emocije da sam shvatila koliko su ti odnosi važni.
Za mene je najvažnije ono odgojno-obrazovno što im ostavim – da sam dala najbolje od sebe i da to nose sa sobom i kad odrastu.
Koje teme danas djeci najteže približiti – one ozbiljne, poput emocija i samopouzdanja, ili one naizgled jednostavne, poput znatiželje i igre?
Jelena Grčević: Sigurna sam da je danas najteže u djeci probuditi znatiželju i osjećaj igre. Često imamo potrebu stalno im nuditi sadržaj i zabavu, ali ponekad im trebamo dopustiti da im jednostavno bude – dosadno. Vjerujem da se upravo tada razvijaju mašta i kreativnost.
Danas mnoge generacije djece ne znaju kako se sami zabaviti, i to mi je stvarno tužno vidjeti. Zato se trudim pustiti im prostora da sami nešto osmisle, stvore, da im dam priliku za tu „dobru dosadu“.
Što se tiče tema poput emocija i samopouzdanja – one su vrlo važne i često teške, ali trudim se o njima otvoreno razgovarati. Posebno mi je važno govoriti o empatiji, da djeca nauče razumjeti druge, da shvate kako je svatko od nas drugačiji i da se trebamo međusobno prihvaćati. Ne moramo se sa svima družiti, ali jedno drugo uvijek trebamo poštovati.
Volontiranje je važan dio tvojeg djelovanja. Što te najviše pokreće u tom segmentu – osjećaj zajedništva, promjena koju vidiš ili ono tiho zadovoljstvo da si nekome olakšala dan?
Jelena Grčević: Volontiram od malih nogu – doslovno od pete godine, kad sam postala ministrantica. To je bio moj prvi volonterski angažman i kroz njega sam odrasla. Kasnije sam pomagala u vođenju vjeronauka, organizirala skupinu ministranata i vodila razne aktivnosti. Volontiranje mi je postalo prirodan dio života.
Danas, iako imam puno obveza, trudim se uvijek pronaći vrijeme za volontiranje. Taj osjećaj zajedništva koji se stvori kad ljudi zajedno rade nešto dobro, meni je neprocjenjiv. Vjerujem da upravo takve zajedničke akcije mogu mijenjati svijet – i da su nužne.
Iskreno, često nakon volontiranja budem umorna, ali kasnije, kad vidim plodove svega što smo napravili, osjetim ogromno zadovoljstvo i mir. Tada znam da je vrijedilo.
Uskoro ćeš predstaviti svoju slikovnica za djecu. O čemu govori i kako je nastala ideja za nju?
Jelena Grčević: Ideja za slikovnicu nastala je u jednom teškom razdoblju. Ostala sam bez posla i iskreno sam mislila da je to kraj mog rada s djecom. Osjećala sam veliku tugu i neku vrstu beznađa – hoću li moći ostati u svom gradu, hoću li se morati seliti, hoću li se uopće snaći? I tada sam odlučila da neću samo čekati. Pomislila sam: ako već nemam posao, stvorit ću nešto svoje. Zahvaljujući znanju iz digitalnog marketinga i grafičkog dizajna, počela sam malo po malo ilustrirati priču koju sam napisala još prije godinu dana. Tako je nastala moja slikovnica.
Priča govori o Došašću i o pravom smislu Božića – o onome što se često zaboravi iza sjaja lampica i poklona. Želim da djeca kroz nju sama razmisle o pouci, o tome zašto slavimo Božić i što on uistinu znači. Možda je slikovnica više „za dušu“ nas odraslih, ali napisana je tako da poruku mogu razumjeti i djeca i roditelji – svatko na svoj način.
Koliko se razlikuje stvaranje slikovnice od tvojih dosadašnjih projekata – je li to bio izazov, bijeg u maštu ili nešto između?
Jelena Grčević: Sve što radim, na kraju se nekako poveže, iako izvana možda izgleda kao da radim tisuću različitih stvari. Kad pogledam unatrag, svaki moj projekt nosio je isti duh – organizaciju, kreativnost, nešto novo i drugačije što možda još nije postojalo. Slikovnica je za mene bila ogroman izazov jer sam prvi put ulazila u svijet izdavaštva. Nisam znala kako izgleda cijeli proces – od suradnje s izdavačkom kućom do same promocije. Ali učila sam korak po korak.
Za mene je stvaranje priča i ilustracija poput odmora za dušu. Često i kad sam na plaži, kod kuće ili jednostavno kad se odmaram – moj mozak i dalje stvara. To je moj način da se isključim i napunim. Istina, zna me i iscrpiti kad preuzmem previše, ali me istinski ispunjava.
Kakav je osjećaj kad ideja koju si dugo nosila “iznutra” napokon postane nešto što djeca mogu držati u rukama?
Jelena Grčević: Tijekom cijelog procesa samo sam ponavljala: ‘Jedva čekam da je primim u ruke’. I kad se to konačno dogodilo, bilo je nevjerojatno. Osjećaj ponosa, zahvalnosti i mira. Sad s nestrpljenjem čekam reakcije djece, roditelja, odgajatelja i svih koji će je pročitati. Nadam se da će priča pronaći put do mnogih srca.
Kad bi slikovnica imala svoj soundtrack, koja bi pjesma najbolje opisala njezinu atmosferu?
Jelena Grčević: Definitivno pjesma “Vratite nam malog Isusa.” Posebice dio “orašar je super, stvarno je, ali ne može zamijeniti jaslice”
Što bi voljela da djeca i roditelji ponesu iz te priče – poruku, osjećaj ili možda pitanje koje će ih potaknuti na razgovor?
Jelena Grčević: Voljela bih da ponesu osjećaj da Božić nije u tome tko ima najviše kolača, najveći bor ili najljepše ukrase. Cilj Božića nije u vanjskom sjaju, nego u onome što se događa u našim srcima – da se Isus ponovno rodi u nama, u našim obiteljima, u našoj ljubavi prema drugima. Želim da se, makar na trenutak, prisjetimo pravih vrijednosti i onoga što Božić doista znači.
Kad pogledaš sve što radiš – predavanja, radionice, volontiranje, pisanje – koji dio tebe trenutno najviše uživa u svemu tome?
Jelena Grčević: Iskreno, trenutačno me sve to pomalo i umara. Velik je broj ljudi koji me zovu, žele promociju u svom gradu ili školi, i to zna biti zahtjevno. Ali istodobno me ispunjava osjećaj da ću moći nastaviti raditi ono što volim – stvarati, izdavati nove projekte i dijeliti ih s drugima. Najveća sreća mi je pomisao da će moja slikovnica, i svi budući projekti, završiti u rukama ljudi kojima možda donesu tračak vjere i nadu u bolje sutra. Ako sam to uspjela – onda je sve vrijedilo.
Gdje će se moći kupiti slikovnica?
Jelena Grčević: Slikovnica će se moći kupiti na više mjesta, ali sve informacije o prodajnim lokacijama i dostupnosti redovito ću objavljivati na profilu ‘Pomozi mojoj Nevjeri’ na Instagramu. Tako ću ljude moći uputiti na najbliže prodajno mjesto kako ne bi morali plaćati dodatne troškove dostave. Za područje Hrvatske slikovnica će biti dostupna u Logoviti, pa vjerujem da će svatko moći lako doći do svog primjerka.
I poruka za kraj! 😊
Jelena Grčević: Možda se to ne vidi odmah kroz slikovnicu, ali cijela ova priča o njezinom nastanku nosi jednu važnu poruku: kad se jedna vrata zatvore – ne otvore se samo druga, nego se otvore sva vrata i svi prozori svijeta. Nikada ne smijemo izgubiti nadu, koliko god nam bilo teško. Ponekad nas upravo ti trenuci beznađa odvedu do najljepših početaka.
/Republika/