Kad sam na Liberalu objavio videoklip u kojem američki komičar Bill Maher spominje genocid nad kršćanima u Nigeriji, nije trebalo proći dugo da krene najezda profila iz susjedne BiH koji su odmah ponudili svoje objašnjenje: “Nigerija je zemlja jako bogata resursima. Amerikanci i Jevreji žele se toga dočepati.”
Piše: Mario Nakić/Liberal.hr
Naravno, kako se toga nismo odmah sjetili? Sve što se dogodi u svijetu maslo je Židova koji non-stop kuju zavjere s ciljem da nas opljačkaju. To je čak “pametniji” dio komentara iz BiH, većina ih se nije ni potrudila objasniti – jednostavno je pokazala da je čovjek Židov, a to ga automatski diskvalificira iz bilo kakve ozbiljne rasprave. I hrpa jako uvredljivih komentara prema Židovima!
Na jedan drugi video, onaj koji prikazuje govor argentinskog predsjednika Javiera Mileija u UN-u, gdje je samo usputno spomenuo Izrael, to je bilo dovoljno da privuče tisuće komentatora iz BiH s uvredljivim porukama prema Židovima. Milei je za njih cionist kojeg su Židovi platili da širi njihovu propagandu.
Ne trebamo puno razmišljati ni o tome kako će susjedi iz BiH protumačiti ovaj tekst i za što ću sve ja biti optužen. Njihova mašta je bujna, ali ne toliko da ne bude predvidiva.
Bosna i Hercegovina u zadnje vrijeme ima ozbiljan problem sa Židovima. Ne, Bosna i Hercegovina zapravo ima problem s antisemitizmom kod Bošnjaka, što još uvijek nitko tamo ne adresira niti smatra da je to problem. OK. Što se mene tiče, budite kakvi želite biti. Radite što hoćete u svojoj zemlji. Izbacite holokaust iz školskog programa kao što su to učinili vaši uzori u Gazi, pljujte Židove na svakom vašem portalu i na svakom zidu zgrade u vašoj zemlji. Organizirajte prosvjede u Sarajevu, Zenici i Tuzli, razbijajte i uništavajte kao vaši kolege po zapadnoeuropskim gradovima. Ali prekinite pokušavati izvoziti svoj antisemitizam u Hrvatsku.
Vjerojatno ste primijetili da se slično događa i na drugim hrvatskim portalima.
Čim se spomene Izrael, u sekciji komentara vidjet ćete stotine, možda i tisuće antisemitskih komentara, od kojih bar 90 posto od ljudi iz susjedne BiH. Kao da oni tamo nemaju pametnijeg posla nego širiti antisemitizam u Hrvatskoj. Jeste li ikada vidjeli rojeve hrvatskih komentatora ispod objava bosanskohercegovačkih portala? Je li to normalno?
Imamo i mi ovdje antisemite, ali oni su u Hrvatskoj rijetkost i raspoređeni su na krajnjoj ljevici i desnici. To nam je dovoljno (i previše), ne želimo da nam se antisemitizam još i masovno uvozi iz inozemstva. Brišem te antisemitske komentare iz BiH već danima, ali toliko ih je puno da brže oni dolaze nego što ja stignem klikati na “blok” opciju. To stvarno postaje frustrirajuće.
Zato vas ovim putem lijepo molim, dragi susjedi. Nemam apsolutno ništa protiv vas osobno, imam protiv antisemitizma koji širite na mojoj stranici i na drugim hrvatskim stranicama na društvenim mrežama. Antisemitizam je zlo i pokazatelj duha. To je moralno dno, bijeda duše. Ako ga morate širiti, činite to unutar svojih granica, u Hrvatskoj to nikada neće proći.
Autor u jednom od svojih najnovijih tekstova ima i vrlo zanimljiv kut promatranja u vezi razmjene talaca i zatvorenika izmešu Hamasa i Izraela, postavljajući pitanje kako to da nijedna mlada taokinja nije preživjela zatočeništvo Hamasa, otvoreno kritizirajući stavove pojedinih hrvatskih feministkinja koje se u svojim istupima nisu bavile postupkom Hamasa prema izraelskim taokinjama, ali niti pravima i položajem palestinskih žena pod režimom te terorističke organizacije.
Primirje između Izraela i islamističke organizacije Hamas u Gazi donijelo je povratak taoca kućama, odnosno onih koji su preostali živi. Hamas je danas pustio 20 preostalih živih taoca, svi redom muškarci. Nijedna žena nije preživjela njihovo zatočeništvo.
Što se dogodilo, na primjer, s Inbar Himan, 27-godišnjom djevojkom iz Haife, koju su oteli s glazbenog Nova festivala? Teroristi su preko Telegrama krajem 2023. njenoj obitelji poslali fotografiju na kojoj je pretučena i u krvi.
Pitanje zašto je Hamas pobio žene u zatočeništvu trebalo bi postaviti svakoj propalestinskoj feministici. Jako bih volio čuti njihovo objašnjenje jer one nisu osudile zločinački napad na stanovnike Izraela 7. listopada kad je pobijeno preko 1.200 ljudi (većinom civili – uključujući djece, žene i starije osobe). Nisu osudile ni dokazana silovanja tijekom i nakon napada. Ovdašnje feministice potpuno ignoriraju da se to dogodilo!
Ali kako onda objašnjavaju to da nijedna mlada taokinja nije preživjela zatočeništvo Hamasa. Je li to možda zato što nisu htjeli da pričaju o tome što im se događalo u zatočeništvu?
Za 20 preostalih živih taoca Izrael je na slobodu pustio oko 2.000 zatvorenika – među kojima su mnogi kriminalci osuđeni za najteža djela, uključujući Nabila Abu Hadira osuđenog za hladnokrvno ubojstvo svoje 17-godišnje sestre.
Hadir je svoju sestru izbo nožem 23 puta ispred njeno troje male djece “da bi obranio obiteljsku čast”. To se dogodilo 1994. godine. Dugo je bio u bijegu od izraelskih vlasti, uhićen je 2009., a dvije godine kasnije osuđen na doživotni zatvor. Sada je na slobodi zahvaljujući Hamasu i svim njegovim aktivistima diljem Hrvatske i Europe.
Drugi je slučaj ubojice 13-godišnjeg dječaka, kojeg je prethodno silovao. I taj je na slobodi – i on može svoju slobodu zahvaliti borcima Hamasa i jugoslavenskim feministicama.
Takvih je sigurno još mnogo. Izrael je liberalna demokracija s vrlo neovisnim pravosuđem, ali i tamo je moguća pristranost prema palestinskim optuženicima, tako da sigurno ima i onih aktivista koji su nepravedno osuđeni. Ali uz njih, očito će i mnogo kriminalaca – uključujući ubojice i silovatelje – sada biti na slobodi.
Pitanje za feministice – je li vrijedilo? Je li vaša borba za “free Palestine” vrijedila toga? Osjećate li se sada bolje i sigurnije, znajući da su silovatelji i ubojice slobodni? I kakav je to “genocid” ako je završen nakon puštanja taoca na slobodu?
Možda ste cijelo vrijeme bile ljute na krivu stranu. Umjesto pljuvanja Izraela, možda ste trebali prozvati Hamas, one koje štedite i za koje očito navijate – možda ste samo trebali od njih zatražiti da puste tih 20 preostalih živih talaca. Možda biste to i znale da za razmišljanje koristite mozak umjesto nekog drugog organa. Džihad je feministicama jako seksi, ali vjerujte, nema ničega dobrog u nasilju koje proizvodi.
Primirje između Izraela i islamističke organizacije Hamas u Gazi donijelo je povratak taoca kućama, odnosno onih koji su preostali živi. Hamas je danas pustio 20 preostalih živih taoca, svi redom muškarci. Nijedna žena nije preživjela njihovo zatočeništvo.
Što se dogodilo, na primjer, s Inbar Himan, 27-godišnjom djevojkom iz Haife, koju su oteli s glazbenog Nova festivala? Teroristi su preko Telegrama krajem 2023. njenoj obitelji poslali fotografiju na kojoj je pretučena i u krvi.
/Desk/