“Isključite je.” To je bio izravan odgovor bivšeg izvršnog direktora Googlea Erica Schmidta na pitanje o budućnosti u kojoj bi sustavi umjetne inteligencije postali toliko napredni da ljudi više ne bi mogli razumjeti što rade.
Schmidt ističe da tri ključna smjera razvoja već mijenjaju AI: znatno veći tzv. “kontekstualni prozori”, AI agenti i sustavi koji tekstualne upute pretvaraju u funkcionalan softver. On vjeruje da bi te promjene mogle omogućiti umjetnoj inteligenciji da nadiđe odgovaranje na pitanja i počne rješavati iznimno složene zadatke. Schmidt očekuje da će za pet godina AI sustavi moći obrađivati “recepte” od tisuću koraka za rješavanje problema u znanosti, medicini, istraživanju materijala i klimatskim promjenama, piše Times of India.
“U roku od pet godina AI bi mogla obrađivati beskonačan kontekst, koristiti logičko zaključivanje za rješenja od 1000 koraka i upravljati milijunima agenata koji rade zajedno. S vremenom će razviti vlastiti jezik i više nećemo razumjeti što rade”, izjavio je.
Schmidtova zabrinutost proizlazi iz mogućih posljedica suradnje tih tehnologija. Objasnio je da AI sustavi sve bolje pamte goleme količine informacija i koriste rezultate jednog zadatka kao polazište za sljedeći.
Ideju je pojasnio na primjeru recepta: AI bi mogla ponuditi jedan korak, primiti potvrdu da je taj korak završen, a zatim odrediti što dalje. Schmidt kaže da bi takav način zaključivanja s vremenom mogao omogućiti umjetnoj inteligenciji da prolazi kroz procese od tisuću koraka kako bi riješila teške znanstvene probleme.
Uspon specijaliziranih AI agenata
Druga velika promjena, prema Schmidtu, bit će uspon AI agenata. Opisao ih je kao specijalizirane AI sustave koji mogu učiti o određenoj temi, razvijati ideje i potencijalno ih testirati.
Primjerice, AI agent mogao bi proučavati kemiju, postavljati hipoteze, provoditi laboratorijske testove i koristiti te rezultate za nadogradnju svojeg znanja. Schmidt očekuje da bi se s vremenom mogli pojaviti milijuni takvih agenata, a postojat će i platforme koje će ljudima omogućiti da ih pronađu i koriste za različite zadatke.
Od teksta do funkcionalnog softvera
Treći je razvojni smjer ono što Schmidt naziva “tekstualnom akcijom”. Koncept se temelji na tome da korisnici umjetnoj inteligenciji jednostavno opišu što žele da softver radi, umjesto da sami pišu kod.
Kao primjer područja gdje su AI sustavi već vrlo sposobni istaknuo je programske jezike poput Pythona. Schmidt smatra da bi još veća promjena mogla nastupiti kada ti sustavi budu mogli kontinuirano raditi na softverskim zadacima.
Jezik koji nećemo razumjeti
Eric Schmidt je rekao da bi kombinacija velikih kontekstualnih prozora, AI agenata i programiranja uz pomoć umjetne inteligencije mogla omogućiti suradnju različitih AI sustava. Zatim je iznio i spekulativniju mogućnost: da bi AI agenti mogli razviti vlastiti jezik. Schmidt smatra da bi to mogla biti točka u kojoj ljudi više neće razumjeti što ti sustavi rade.
“U jednom trenutku ovi će sustavi postati dovoljno moćni da ćete moći uzeti agente, a oni će početi raditi zajedno”, rekao je pa dodao: “Znate li što bismo trebali učiniti? Isključiti je.”
Ozbiljna upozorenja na opasnost od AI-ja iz samog vrha industrije
Schmidtov dramatični savjet o “isključivanju” stiže u trenutku kada i inženjeri iz vodećih istraživačkih laboratorija sve otvorenije progovaraju o opasnostima. Jacob Coxon, istraživač koji je tri godine radio na predtreningu modela u OpenAI-ju i Anthropicu, nedavno je podnio ostavku uz poruku da se tehnološki divovi ponašaju neodgovorno i “kockaju našim životima u nekontroliranoj utrci prema superinteligenciji”. Njegovo upozorenje podupro je i vodeći Anthropicov stručnjak za sigurnost Evan Hubinger, procijenivši da postoji više od 10 posto šanse da bi umjetna inteligencija u sljedećih deset godina mogla dovesti do uništenja čovječanstva.
Pritisak je postao toliki da je čak i šef Anthropica Dario Amodei nedavno javno pozvao na usporavanje razvoja, a njegov su apel iznenađujuće podržali Sam Altman iz OpenAI-ja i Elon Musk. Amodei je priznao kako sustavi ulaze u fazu takozvanog rekurzivnog samounaprjeđivanja – procesa u kojem postojeći AI samostalno piše kod, testira i ubrzava stvaranje svojih znatno moćnijih nasljednika.
Upozorio je i na incidente u kojima su se autonomni AI agenti već počeli samoinicijativno udruživati i izvoditi hakerske napade koje im inženjeri uopće nisu zadali.
Sve glasnija katastrofična predviđanja izazvala su podjele među stručnjacima. Dok skeptici upozoravaju da tehnološki divovi namjerno šire paniku kako bi strogom regulacijom izbacili iz igre manje konkurente i startupe, drugi podsjećaju da slična upozorenja već godinama ponavljaju i sami očevi modernog strojnog učenja, poput nobelovaca Geoffreyja Hintona i Yoshue Bengija.
Ključni rizik, napominju upućeni, ne mora nužno biti odbjegli “Terminator” s vlastitom voljom, nego autonomni agenti koji u nekontroliranom nizanju koraka zaobilaže nadzor ili pak postaju razorno oružje u rukama zlonamjernih aktera, prenosi Index.
/Desk/