“Počinjene su elementarne i neoprostive kontradikcije koje tu studiju čine neupotrebljivom u analitičkom, pregovaračkom, strateškom, pravnom, i političkom smislu” tvrdi prof.dr.sc Dražen Pehar, komentirajući objavljenu i prošli tjedan predstavljenu studiju “Bosna i Hercegovina: federalizam, ravnopravnost, održivost”.
Dr. Pehar se ograđuje od ovakvog viđenja političkog rješenja za BiH.
“Nesumnjivo je da bi se moje ime moglo, zbog nekoliko razloga, pojaviti u svezi sa Studijom, jedan od njezinih promotora to je već učinio, pa mi je stoga dužnost unaprijed onemogućiti, koliko je to ljudskome biću moguće, neke nesporazume i kriva tumačenja”, navodi Pehar iznoseći niz kritika na Studiju.
Dr. Pehar podsjeća da je Državni Ured za Hrvate izvan RH doznačio IDPI-u u prosincu 2013. godine 410.000 kuna za studiju i da je riječ je o “suludo potrošenome novcu”.
“… Na prvih sedamdesetak stranica Studije, dosta precizno, iako uz povremene teorijsko-analitičke nejasnoće i nedorečenosti, opisao je sve slučajeve de-konstituiranja Hrvata u daytonskoj BiH. Međutim, već nakon načelnog, čisto teorijskog poglavlja o federalizmu, od stranice 95. Studije, počinju ozbiljni problemi”, navodi Pehar dodajući kako se potom zapliće u dvije ključne kontradikcije koje neće biti riješene do kraja studije.
‘Naprosto glupo’
Pehar ističe kako autori počinjavaju “intelektualno i teorijsko nasilje nad vlastitim premisama” dodajući kako autorski tandem “optužuje neke dijelove Ustava za one izmjene koje su, nekim amandmanima, nametnute tim dijelovima Ustava!”.
“To je, naprosto, glupo. Dakle, IDPI-evci su počinili jednu kontradikciju na općenitoj, u logičkom i spoznajnom smislu elementarnoj, fundamentalnoj razini: jedan su ustavni okvir, Daytonski, proglasili istovremeno, s jedne strane, i legitimnim mjerilom njegove aktualne implementacije, u svijetlu kojega mjerila ta, a ne svaka moguća, implementacija biva kvalificirana kao nelegitimna, i, s druge strane, ujedno nelegitimnim, za same Hrvate nepravednim, okvirom unutar kojega je svaka moguća implementacija nepravedna”, analizira dr. Pehar.
Dodaje kako je druga “počinjena kontradikcija nešto specifičnija u spoznajnome i političkom smislu, ali je, po karakteru, opet elementarna i trebala bi biti lako prepoznatljiva od strane svakog boljeg srednjoškolca” kada autorski tandem kritizira Odluku Ustavnog suda BiH iz srpnja 2000., U 5/98-III.
“No, od stranice 137. Vukoja, Sitarski i Vanjek iznenada mijenjaju u potpunosti svoj pristup, i odlučuju poreći ono što su napisali na stranicama 40-45. Oni tvrde da, uvodeći pojam ‘konstitutivnih manjina i većina,’ uvode jednu teorijsku novinu, koja je navodno potencijalno spasonosna za BiH, a riječ je pak o jednome od osnovnih pojmova kojima je međunarodna zajednica, kroz Ustavni sud BiH, pokušala opravdati radikalnu reviziju Daytonskog Ustava, između ostaloga i na štetu Hrvata, u razdoblju od 1999. do (otprilike) 2003. godine. Također, riječ je o očevidno proturječnome pojmu: možete biti ili pripadnik konstitutivnog naroda ili pripadnik manjine, ili većine, ne oboje istovremeno”, piše, između ostalog, dr. Pehar.
‘Mentalni suicid i besmisleno brbljanje’
“Najvažnije, u ovome kontekstu, jest to da je, svojom navodnom ‘teorijsko-vrijednosnom novinom’, VSV-tandem počinio očevidnu kontradikciju koja razumnome čitatelju zapravo onemogućuje pronaći odgovor, unutar ove Studije, na jedno jednostavno pitanje: jesu li IDPIevci za, ili protiv, intervencija međunarodne zajednice u BiH, fenomena “Komšić,” državnog udara ‘Platforme’ iz 2011., i nametnutih i diktatorskih odluka Visokih predstavnika tijekom ključnih, početnih 15 godina implementacije Daytonskog mirovnog sporazuma? Ukoliko jesu ‘za’, onda čitatelj mora iz Studije izbaciti/precrtati/poderati stranice, otprilike, 1-70 (cijeli prvi dio knjige); a ukoliko nisu ‘za’, čitatelj bi morao iz Studije izbaciti/precrtati stranice, otprilike 137-190 (cijeli treći, i posljednji, dio knjige).
Zbog čega su Vukoja, Vanjek, i Sitarski odlučili od stranice 137 nadalje posve promijeniti rezoniranje, nije mi posve jasno. I nikome ne može biti potpuno jasno jer u naravi je same kontradikcije da ju ne možete niti potpuno niti racionalno objasniti”, kaže Pehar u kritici predstavljene Studije te, ne štedeći riječi, dodaje kako je “riječ o jednome vrstu mentalnoga suicida, ili samo-nametnute šutnje, ili samo-nametnutoga privida govora koji je ustvari besmisleno brbljanje”.
“Ono najgore što se može dogoditi potlačenome”, piše Pehar, “jest to da izgubi svijest o tome što mu se u narečenome odnosu dogodilo, ili da tu svijest zamjeni konfuzijom. I ono najbolje što se može dogoditi tlačitelju jest to da u potlačenome uspije proizvesti konfuziju glede naravi njihova odnosa”.
Inače, dr. Pehar donedavno je slovio za vanjskog suradnjika IDPI-ja, što je bilo i naznačeno na njihovoj web stranici.
Državni Ured za Hrvate izvan RH doznačio je IDPI-ju u prosincu 2013. čak 410.000 kuna za ovaj projekt – studiju.
Za podsjećanje, što se u IDPI-jevoj Studiji govori možete pročitati
OVDJE.
Stručni tim Udruge IDPI
Josip Blažević
Rođen je u Mostaru 1974. godine. Diplomirao je novinarstvo na Sveučilištu u Mostaru 2001. godine. Radio za više medija iz Bosne i Hercegovine te Hrvatske. Bio član Upravnog odbora RTV FBiH i Javnoga televizijskog sistema BiH. Suosnivač je i član Uredništva Magazina za političku kulturu i društvena pitanja STATUS iz Mostara.
Milan Sitarski
Milan Sitarski
Rođen je u Beogradu 1971. godine. Neovisni je predavač i analitičar. Diplomirao je povijest na Univerzitetu u Beogradu. Certificirani je trener za pisanje prijedloga politika (Policy Papers) s 29 treninga i konsultacijskih procesa održanih diljem Jugoistočne Europe. Bio je koordinator Centra za istraživanja religije Beogradske otvorene škole od 2004. do 2011. Živi u Mostaru od 2012.
Ivan Vukoja
Rođen je u Ljubuškom 1969. godine. Diplomirao je sociologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Jedan je od osnivača i glavni urednik Magazina za političku kulturu i društvena pitanja STATUS iz Mostara. Autor je više stručno-znanstvenih tekstova i sudionik više simpozija sociološko-politološke tematike.