Piše: Vera Soldo/republikainfo.com
Odlazak DF-a iz od pregovaračkog stola i ‘kratak fitilj’ Komšića, najviše je uzdrmao lidera SDA Bakira Izetbegovića, no predsjedniku HDZ-a to je čak i dobro došlo jer on, sudeći prema njegovim izjavama, previše ne zazire ni od uspstave tzv. manjinske vlade.
Zar je moguće da ovi isti ljudi, koji su se samo prije nekoliko dana visokoj predstavnici za vanjsku politiku i sigurnost Federici Mogherini, umiljato dodvoravali, zaklinjući se na “proeuropsku orjentaciju” i “međusobni dijalog”, ovako ‘ljuljnu’ čim im je Mogherini okrenula leđa?
I najvećim optimistima sada je konačno jasno da će, ukoliko se kojom srećom Komšić i vrati za pregovarački stol, buduća vlada biti na vrlo klimavim nogama.
Međutim, zašto predsjednik HDZ-a insistira i na još jednom ministarstvu iz tzv. srpske kvote kada se njegova stranka zove Hrvatska demokratska zajednica, predstavljena kao nacionalna perjanica Hrvata u BiH?
Nezadovoljan što kandidatkinja SNSD-a za Predsjedništvo BiH nije pobijedila, predsjednik SNSD-a Milorad Dodik je svojedobno kazao: “Dragan Čović će više biti član Predsjedništva BiH iz Republike Srpske nego Mladen Ivanić”.
Naime, predsjednik RS-a Milorad Dodik ne priznaje Mladena Ivanića koji je osvojio 317.799 glasova za predsjedavajućeg Predsjedništva BiH iz reda srpskoga naroda, već je to za njega predsjednik najjače hrvatske stranke Dragan Čović.
U ovom kontekstu, barem što se tiče Dodika, interese RS-a bolje će predstavljati Hrvat i HDZ-ovac Čović, nego Srbin i PDP-ovac Ivanić.
No, iako Dodika bije glas političkog grubijana, sve je očitije da njegove riječi nisu uzalud jer upravo zbog “njegovog” ministarstva u Federaciji, a koje mu je zauzvrat ‘dužan’ Čović na sceni je nastavak političke krize i blokada uspostave vlasti na federalnoj i državnoj razini.
Naime, u ovom kontekstu treba podsjetiti na jednu činjenicu: U Republici Srpskoj SNSD je prepustio jedno ministarstvo HDZ-u iako ta hrvatska stranka nema niti jednog zastupnika u Narodnoj Skupštini tog entita.
Da je Dodik dosljedan i od riječi, tu nema dvojbe jer je to drugi mandat HDZ-ovca Davora Čordaša kao Dodikovog ministra za izbjegle i raseljene (!). Podsjetimo da je isti ‘deal’ vrijedio i u vrijeme tzv. ‘platformaške vlade’, kada su i Dodik i Čović računali na rekonstrukciju vlade (do koje nikada nije došlo) gdje je iz hrvatske kvote, kao protuusluga, trebalo SNSD-u prepustiti jedno ministarstvo u Federaciji.
Je li takvo prepuštanje hrvatskog ministarstva konformističko, a ponajviše zbog stalnih tvrdnji kako su Hrvati u BiH obespravljeni?
Međutim, dok se ovakav ‘deal’ donekle i mogao shvatiti prije četiri godine, jer tada Hrvati u RS-u nisu imali svoje zastupnike, sada je on za Hrvate jednostavno – neprihvatljiv.
Neprihvatljiv upravo zbog činjenice da Hrvati u RS-u imaju svoju zastupnicu i to, figurativno rečeno, ‘čistokrvnu Hrvaticu’ iz HSP-a BiH, stranke članice koalicije Domovina.
Zašto demokratski izabrana HSP-ova zastupnica u parlamentu/skupštini RS-a nije mogla biti ministricom, umjesto što je ministar imenovan iz HDZ-a, stranke koja nema niti jednog svog zastupnika, a čija fotelja će se “masno naplatiti” iz Federacije BiH, prepuštajući SNSD-u jedno hrvatsko ministarstvo ili, što je također diskutabilno, polažući pravo na srpsko ministarstvo, uz papagajsko ponavljane da ‘jedan narod ne smije birati drugom predstavnike’?
Dok se inzistira da je pitanje Hrvata u Federaciji ‘prevažno i od nacionalnog interesa’,zbog političkog egoizma i jedne ministarske fotelje SNSD-u se prepušta mukotrpno ispregovarano ministarstvo, čak i po cijenu stalnih nesuglasica s partnerima u svojim entitetima, što proizvodi potpuno nepotrebne i nelogične tenzije u ionako kaotičnoj Federaciji.
Ako ovi tzv. lideri tako rješavaju probleme u vlastitim kućama, radeći na njihovu štetu, – zacijelo ih se može zvati dobrim očevima, a kamoli “glavama obitelji”.
Tko su Ashdownovi ‘zmajevi od Bosne’?
Vrlo je zanimljivo da se u govoru nekadašnjeg visokog predstavnika Paddya Ashdowna, održanog na prestižnom britanskom sveučilištu Oxford, nitko nije prepoznao u ‘strašnom zmaju’.
“Mi smo, tijekom rada u BiH imali uzrečicu da se princeza ne može osloboditi iz zatočeništva u visokoj kuli, ako princ nije spreman ubiti zmaja. A “zmaj” u BiH je njena nefunkcionalnost. Upravo se to u ovoj zemlji koristi kao pogonsko gorivo snaga koje žele podjelu BiH”, rekao je Ashdown.
Ovaj engleski lord, koji je za svog mandata bogato upotrebljavao bonske ovlasti i posmjenjivao oko 100 manjih ili većih dužnosnika, od kojih je ‘kapitalac’ bio Dragan Čović kao tadašnji član Predsjedništva, u svom govoru jasno je aludirao tko su ‘zmajevi u Bosni’, međutim, na ove njegove zaključke, nitko, baš nitko od političara u BiH nije komentirao, očito se pretvarajući da nisu dobro čuli.
A, čuli su.