Aspekti naših života koji su prije bili odvojeni – posao, prijatelji, obitelj – za mnoge se sad odvijaju na jednom mjestu. Istovremeno, jedini prostor za interakciju nam je ekran računala.
Od kad je počela pandemija videopozivi se koriste više nego ikad prije, a mnogi su primijetili da im je takva online komunikacija teža i iscrpnija od uobičajenog razgovora, licem u lice. Sveučilišni profesor Gianpier Petriglieri koji se bavi održivim učenjem i razvojem na radnom mjestu kaže kako je jedan od razloga zašto nas Zoom iscrpljuje to što nam je za video poziv potrebne bolja koncentracija i veći fokus nego za razgovor u živo.
– Kod video poziva procesuiramo puno više neverbalnih znakova; poput izraza lica, tona i visine glasa i govora tijela; što nam troši puno energije. – objasnio je Petriglieri za BBC.
Osim toga, kaže, zbog vremenske odgode na telefonu i online gdje zvuk i slika kasne oko 1,2 sekunde, odgovor osobe s kojom razgovaramo može zvučati distanciran ili ‘hladan’, nedovoljno usredotočen ili srdačan.
– Drugi izazov je tišina koja se događa koja u običnom razgovoru ima svoj prirodni ritam. No kad se dogodi u video pozivu, zabrinemo se je li sve u redu s tehnologijom, a ljudima stvara i nelagodu – kaže Petriglieri i dodaje da je istraživanje njemačkih akademika iz 2014. pokazalo je da kašnjenja u telefonskim razgovorima ili online konferencijama negativno utječu na našu sliku o drugima – naime 1,2 sekunde bilo je dovoljno da ispitanici svoje sugovornike dožive kao ‘neprijateljski nastrojene i nedovoljno usredotočene’.
Osim toga, kaže Petriglieri, pred kamerama smo svi smo itekako svjesni da nas netko promatra, pa nam se stvara i socijalni pritisak i obuzme nas osjećaj sličan kao kod javnog nastupa.- A mnogima je teško i ne gledati svoje lice ako se vide na ekranu i zaboraviti na kameru – dodao je Petriglieri .
Premda video chat očito stvara dodatnu količinu stresa, umor od video konferencija ne može se pripisati samo tome jer i trenutne okolnosti – ‘lockdown’, izoliranost, karantena i rad kod kuće – također mentalno iscrpljuju.
– Aspekti naših života koji su prije bili odvojeni – posao, prijatelji, obitelj – za mnoge se sad odvijaju u istom prostoru – kaže Marissom Shuffler, izvanredna profesorica sa Sveučilištu Clemson.
– Raznolikost je zdrava – kaže Shuffler, a kad se smanji postajemo ranjiviji na negativne osjećaje.
Naime, većina naših društvenih uloga inače se odvija na različitim mjestima, što sad nije slučaj.
– Zamislite da odete u bar i tamo razgovarate sa profesorom ili šefom s posla, onda sretnete roditelje ili se nađete i s prijateljem… To se mnogima sada događa. Zatvoreni smo u vlastitom prostoru, a jedini prostor za interakciju nam je ekran računala – pojasnila je Shuffler.
Kako ublažiti umor od video poziva?
Oba stručnjaka predlažu ograničavanje video poziva na one neophodne, a treba, kažu, razmisliti i jesu li oni uvijek najučinkovitija opcija. Osim toga, Shuffler preporučuje i da se odvoji neko vrijeme za razgovor s kolegama prije samog sastanka.
– To je način da se ponovno povežete sa svijetom i da zadržite povjerenje u ljude te smanjite umor i tjeskobu – kaže, a predlaže i da se maksimalno iskoristi vrijeme između video sastanaka.
– U međuvremenu se protegnite, izađite na zrak, popijte nešto ili malo vježbajte – poručili su.
