Život poslije korone je već počeo: mnoge vlade razmatraju mogućnost elektronskog praćenja onih koji su u izolaciji, neki autoritarni režimi već preuzimaju totalnu kontrolu svojih država. Dobrodošli u Orwellovu 1984.
Piše: Nenad Pejić/Deutsche Welle
Nakon što je platila hranu jedna je češka dama napustila supermarket, platila 50 čeških kruna (1.83 eura) i pokupila svoju bočicu dezinfenkcije za ruke iz dezomata. Produžila je zatim do rouskomata (maskomata), platila 200 kruna (6.5 eura), izvukla svoju novu masku, i bacila staru. Nije razgovarala ni sa kim niti je išta dotakla.
Ako mislite da je to priča iz 2050-godine, varate se. To je istinita priča koja se dogodila ove sedmice. U dva Češka grada je već moguće dobiti bočice za dezinfekciju i maske za lice iz automata.
U gradu Orduu, u Turskoj, dezinfekcijski tunel je instaliran za one koji su prisiljeni da rade na otvorenom za vrijeme pandemije. Sličan tunel je napravljen ovog tjedna i u Sarajevu, za one one koji ulaze i izlaze iz lokalnog doma zdravlja.
Svi već izbjegavaju da koriste novčanice. U ljekarni je jedna prodavačica nekim škarama uzela mobitel iz ruku kupca i registrirala elektronski recept. Ista je procedura ponovljena prilikom plaćanja mobitelom. Niko nije ništa dotaknuo i niko nije riječ progovorio.
Zabrinutost radi direktnih kontakata sa drugim ljudima dovodi do toga da službe koje koriste šaltere, kao u pošti naprimjer, možda polako nestanu. Kada sam ovih dana otišao u poštu, u Pragu, da podignem paketić nisu mi tražili osobnu iskaznicu, niti su trebali moj potpis. Kod, koji sam primio SMS-om, je bio dovoljan. Nisam dodirnuo ništa, niti sam imao potrebe razgovarati sa poštanskim službenikom. Bili smo ionako odvojeni staklom.
Jednom maske – uvijek maske
Dakle, život poslije korone je već počeo. Jedan zvaničnik Češke je rekao kako očekuje da ljudi ubuduće nose maske i tokom sezone obične gripe, što je već odavno svakodnevnica u Japanu. Mnoge vlade razmatraju mogućnost elektronskog praćenja onih koji su u izolaciji. “Pametna karantena” je uvedena u Južnoj Moravskoj, pokrajini u Češkoj od prvog dana aprila. Cilj je olabaviti karantenu, pustiti ljude da izlaze, brzim testom definirati zaražene osobe, identificirati one s kojima je ta osoba bila u kontaktu u prethodna tri dana, svjesno ili ne, upotrebljavajući digitalnu tehnologiju i izolirati potencijalne nositelje virusa. Ako se ovaj eksperiment pokaže uspješnim, isti model će se primjeniti na sve gradjane Češke odmah nakon Uskrsa. To je, svakako, opravdano u postojećoj situaciji, ali šta ako u nekim zemljama to postane svakodnevna praksa?
Uskoro ćemo, kad kupujemo odjeću, dobijati besplatne maske u istoj boji, i svojevoljno kupovati nekoliko njih u drugim bojama. Industrija mode se brzo prilagodjava.
Kad pandemija oslabi, sekundarna pandemija će se pojaviti. Tapšanje po ramenima, što je dio balkanske kulture, će nestati; u Francuskoj će se prestati ljubiti svaki put kad se vide; Italijani će morati reducirati svoje navike masovnih druženja. Kako su ljudi natjerani da ostaju kod kuća, pojačaće se nasilje u obitelji; psihologija je već prepoznata kao jedna od važnijih profesija nakon 52997023andemije. U Wuhanu, u Kini, neki ljudi odbijaju da napuste kuće iako virusa više nema. Ta vrsta uzdržavanja se definira kao agorafobija. Nakon pandemije ljekari i svi medicinari će trebati vremena da se nose sa stresom nakon trauma, mnogi od njih će psihički “izgoriti” radeći.
Države preuzimaju kontrolu nad ekonomijom, nacionalne vlade osiguravaju novac ljudima i kompanijama za preživljavanje. Korupcija će zgrabiti tu novu priliku, birokracija će se povećati. Recesija je već počela, uništava biznise i potrošače, u nekim državama se dogadjaju masovna otpuštanja, bankrotstva i financijski gubici se već stvarnost. U takvim situacijama su štrajkovi i pobune realnost, populisti će možda dobiti novu šansu da osvoje vlast.
Neki autoritarni režimi već preuzimaju totalnu kontrolu svojih država. Korona virus je već potpuno eliminirao demokratiju u Madjarskoj, premijer Viktor Orban, sada može vladati dekretima. U Srbiji, predsjednik Aleksandar Vučić, proglašava vanredno stanje iako na to nema pravo po Ustavu; neki ministri u Britaniji imaju ovlašćenja da zatvaraju ljude i zatvaraju granice; premijer Izraela, Benjamin Netanyahu, je zatvorio sudove i odložio sopstveno suđenje za korupciju te počeo digitalno nadgledanje ljudi; vojska je u Čileu okupirala trgove gdje su bili demonstranti prije pandemije; Rusija i Jordan uvode zakone sa drastičnim kaznama za one koji šire paniku. Autoritarni vladari vole vlast i uvijek koriste krize da je prigrabe još više.
Dobrodošli u Orwelovu 1984-u!
Nije baš sve tako crno, ima i pozitivnih posljedica pandemije. Obitelji su prisiljene da međusobno razgovaraju, vode se i ozbiljni razgovori i, po prvi put, digitalni aparati se povlače pred druženjem. Satelitski snimci pokazuju mnogo čišći zrak, u Nju Delhiju za čak 71%. Ptice su se vratile u neke gradove, 97 morskih kornjača je ugledalo svijet na praznoj plaži u Brazilu, delfini se sada vide u Trstu, ribe plivaju kanalima u Veneciji. Solidarnost je nadvladala sebičnost, oni koji imaju viška hrane je daju onima koji je nemaju. Ljudi džogiraju na svojim balkonima, u Hrvatskoj i Italiji pjevaju na njima, ljekari i policajci su postali “naši” ljekari i “naši” policajci, epidemiolozi postaju novi lideri, nogometaši sebi smanjuju plaće i do 70%, članovi vlade u Hrvatskoj će nekoliko mjeseci raditi besplatno. Lista solidarnosti nema kraja.
Svi jedva čekaju da se vrati “normalan” život. Ali, problem je, čim se vrati rutina, vratiće se i neki novi virus.